Petar Čavlović, predsjednik Udruženja za telekomunikaciju pri HGK

Stvaranje novog monopol

Telekom industrija je pravi problem Hrvatske jer, uz ostalo, imate nevjerojatnu činjenicu da prosječno kućanstvo troši više na telefon nego što mu iznosi energetski ili komunalni trošak.
Posebnost je ali i ponovljivost prema europskoj praksi telekomunikacijske industrije u Hrvatskoj da polazi od zatečenog stanja, da je postojao samo jedan operator i da zapravo sustav promjena kojeg nazivamo liberalizacija, regulacija ili deregulacija, u stvari znači uređenje odnosa između vodećeg, donedavno jedinog, i novih operatora. To se provodi kroz HAT, Hrvatsku agenciju za telekomunikacije
i kroz zakon, a zapravo bi trebalo stvoriti jedno tržište koje obiluje poduzetničkim inicijativama, inovativnošću, u konačnici na zadovoljstvo građana.

O trenutačnom stanju na hrvatskom telekom tržištu, slijedu događaja koji tome prethode i potrebama i zaprekama budućem razvoju, razgovaramo s gospodinom Petrom Čavlovićem, predsjednikom Udruženja za telekomunikaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Sindrom odugovlačenja

Brinući svojedobno o razvoju informatike u INA-i, ‘94. na ‘95.
ostvario sam kontakte sa SAP-om. INA je, istina, uvela SAP, ali tek deset godina kasnije. Ta potreba da se odluke odgađaju, da se kasni bez razloga, danas je
prisutna u telekomunikacijskom
sektoru. Zaboravlja se da je telekom sektor otvoren 1. siječnja 2003., da je zakon o telekomunikacijama donesen ljeti iste godine, a na formiranje Hrvatske agencije za telekomunikaciju čekalo se do listopada 2004. godine. A RIO (Standardna ponuda međusobnog povezivanja) kao temeljni dokument koji omogućuje rad novim operatorima i javnoj govornoj usluzi donesen je tek uveljači 2005. godine.
Nastavilo se s kašnjenjem , a raspetljavanje tzv. lokalne petlje
da bi se omogućio pristup korisnicima trajalo je do travnja
2005. kad je donesen prvi nacrt usuglašen između HT-a i Hrvatske agencije za telekomunikacije (RUO, Standardna ponuda za pristup izdvojenoj lokalnoj petlji). No, dokument je stupio na snagu tek 6 mjeseci kasnije, a prošlo je godinu dana da je prva petlja raspetljana, i to tek u kolovozu 2006. godine.
Bez obzira na sve izrečeno i napisano, jedino što se kvalitetno dogodilo u liberalizaciji hrvatskog telekom sektora je logičan uspjeh u mobilnom sektoru dolaskom i trećeg operatora dok su u fiksnoj  telefoniji došli novi operatori, nove tvrtke, koje su tehnološki osposobljene i koje mogu građanima osigurati pouzdane servise i da su građani tek dotakli mogućnosti nižih cijena.

Sve drugo se nije dogodilo. Inženjerska ekspertiza je rasla, ali nedostaje dinamička sljedivost. Razmotrimo tko su glavni igrači na tom području – s jedne strane je to telekom industrija, s druge strane Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, zatim Središnji ured za e-Hrvatsku koji je dosta važno tijelo i HAT – Hrvatska agencija za telekomunikacije. Pa ipak, neka ključna pitanja još uvijek nisu riješena.

Najveći problem hrvatskog tržišta je sigurno DTK (distribucijsko telefonska kanalizacija). Moj je stav da DTK mora biti organiziran kroz državnu tvrtku koja će se zvati Operator DTK, jer jedino takvo rješenje jamči da će se transparentno, nedeskriminirajuće i slobodno davati kapacitete u najam, pod istim uvjetima za sve. Osim toga, neće se više događati da onaj tko upravlja koridorom planira njegov kapacitet tek toliko koliko je njemu samom potrebno pa će za sve ostale biti popunjen. Tu se, dakako, odmah postavlja pitanje vlasništva DTK. Lokalna samouprava je zainteresirana jer očekuje da se tu krije puno novca. Ali taj novac nije samo prihod. Kako možemo biti sigurni da će lokalna samouprava u svim županijama i gradovima osigurati održavanje?


HAT-ov neiskorišteni mandat
Pojmovi su se malo pobrkali: zaboravilo se ili se ne zna da nema usporedbe između cestovne i telekomunikacijske mreže. Za razliku od cestovne mreže, u telekomunikacijskoj mreži zastoj na jednoj točki ruši integritet cjelokupnog prometa. Telekomunikacijski promet je jedinstven na cijelom prostoru.

Za uspješno djelovanje telekomunikacijske industrije ključna su dva uvjeta: nediskriminirajući pristup i jedinstveno gospodarenje infrastrukturom. Nije bitno tko je vlasnik već da se svi ponašaju po jedinstvenim, propisanim uvjetima. Agencija za telekomunikacije imala je 2006. godine mandat riješiti to pitanja, pokrenuta je javna rasprava, održani su zajednički sastanci Radne grupe udruženja i HAT-a ali je zakazala, iako je upravo to zadaća regulatora. Ključne odluke nisu pravovremeno donesene i to ostavlja teške i skupe posljedice.


Uspavljivanje WiMAX-a
Primjer je i neuspio projekt WiMAXa (kratica za Worldwide Interoperability for Microwave Access) u Hrvatskoj kojem se pristupilo dodjeljivanjem koncesija na županijskoj razini umjesto, kako je to već prije dvije godine upozoravao i tražio H1 TELEKOM, na nacionalnoj razini. Zašto je važan za Hrvatsku? Trendovi su jasni – mobilnost, dostupnost i raspoloživost danas su ključne teme. U nas se WiMAX trebao dogoditi kao alternativa žičanom dosegu do krajnjeg korisnika, dakle lokalnoj petlji. No prošle su tri godine a WiMAX-a nema, pa alternativni operatori i nadalje mogu doći do novih korisnika samo kroz lokalnu petlju, odnosno DTK i HT. Da smo mi u zadnjih par godina razvili WiMAX danas bismo imali i drugi put do korisnika. Kao kruna svega, hrvatska vlada donosi akcijski plan široke primjene Interneta: napravite natječaj i tko prvi spoji, prvi dobiva novac. A s obzirom da do korisnika možete doći samo kroz postojeću infrastrukturu ili vlastitu koju ćete tek izgraditi, zaključak je da HT drži sve konce u rukama i da zapravo on upravlja politikom hrvatskog telekom tržišta.


Poticaj suprotno europskoj praksi
Opišimo podrobnije sve aktivnosti oko širenja primjene širokopojasnog pristupa Internetu (broadband u Hrvatskoj): u listopadu 2006. godine usvajanje Vladine Strategije pristupa širokopojasnom pristupu Internetu i pripadajući Akcijski plan, u svibnju 2007. Vlada donosi operativne odluke oko ostvarenja Akcijskog plana (između ostalog, zadužujući HAT da provede natječaj za dodjelu poticajnih sredstva za ruralne krajeve). HAT u kolovozu 2007. otvara javne konzultacije te raspisuje početkom 2008. godine natječaj koji se u najboljem slučaju zaključuje u travnju ove godine da bi tek istekom šest mjeseci, dakle do kraja 2008. godine potrošili preostala sredstva iz 2005. godine. Poticajna sredstva dijelit će se po modelu natječaja, a ne po modelu programa. Inače je europska praksa da se poticaji dodjeljuju pretežno po programima koji sadržajem odgovaraju zadanim osnovnim kriterijima. Da stvar bude gora, najavljeno je da će kriterij biti uključenje korisnika; a tko može prvi uvući korisnike – onaj tko ima infrastrukturu, odnosno HT. Postojeći natječaj je pogrešno postavljen jer favorizira HT tako da danas imamo broadband s rastućim prodorom HT-a odnosno usporavanim učešćem novih operatora.


Novi monopol dugoročnih poslijedica
U međuvremenu se događa sljedeće – lokalne zajednice potpisuju ugovore s HT-om, HT sakuplja sveukupnu infrastrukturu. Na taj način će osigurati gotovo 90% infrastrukture pa će alternativni operatori morati potpisivati ugovore s posrednikom HT-om umjesto s lokalnom zajednicom. HT će osiguravati kapacitete i cijene koje će sigurno biti višestruko skuplje.

Najveći dio županija i gradova te je ugovore već potpisao i to za jednokratnu naknadu. U toku je stvaranje novog monopola čije ćemo posljedice tek osjetiti. Upravo je zato važno stvaranje tvrtke Operator DTK koja će svima osiguravati siguran pristup.

Propust oko WiMAX-a može se popraviti provedenom izmjenom zakonskih rješenja koji omogućuju dodjelu nacionalne koncesije umjesto provedenog usitnjavanja Hrvatske jer, dodjeljujući WiMAX koncesiju svima i svakome, postignuto je da komercijalnog WiMAX-a uopće nema. I s druge strane dodjela zainteresiranim prvenstveno alternativnim operatorima nacionalne koncesije za mobilni WiMAX u skladu je s novim planom frekvencija.


Nekažnjeni grijesi
Danas je širokopojasni spektar (broadband) ono što je nekad značilo otkriće parnog stroja ili električne struje. Najvažnija je informacija, pravovremena i točna. Ona mijenja stereotipe i pretpostavku svemu što se zove konkurentnost. Stoga smatram da je to za Hrvatsku ključno pitanje. Kod nas imate potencijale, imate pretpostavke, ali nema dinamike. Jedini dobitak liberalizacije na hrvatskom tržištu je uspostavljanje ekspertize novih operatora, koji sasvim sigurno, svojim inženjerskim, stručnim i organizacijskim potencijalom, mogu zajamčiti potpuno pouzdane usluge. Taj iskorak se dogodio, ali sve ostalo ide jako teško.

Alternativnim operatorima u ovakvim uvjetima je vrlo teško održati se, iz više razloga. Liberalizacija javnog sektora je jedinstven proces i zato je mjera uspjeha vremenska dimenzija projekta. Taj proces se ne događa više puta nego samo jednom i to samo sada, i nije svejedno jeste li ga napravili u jednoj, dvije ili tri godine. U ovim je uvjetima jako iscrpljujući za operatore. Uzrok tome je nedostatak i neusklađenost pravovremenih odluka. Najveći nedostatak je istovremena i zajednička a ne bilateralna komunikacija između HT-a, HAT-a i novih operatora. Naime, morate znati da je mjera liberalizacije pitanje je li u određenom vremenskom razdoblju „bivši” monopolist slijedom razložnih činjenica morao platiti kaznu za neke svoje postupke ili radnje. France Telecom je do sada platio državi oko 400 milijuna eura kazni. Smatram da je bilo dovoljno razloga i činjenica da i kod nas do toga dođe.


Argumenti satelitske bilance
Ne smijemo zanemariti da je liberalizacija dovela do velike migracije radne i stručne snage, što često ističem kao predsjednik Udruženja za telekomunikaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Skrećem pažnju na takozvanu satelitsku bilancu, izraz koji je inače uobičajen u turističkoj djelatnosti. Kad bismo radili bilancu ukupnog prihoda koji se vrti u telekom industriji, kad pogledate koliko je ljudi ovdje zaposleno i kad pribrojite prihode vodećih telekom tvrtki, brojke se sigurno i ove godine kreću blizu 30 milijardi kuna. Dakle, nemojmo gledati samo konačnu uslugu gdje građanin plaća telefoniranje, već i sve ostalo što prethodi toj usluzi. Svaki novi operator kupio je puno hardvera, mora plaćati nove licence, koliko je samo softvera prodano... Tu se vide nevjerojatni potencijali ali je u ovom sektoru presudna brzina donošenja odluka. Brzina odlučivanja je ključna za uspjeh sektora. Stoga je izuzetno važno da se ove godine ostvare ciljevi u broadbandu iako su i tu prisutni neki paradoksi.

DTK mora biti organiziran
kroz državnu tvrtku koja će
se zvati Operator DTK, jer
jedino takvo rješenje jamči da će se transparentno,
nediskriminirajuće i slobodno davati kapacitete u najam, pod istim uvjetima za sve.
Pri EU u Bruxellu djeluje udruženje ECTA (European Competitive Telecommunication Association) koje povezuje operatore telekom industrije. ECTA svake godine radi analizu i prati trendove a naročito je zanimljivo ulaganje u telekom industriju i benchmark po glavi stanovnika. Iz njihovih se analiza vidi da najviše ulaganja po glavi stanovnika ima Velika Britanija, ali, vidljivo je i to da su značajno niska ulaganja u zemljama koje pripadaju okruženju Deutsche Telekoma. Europska unija nastoji utjecati na te trendove, jer je ova industrija pokretač razvoja, a zemlje Dalekog istoka već su odmakle ispred Europe kao i, na svoj način, Amerika. No nema nikakva razloga da i Hrvatska kasni, ima  stručan i povijesni ambijent i bila je lider u telekom industriji.


Regulator i praksa

Danas imamo situaciju da je HT potpuno privatiziran, imamo i regulatora, HAT, koji mora ali ne donosi odluke. Uzmimo za primjer već istaknuti DTK, koji je rješiv u trideset dana sa samo tri dokumenta:

- dokument o tehničkim uvjetima korištenja
- dokument o uspostavi tvrtke Operator DTK, jer ukoliko tom infrastrukturom upravlja neovisni pravni subjekt, a ne HT ili netko drugi, sigurno da će se o njemu stalno skrbiti i da će biti uvijek otvoren
- dokument povezan s nastojanjem da se spriječi da lokalna samouprava bude dovedena u zabludu u vezi sa svojim položajem na tržištu trebaju joj se osigurati sve pretpostavke pouzdanog upravljanja i gospodarenja te da se u konačnici znaju jednaki i jasni uvjeti za sve operatore na tržištu.

HAT – Hrvatska agencija za telekomunikacije djeluje na način da ima svoje stručne službe i vijeće koje na osnovi svih tih aktivnosti donosi odluke. U ovih nekoliko godine kadrovski potencijal agencije je stasao, ali nedostaje osjećaja za operatore. Nužno je da u sastav Agencije za telekomunikaciju uđu ljudi koji imaju životnu praksu gospodarstva, tržišta i bitke za tržišta. Vijeće ima sada dva nepopunjena mjesta, a za preostala tri mandat ističe tek sljedeće godine. Zalažem se da se ta dva mjesta popune ljudima iz industrije da bi mogli bolje razumjeti naše probleme. Primjerice, na tržištu imamo strašan handikep, naši korisnici vrlo su nezadovoljni jer još uvijek plaćaju dva računa - jedan novom operatoru za ono što su  doista potrošili, ali dobivaju i drugi račun od HT-a. Nema nikakvih problema da se nadležno ministarstvo, agencija, HT i mi dogovorimo da to bude jedan račun, pa ćemo to međusobno razriješiti.

Na tržištu se moraju pružiti inovativne, fleksibilne usluge i to će se tržište stabilizirati, ali nije isto da li se ta promjena događa sada, u tri ili pet godina.

A unapređenja mogu biti ogromna, Hrvatska ima strašno puno potencijala – npr. povezivanje svih bankomata, nadzor nad bankomatima, nad transakcijama, nad prometom; gradovi imaju velike potencijale.


Najvažniji među važnima
Ja mislim da motor promjena mora biti Središnji ured za e-Hrvatsku, koji bi trebao preuzeti dinamiku događanja. Ministarstvo će donositi zakon, e-Hrvatska će imati strategiju, Agencija će raditi u djelokrugu svoga rada i, konačno, tu je industrija kao četvrti čimbenik. Teško je reći tko je tu manje ili više važan ali, po meni je najvažnija uloga Agencije za telekomunikacije, jer ona je jedina izložena i tržištu, ima vodeću ulogu i mora preuzeti svoje odgovornosti.

Pogrešno je shvaćanje da liberalizacija tržišta znači samo to da će vodeći operatori imati manje prihode. Naprotiv, to zapravo znači da će i oni i novi operatori donijeti svježinu na tržište. Hrvatska je prošla takve procese na tri područja, bez ikakvih potresa. Prošla ga je u naftnoj industriji, osiguravateljska industrija je doživjela liberalizaciju bez nekih problema, kao uostalom i financijski sektor. I telekomunikacije su samo jedna u nizu industrija koje moraju proći kroz te promjene i nije svejedno odgađa li se to na jednoj od najkvalitetnijih industrija gdje bi liberalizacija iznjedrila 1000 novih radnih mjesta, novi broj inženjera koji su stekli nova znanja, nove tehnologije i stručnost koja može regionalno repozicionirati hrvatsko gospodarstvo. Ako su takve promjene bez problema riješene u drugim sektorima, pitanje je zašto se u telekomu prave veliki problemi? U protekle tri godine novi operatori su stvorili najuspješniju tvrtku u Hrvatskoj, a to je omogućila veleprodaja HT-a, jer i danas su preko 70% ukupnih prihoda alternativnih operatora prihodi HT-a te je na taj način HT samo fiktivno izgubio dio tržišta.


Uvijek ista priča...
Svugdje u svijetu novi alternativni operatori nositelji su prodora širokopojasnog pristupa. U Europi je postignuto nekih 18,2 - 19% pristupa, a od toga 50-60% novih korisnika Interneta dolazi zaslugom novih operatora. U Hrvatskoj je sve naopako, novim operatorima nametnut je nekakav usporeni trend rasta. Kod nas se uvijek ponavlja ista priča, nešto što je drugdje normalno, očekivano i prihvaćeno, kod nas je velika novost. Nema toga što u Hrvatskoj nije dostupno, ali broj uspješnih projekata je zanemarivo mali. Problemi koji se ovdje stvaraju su nepotrebni.

Liberalizacija je složen proces, jedinstven, i jedina njegova mjera je vremenska. Nije svejedno hoće li se odluke odgađati, kao što nije svejedno hoće li tvrtke kao posljedica ovakvih sporosti i propasti. Neki će reći – to je tržište. Ali nije tržište ako je netko propao zato što se procesi nisu bili na vrijeme sređeni. I u tom smislu ne treba zatvarati oči.


Operator, a ne graditelj
Imate danas toliko redudancija optičkih infrastruktura da bi bilo smješno - kada se ne bi nepotrebno umnažali troškovi izgradnje i održavanja. Prihodi nekakve lokalne samouprave možda i zbog toga bili veći ali to ne opravdava glupost. Dakle smisao je da imamo optimalnu infrastrukturu i dovoljnu topologiju, a nema smisla to što se sada radi, a radi se zato jer su operatori zaključili da im je to vjerojatno jeftinije nego da koriste nekoga drugog. Ali to je jednako besmisleno kao da smo gradili dvije autoceste Zagreb – Split.

Jedini dobitak liberalizacije na
hrvatskom telekom tržištu je uspostavljanje ekspertize novih
operatora, koji sasvim sigurno, svojim inženjerskim, stručnim i
organizacijskim potencijalom, mogu zajamčiti potpuno
pouzdane usluge.
Iz tih razloga važna je inicijativa Vlade RH da se slobodni kapaciteti javnih poduzeća, JANAF-a, HŽ-a, Autoceste Rijeka – Zagreb, Hrvatske autoceste, HEP-a i Plinacra ponude tržištu, ali ne samo izgrađeni nego da se i daljnji razvoj tih kapaciteta i potencijala optimalno planira i izgrađuje s obzirom na topologiju trasa i koridora.

Za operatora nema potrebe niti želi graditi infrastrukturu, ako je može unajmiti od nekoga tko je već ima pod tržišnim uvjetima. Ali, isto tako moramo spriječiti da je iznajmljivač može isključiti. Dakle, tehnički uvjeti moraju biti jako dobri pa se neće graditi paralelne infrastrukture.

Pred nama je tako novi zakon o telekomunikacijama, pred nama je strategija, akcijski plan za 2008., pred nama je plan rada Hrvatske agencije za telekomunikacije u 2008. godini, i mi ćemo 5. ožujka htjeti čuti što možemo očekivati.

„Ulaganja u Hrvatsku i konkurentnost na telekomunikacijskom tržištu”

U okviru CARDS projekta Jačanje kapaciteta Hrvatske agencije za telekomunikacije, u Zagrebu su 6. veljače održane konferencija i panel rasprava na temu Ulaganja u Hrvatsku i konkurentnost na telekomunikacijskom tržištu kojima je cilj bio naglasiti vezu između konkurentnosti telekomunikacijskog sektora i ulaganja u ostale sektore koji se oslanjaju na telekomunikacije. Na konferenciji i panel raspravi organiziranima od strane Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, u suradnji s Hrvatskom agencijom za telekomunikacije i Agencijom za promicanje izvoza, govornici i sudionici bili su Olivier Pascal, Opća uprava za informacijsko društvo i medije pri Europskoj komisiji, Slobodan Mikac, ravnatelj Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, Dražen Breglec,
državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture,
Tatjana Holjevac, predsjednica Skupštine grada Zagreba, Gašper Gaćina, predsjednik Vijeća Hrvatske agencije za telekomunikacije te predstavnici telekomunikacijskih operatera u Hrvatskoj.

Ovim događajem obilježio se završetak CARDS projekta n„Jačanje kapaciteta Hrvatske agencije za telekomunikacije” koji je započeo u studenom 2005. godine, a koji je trebao doprinijeti promicanju tržišnog natjecanja u sektoru telekomunikacija pružanjem potpore razvoju unutrašnjih postupaka Hrvatske agencije za telekomunikacije i njene koordinacije s ostalim vladinim i nevladinim tijelima, jačanjem kapaciteta zaposlenika – u prvom redu unutar Agencije za telekomunikacije, a isto tako i unutar nadležnog ministarstva – kako bi lakše ispunjavali nove obveze i zadatke, te pružanjem potpore u pripremi novog Zakona o telekomunikacijama koji je u skladu s pravilima EU.

Na panel raspravi su se dužnosnici, poduzetnici i ostale uključene stranke osvrnuli na dosadašnji napredak i ukazalina probleme koje treba riješiti kako bi se potakla ulaganja u telekomunikacijski sektor. Iako se u Hrvatskoj ove godine očekuje nastavak porasta ulaganja, naglašeno je da za
privlačenje novih ulaganja u telekomunikacijskom sektoru od strane dosadašnjih i novih ulagača treba dodatno raditi na primjeni i poštivanju zakona i pravila te osigurati učinkovitiju suradnju svih relevantnih ustanova u Hrvatskoj. Upozoreno je i na problem neizdavanja građevinskih dozvola
za nove bazne stanice mobilnih operatera, a kao razlozi navedeno je što u mnogim mjestima nisu na vrijeme napravljeni prostorni planovi te postoji i problem nepovjerenja građana u bezopasnost zračenja antena operatera.

U Optima Telekomu smatraju da tržišni uvjeti nisu naklonjeni alternativnim operatorima i pri tome navode: visoki trošak koji alternativni operatori imaju prema T-HT-u (65% prihoda Optima telekoma ide T-HT-u); zamršena, spora i skupa konzumacija RUO-a tj. uvjeta o raspetljavanju lokalne petlje; visoke cijene nereguliranih usluga gdje je još uvijek prisutan monopol (backbone, međugradski DTK).

Na konferenciji su izražena očekivanja da bi liberalizaciji telekomunikacijskog tržišta trebao doprinijeti i novi Zakon o elektroničkim komunikacijama koji bi mogao biti usvojen
u prvoj polovici ove godine.