Geoinformatika na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu

U potrazi za kompetencijama

Prof. dr. sc. Zdravko Galić gostujući je profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, autor knjige Geoprostorne baze podataka, voditelj nekoliko znanstvenih projekata i ugledni stručnjak s međunarodnim iskustvom u oblasti geoinformacijskih sustava. S profesorom Galićem razgovarali smo o pripremi i raspoloživosti informatičkih kadrova, danas vrlo potrebnih geoinformatičkoj branši.
Fakultet elektronike i računarstva, ZagrebInfoTrend: Postoji opće slaganje o tome da su hrvatski informatičari kvalitetni, ali ih nema dovoljno. Kako vidite mjesto i ulogu FER-a, u kontekstu potreba hrvatskog IT tržišta za informatičarima s geoprostornim kompetencijama?
Zdravko Galić: U Hrvatskoj je u zadnje vrijeme uočljivo povećano zanimanje, odnosno aktivnost u domeni IT projekata, s ciljem projektiranja i implementacije geoprostornih informacijskih sustava, poznatijim pod skraćenicom GIS. Malo pažljivija analiza relevantnih IT tehnologija, arhitektura tih sustava, potrebnih kompetencija stručnjaka, i tako dalje, jasno ukazuje kako se de facto radi o informacijskim sustavima s podacima geoprostorne naravi, što, između ostaloga, utječe i na zahtjeve u pogledu vizualizacije krajnjim korisnicima tih sustava.

Ali ono što je svakako bitno jest činjenica da su tehnologije, arhitekture i kompetencije stručnjaka uglavnom informatičke i bitno se ne razlikuju od sličnih zahtjeva u klasičnim, odnosno standardnim informacijskim sustavima. Samo za ilustraciju, standardna 3-slojna arhitektura (podatkovni sloj, sloj aplikacijske logike i prezentacijski sloj) je istovjetna, odnosno istovjetne su tehnologije koje rabimo na svakom sloju (DBMS + aplikacijski/map poslužitelj + Internet preglednik). Nadalje, GML kao standardni jezik, odnosno format za prijenos i razmjenu geoprostornih podataka, u cijelosti je utemeljen na XML standardu. Također, SOA i SOAP je arhitektura/standard koji se primjenjuje, neovisno o prirodi podataka – za njih ne postoji niti eksplicitna niti implicitna razlika, kada su u pitanju podaci odnosno njihov sadržaj. Dakle, sasvim je jasno kako su kompetencije u izgradnji geoprostornih informacijskih sustava pretežno informatičke. S druge strane, izgradnja takvih sustava najčešće je multidisciplinarne naravi, te je suradnja i sudjelovanje stručnjaka iz oblasti geoznanosti, prostornog planiranja, urbanizma, građevinarstva itd. ne samo poželjna, nego je vrlo često i conditio sine qua non.

Tehnologije, arhitekture i kompetencije stručnjaka GIS-a pretežno su informatičke i bitno se ne razlikuju od sličnih zahtjeva u standardnim informacijskim sustavima. Radi se de facto o informacijskim sustavima s podacima geoprostorne naravi.
Neosporno je da FER u kvalitativnom smislu definitivno pripada (odnosno nalazi se na) vrhu piramide kvalitete, ne samo na Sveučilištu u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj, a vjerujem i u cijeloj regiji, te da je neosporno vodeća obrazovna ustanova u oblasti računarskih znanosti, odnosno informatike. Stoga je FER – imajući u vidu i činjenicu rastuće zahtjeve i potrebe za informatičarima s kompetencijama specifičnim za izgradnju geoinformacijskih sustava, dakle informacijskih sustava u kojima i podaci i poslovni procesi sadrže geoprostornu komponentu – u najnovijoj reformi studijskih programa i izvedbenih planova nastave (široj javnosti poznatoj kao Bolonjska deklaracija) napravio značajne iskorake u tom smislu.

No prije nego eksplicite navedem neke kolegije, kao konkretne primjere tih iskoraka, mislim kako treba istaknuti nekoliko bitnih činjenica, koje po mome mišljenju, jasno obilježuju FER danas, odnosno ukazuju na izuzetne znanstveno-obrazovne mogućnosti FER-a. Prije svega, nekoliko brojčano-statističkih pokazatelja: danas na FER-u studira oko 4300 studenata, u prosjeku ih godišnje diplomira 450, oko 400 studenata je na poslijediplomskim studijima, 120 studenata na (novom) trogodišnjem doktorskom studiju, prosječno se u jednoj godini obrani 30 doktorskih disertacija, na FER-u je 495 zaposlenika, od čega 143 sveučilišna nastavnika i 157 asistenata i znanstvenih novaka. Ove brojke jasno govore o potencijalu ljudskih resursa, i kada je u pitanju sam FER, a i kada su u pitanju budući informatičari, uključujući i one s geoprostornim kompetencijama.

U gotovo svakom programu studenti FER-a stječu generička znanja primjenljiva u geoprostornim informacijskim sustavima. Na doktorskom studiju mogu steći sva teorijska znanja i kompetencije koje su se unazad desetak godina implicite vezivale za oblast geoznanosti.
Preddiplomski studij na FER-u je organiziran kroz dva studijska programa: Elektrotehnika i informacijska tehnologija te Računarstvo u okviru kojega i moduli relevantni za geoprostorne informacijske sustave: Programsko inženjerstvo i Računarska znanost.
Diplomski studij na FER-u organizira se kroz tri studijska programa: Elektrotehnika i informacijska tehnologija, Informacijska i komunikacijska tehnologija, te Računarstvo. U okviru studijskog programa Računarstvo izdvojio bih profil Programsko inženjerstvo i informacijski sustavi, u okviru kojega studenti stječu multidisciplinarna znanja programskog inženjerstva, informacijskih sustava, računalne tehnologije, organizacije i upravljanja.

Zapravo, na svakoj razini studija, i u gotovo svakom studijskom programu, studenti FER-a stječu određena generička znanja, izravno ili posredno primjenljiva u geoprostornim informacijskim sustavima. Druga odlika novih studija je razmjerno visok stupanj multidisciplinarnosti – kao ilustraciju ću navesti primjer kako na doktorskom studiju FER-a studenti mogu npr. upisati kolegij Navigacijski sustavi, dakle steći sva teorijska znanja i kompetencije koje su se unazad desetak godina implicite vezivale za područje geoznanosti.

Sljedeći značajan iskorak predstavlja uvođenje i izučavanje specijaliziranih poglavlja u okviru kolegija uvedenih u sklopu reforme nastave. Ilustrativan i lijep primjer je kolegij Napredni modeli baza podataka, u okviru kojega studenti ne samo izučavaju temeljne teorijske aspekte prostorno-vremenskih baza podataka, nego su u prigodi (a i obavezni su) uraditi projekt s geoprostornim podacima.

I na kraju, u nove studijske programe uvedeno je i nekoliko kolegija koji se eksplicite usredotočuju na izučavanje i stjecanje temeljnih teorijskih znanja i tehnoloških kompetencija, prvostupnika/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea), te magistara/magistrica informatike, kao što su npr. Geoprostorne baze podataka, Geoinformacijski sustavi itd.
InfoTrend: Prestaju li tu ambicije FER-a kada je u pitanju izobrazba u okviru nastavnih aktivnosti?
Galić: Ne, sigurno ne prestaju – dapače, rekao bih kako upravo tu započinje sljedeća razina akademske izobrazbe na FER-u. Suočeni s poznatom činjenicom da na hrvatskom IT tržištu kronično nedostaju informatičari, i za slabije upućene je logično da je situacija u pogledu specijalističkih, geoprostornih znanja i kompetencija, još kritičnija. Slična, mada nešto bolja situacija, jest i u razvijenim zemljama EU, a više je razloga za to. Naime, predugo su istraživači i stručnjaci iz geoznanosti zanemarivali mogućnosti tehnologije baza podataka za upravljanje geoprostornim podacima, dok informatičarima, s druge strane, u segmentu kojeg danas nazivamo geoinformatikom, upravo taj geoprostorni aspekt nije bio u žarištu istraživanja.

Tako je, prirodno i vrlo jednostavno, stvorena jedna „siva zona”, koja na sreću iščezava. Stoga se trenutačno na FER-u odvijaju aktivnosti koje bi početkom 2010. godine trebale dovesti do pokretanja poslijediplomskog specijalističkog studija Geoprostorni informacijski sustavi, kao prvog studija takvog tipa u regiji. Krajem prošle, 2008. godine, u slijedu pripremnih aktivnosti, na FER-u je održan i sastanak s predstavnicima vodećih hrvatskih (geo)informatičkih tvrtki, kako bi u izravnom dijalogu zajednički utvrdili prioritete i fokuse studijskog programa, te na kraju utvrdili i izvedbene planove. Stoga sam mišljenja kako će i budući studenti tog specijalističkog studija i hrvatska IT industrija imati zaista optimalne mogućnosti za specijalističku izobrazbu u toj oblasti. Kao što sam istaknuo, službeno pokretanje tog specijalističkog studija planirano je početkom ljetnog semestra akademske 2009/2010. godine.

InfoTrend: Kako, u kontekstu aktualne reforme, urađene sukladno Bolonjskoj deklaraciji, i potreba hrvatskog IT tržišta, vidite i procjenjujete geoinformatičku izobrazbu na ostalim visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj?
Galić: Još uvijek je teško i nezahvalno govoriti o kvaliteti studenata koji su završili preddiplomski studij (diplomski sveučilišni studij je u tijeku – na FER-u je započeo upravo ove akademske godine) na hrvatskim sveučilištima i fakultetima, pogotovo nama, koji stvaramo izobrazbu te u njoj sudjelujemo. Stoga bi izravan odgovor na to pitanje najbolje bilo potražiti kod vodećih hrvatskih informatičkih tvrtki koje zapošljavaju informatičare. Konceptualno, Bolonjska je deklaracija jako dobar okvir za sveučilišne reforme, ali bit reforme nisu samo novi studijski programi i izvedbeni planovi nastave. Pogotovo ne s gotovo istim ljudskim, financijskim i tehnološkim resursima, presudnim za uspješno provođenje svake reforme, posebice sveučilišne. Na kraju, treba reći da npr. sveučilišta u SAD-u već desetljećima primjenjuju većinu načela i zamisli koje proklamira Bolonjska deklaracija, ali naravno u drugačijim okolnostima, i s drugačijim resursima, posebice u odnosu na hrvatske.

Konkretnije, kao sveučilišni nastavnik i konzultant bavim se geoprostornim bazama podataka i geoprostornim informacijskim sustavima gotovo 25 godina, počevši od moga poslijediplomskog studija u SAD-u. Iako veliki dio svojih profesionalnih aktivnosti obavljam izvan Hrvatske, svakako nastojim pažljivo pratiti aktivnosti na hrvatskim sveučilištima i fakultetima. I prije ovih aktualnih sveučilišnih reformi, izvršenih sukladno Bolonjskoj deklaraciji, na nekolicini fakulteta u Hrvatskoj studenti su stjecali određene kompetencije, obično u okviru jednog kolegija, najčešće s generičkim nazivom „GIS”.

Pogledamo li aktualne studijske programe i izvedbene planove nastave, uočljive su određene, po mome mišljenju, pozitivne promjene. No i dalje prevladavaju kolegiji sa žarištem na izgradnji kompetencija za uporabu GI tehnologija u konkretnim aplikacijama (katastar, šumarstvo, urbanizam, projektiranje itd.). Nažalost, još uvijek je mali broj sveučilišta, odnosno fakulteta na kojima je moguće izučavati, tj. stjecati komplementarne informatičke kompetencije za projektiranje, oblikovanje, implementaciju i održavanje geoprostornih informacijskih sustava. Upravo je to razlog što FER (uz recimo Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu) vidim kao jednog od glavnih nositelja izobrazbe informatičara s kompetencijama relevantnim i traženim na geoinformatičkom tržištu u Hrvatskoj, a sutra i Europskoj zajednici.

(cijeli članak pročitajte u PDF verziji priloga Geoinformatika)