Oblikovanje radnog mjesta

Ergonomija i obveze

Nekada je oblikovanje radnog mjesta bilo dobrim dijelom prepušteno poslodavcima i radnicima, koji su nerijetko sami tražili rješenja koristeći metodu pokušaja i pogrešaka.Danas za gotovo sve djelatnosti postoje standardi regulirani Zakonom o zaštiti na radu.
Već od samih početaka industrijske proizvodnje industrijalci su tražili načine da se poveća radni učinak. Trebalo je određeno vrijeme da bi se uvidjelo kako se optimalni rezultati u radu ne mogu postići isključivo traženjem od radnika da ulože veći napor, ne samo traženjem da se čovjek prilagodi uvjetima radnog mjesta, nego prilagodbom radnog procesa, radne okoline i sredstava rada radniku.

Disciplina koja proučava suodnos radnika i radnog mjesta naziva se ergonomija. Ona primjenjuje znanstvene spoznaje iz područja antropologije, biomehanike, anatomije, fiziologije, psihologije i dizajna za oblikovanje sredstava za rad, radne okoline i organizaciju radnog procesa, sa svrhom smanjivanja rizika od ozljeda i profesionalnih bolesti (treba naglasiti primjer SAD-a, gdje se od svih troškova za liječenje daleko najveći iznos izdvaja upravo za liječenje profesionalnih oboljenja), sprečavanja rasipanja snage – dakle, smanjivanja umora i iscrpljenosti, sprečavanja boli, smanjivanja doživljaja neugode pri radu, povećanja sigurnosti i radne učinkovitosti.

Ergonomski mišErgonomija se, primjerice, bavi uvjetima u radnoj okolini (temperatura, buka, vibracije, osvjetljenje, prozračenost radnog prostora), oblikovanjem radnih i zaštitnih sredstava (predmeti koji su nespretni za rukovanje ili opasni), položajem tijela pri radu (dugotrajno sjedenje, stajanje, neudoban položaj tijela pri radu i slično), te organizacijom rada i pokretima koji se izvode (neprestano ponavljanje istih pokreta, prostorna i vremenska organizacija rada).

Primjena ergonomije nije ograničena samo na radna mjesta nego se koristi i u kućanstvima, prometu, sportu… ukratko rečeno, u svim ljudskim aktivnostima.

Nekada je oblikovanje radnog mjesta bilo dobrim dijelom prepušteno poslodavcima i radnicima, koji su nerijetko sami tražili rješenja koristeći metodu pokušaja i pogrešaka. Danas za gotovo sve djelatnosti postoje standardi regulirani Zakonom o zaštiti na radu i podzakonskim propisima.

Rad s računalima, u usporedbi s nekim drugim poslovima, možda djeluje bezopasno, s obzirom da je mala vjerojatnost izravnog ozljeđivanja, no pokazalo se da može izazvati različite neugodnosti i zdravstvene poteškoće. Najčešći problemi koji se javljaju kod osoba koje puno vremena provode za računalom su:

- bolovi u leđima, uzrokovani dugotrajnim sjedenjem i nepravilnim držanjem tijela
- ukočenost vrata, uzrokovana neprilagođenim položajem zaslona (kad je zaslon postavljen previsoko ili prenisko, ili ako je smješten tako da glavu moramo okrenuti lijevo ili desno prilikom gledanja zaslona)
- problemi s vidom, uzrokovani prekomjernim naprezanjem očiju i neprilagođenim zaslonom
- glavobolja, uzrokovana dugotrajnim gledanjem u zaslon i nepravilnim položajem vrata
- bol u dlanovima i zapešću zbog ponavljanja istih pokreta pri predugom radu s mišem i tipkovnicom, prilikom čega se koriste isti mišići, živci i tetive (npr. sindrom karpalnog tunela)

Kod nas su uvjeti rada s računalom regulirani Pravilnikom o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom (NN 96/05), u skladu s čijim odredbama se moraju oblikovati sva nova radna mjesta s računalima, a postojeća radna mjesta se trebaju prilagoditi njegovim odredbama do svibnja 2009. godine.


Prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom:
Računalo na ergonomskoj ruciOrganizacija radnog vremena treba biti takva da se rad s računalom periodički izmjenjuje s ostalim zadacima. Također se određuje da, ako nema mogućnosti izmjenjivanja rada s računalom i ostalih poslova, poslodavac svakog sata rada mora radniku osigurati odmor u trajanju od najmanje pet minuta i organizirati vježbe rasterećenja.

Poslodavac obavezno treba slati radnike na liječničke preglede kod specijalista medicine rada prije početka rada. Radnike koji imaju korekcijska pomagala treba slati na pregled kod oftamologa najmanje svake dvije godine. U slučaju tegoba koje bi mogle biti uzrokovane radom na računalu, radnika na njegov zahtjev treba poslati na pregled.

Zaslon treba biti udaljen od očiju najmanje 50 cm, ali ne toliko da zaposlenik ima poteškoća s čitanjem znakova na njemu. Propisuju se i karakteristike zaslona – frekvencija osvježavanja slike (za CRT zaslone 75 Hz, a za LCD zaslone 60 Hz), pri čemu slika ne smije treperiti; znakovi moraju biti dovoljno oštri da ih se može razlikovati; razmak između redova mora biti takav da omogućuje čitljivost bez poteškoća; zaslon mora biti pomičan, tako da se njegov nagib i smjer mogu prilagođavati individualnim potrebama; visina zaslona mora biti prilagodljiva visini očiju radnika; zaslon mora biti čist i bez odsjaja. Treba napomenuti da danas na tržištu gotovo i nema novih zaslona koji ne udovoljavaju zahtjevima Pravilnika).

Tipkovnica mora biti takva da omogućuje prirodno držanje ruku i tijela, s mogućnošću njenog pomicanja i prilagođavanja. Kosina tipkovnice ne smije biti veća od 15°, prosječna visina ne smije biti veća od 30 mm, a ako je njezin donji rub viši od 15 mm potreban je podložak za šaku u njenom produžetku. Na radnom stolu ispred tipkovnice treba biti najmanje 100 mm za smještaj ruku. Površina tipkovnice ne smije biti sjajna, a znakovi moraju biti jasni i lako čitljivi.
Radni stol mora biti stabilan, dovoljno velik da omogućuje primjeren razmještaj računalne opreme i njeno korištenje (primjerice, za rukovanje mišem) i po mogućnosti podesiv po visini, a ispod njega treba biti dovoljno prostora za noge

Radni stolac mora biti udoban, sa sjedalom koje je podesivo po visini i naslonom koji podupire cijela leđa, a podesiv je po visini i nagibu.

Svaki radnik koji to želi, treba imati i oslonac za noge, koji omogućuje udoban položaj nogu. 
Radni prostor mora biti takav da svaki radnik može nesmetano mijenjati položaj tijela.
Propisan je i intenzitet osvjetljenja u radnom prostoru od najmanje 300 luksa, s tim da razmještaj rasvjetnih tijela ne smije smetati u radu ni izazivati odbljesak na zaslonu (odnosno, položaj zaslona mora biti takav da se izbjegne blještanje, u suprotnom je potrebno poduzeti mjere da se ono spriječi).

Buka u radnom prostoru ne smije ometati rad (buka ne smije biti veća od 60 dBA).
Temperatura u radnom prostoru treba biti između 20 i 24°C, a ljeti razlika između vanjske temperature i temperature radnog prostora ne smije biti veća od 7 stupnjeva. Vlažnost zraka pri korištenju klimatizacijskih uređaja treba biti između 40 i 60%, a brzina strujanja zraka najviše 0,2 m/s.

Ergonomska stolicaZanimljivo je da Pravilnik donosi odredbe i o računalnim programima, koji trebaju biti takvi da se radni zadatak može obaviti, te jednostavni za upotrebu, odnosno prilagođeni znanju i iskustvu radnika. Programi moraju radniku davati povratne informacije o izvođenju njegovog zadatka. Radniku također trebaju biti prilagođeni oblik i brzina davanja informacija računalnog sustava, a programska oprema treba ispunjavati ergonomske zahtjeve.
 
Iz ovog skraćenog pregleda odredaba Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom vidljivo je da su neke od njih vrlo egzaktne, a kod drugih je potrebna individualna prilagodba konkretnim osobama i radnim mjestima.

Iako se često, kad se govori o zaštiti zdravlja radnika, naglasak stavlja na ulogu poslodavca, ne smije se zanemariti ni doprinos samih radnika. Oni bi i sami trebali voditi računa o položaju tijela pri radu, kraće stanke i dnevne pauze koristiti za kratko razgibavanje te održavati vlastito zdravlje redovitom tjelesnom aktivnošću, što ne povećava samo njihovu radnu sposobnost nego cjelokupnu kvalitetu života.

Svaki poslodavac bi trebao, uz poštivanje odredbi spomenutog pravilnika, ulagati sredstva i u uređenje dijela prostora u kojem zaposlenici provode vrijeme za stanku, tako da im se omogući opuštanje i razgibavanje, sudjelovati u podizanju svijesti o zaštiti zdravlja radnika i slati ih na redovite liječničke preglede, koji bi, u skladu s dobi zaposlenika, trebali biti češći i detaljniji. Ni jedan poslodavac ne smije smetnuti s uma da ulaganje u zdravlje radnika nije nepotreban trošak, nego ulaganje u posao, koje će se vratiti kroz veće zadovoljstvo radnika, veću učinkovitost, manje izostajanja zbog bolovanja, manju fluktuaciju radne snage i bolji imidž poduzeća.

                           
                                    Ana Ribarić Gruber