Prvi Sol Forum u jugoistočnoj Europi

Kriza – prijetnje i prilike

Društvo za organizacijsko učenje SoL Hrvatska u suradnji s portalom Quantum 21 i uz organizacijsku podršku Cotrugli Business School u Zagrebu je organizirao trodnevni forum, na kojom je glavnu riječ inspirativno vodio "strateg stoljeća" Peter Senge
Petnaestoga  svibnja ove godine Hrvatsku je posjetio Michael Porter, guru strategije i konkurentnosti. Njegovo predavanje o ekonomiji Lijepe naše na Pliva Business Forumu, u organizaciji Plive i poslovnoga tjednika Lider, predstavljalo je kvalitetnu rekapitulaciju izazova pred kojima se nalazimo i  ponudilo određene preporuke koje je potrebno zajedničkim radom i konsenzusom pretvoriti u dugoročni plan promjena, strategiju održivoga razvoja Hrvatske. Kao što je i sam rekao, Hrvati najbolje znaju o svojim problemima koji se očituju  niskom produktivnošću, znatnom nezaposlenošću i niskom stopom izvoza. Prednosti, kao što su prirodna bogatstva i sposobnost inovativnosti, za sada su ostale nerealizirane i nisu pretvorene u poslovni uspjeh. Pridruživanje EU, koja predstavlja snažno konkurentsko okružje bez prethodno poboljšane konkurentnosti, umjesto rješenja problema može situaciju samo pogoršati. Sve te konstatacije naišle su na odobravanje i pljesak nazočnih, važnih osoba iz svijeta biznisa, i zaista predstavljale koristan „pogled sa strane“. Okrugli stol u sklopu foruma na temu konkurentnosti iznjedrio je konstatacije da je kriza još daleko od kulminacije, da su znanje i informacije bitan čimbenik za uspjeh, da zemlje regije predstavljaju potencijalna tržišta te da, bez jasno utvrđenih i zajednički prihvaćenih ciljeva gdje želimo biti za 5 do 10 godina, nećemo moći napraviti pravi iskorak. Sudionici okrugloga stola, regionalni top menadžeri, iskoristili su priliku pozvati se na Porterov prijedlog da se u rješavanju krize više slušaju ljudi iz biznisa i jačanje konkurentnosti podrži smanjivanjem potrošnje javnoga sektora.
To je to. Sve znamo. Sada još samo da to riješimo „na brzaka“ i svi sretni i zadovoljni. E, baš i neće ići samo tako. I najbolje sročene strategije i poslovni planovi, s konzultantiama ili bez njih, na koje se svi zaklinju, neće biti provedivi ako se ne stvore preduvjeti za iskreno i sveobuhvatno sistemsko mijenjanje ako ne zaplešemo PLES PROMJENA.
Ples promjena. Ove riječi, ujedno naslov jedne od knjiga koje je napisao Peter Senge, dovode nas do njegovoga gostovanja u Hrvatskoj, tjedan dana kasnije od Portera. Sjajna kombinacija. Porterova dijagnostika i Sengeova sistemska rješenja.

Potvrda i kulminacija aktivnosti SoL Hrvatska (Društvo za organizacijsko učenje) u razdoblju od njegova osnivanja uslijedila je organizacijom trodnevnih aktivnosti, u suradnji s portalom Quantum 21 i uz organizacijsku podršku Cotrugli Business School, u kojima je glavnu riječ inspirativno vodio Peter Senge. Drugoga dana programa održana je konferencija – radionica „Kriza – prijetnje i prilike“, na kojoj je 500 sudionika iz Hrvatske i zemalja iz regije sudjelovalo vježbom dijaloga na teme: upravljanje u krizi, energija, hrana i voda, otpadne tvari i otrovi, javne usluge, održivost na lokalnoj i regionalnoj razini, održiva potrošnja. Na konferenciji za novinare, koja je uslijedila dan kasnije, vidljivo je bilo iznenađenje i donekle nepripremljenost novinara inače naviknutih na načine razmišljanja i komunikaciju koje su u prethodnim gostovanjima prezentirali majstori biznisa sa Zapada, kao Kaplan, Norton, Welch, Galai, Kroeger, Porter i drugi. U predvorju su se mogli čuti njihovi komentari: „Ovaj (čudni) čovjek dobro govori.“.Nešto slično, u manjoj mjeri, dogodilo se gostovanjem Negropontea, kada je mnoge „starce“ iritirao pričom o stvarnim i velikim potencijalima mladih i njihovoj ulozi u globalnim promjenama te stvarnim vrijednostima, bolje rečeno štetnostima, tehnologije i tehnike na početku 21. stoljeća.

Globalni problemi i globalna rješenja

Tijekom izlaganja u Zagrebu Petar Senge je upozorio je na globalnost, nepredvidivost i višeslojnost krize koja, osim što je financijska, ekonomska i kreditna, ujedno je i sociološka, ekološka i kulturološka, a to je njezin znatno gori dio. U jačanju percepije o snazi krize i negativnosti stanja u kojem se čovječanstvo trenutno nalazi, koristio je primjer porast emisije CO2, čije današnje vrijednosti ni u najgorem scenariju rađenom 2000. nisu bile ni približno pogođene. Kyoto protokoli o ograničenju emisije stakleničkih plinova, ako se i kada usvoje, nisu cjelovito rješenje bez kolateralnih negativnih utjecaja, a predstavljaju svega 20% vrijednosti smanjenja koju znanost preporučuje za opstanak. Rješavanje tako složene i opake krize zahtijeva bijeg daleko od rješenja u okviru „business as usual“. Globalni problemi zahtijevaju globalna rješenja. Potrebne su radikalne promjene do kojih se može doći provedbom procesa: „vidjeti i razumjeti širu sliku – komunicirati uočeno – poticati i razvijati kreativnost“, a uspješnost provedbe ovisi o razvoju sposobnosti učenja i primjeni stečenih znanja u praksi. Učenje je radni i trajni proces. Ako se ne radi, ne uči se. Ili, po domaći, „tko radi, taj i griješi, ne griješi samo onaj koji ne radi“. Nažalost, one koji griješe kod nas, još uvijek nije teško pronaći. Nadajmo se, primjenjujući znanje u praksi i mijenjajući prvenstveno sebe, a time i organizacije u kojima sudjelujemo na razne načine, da će takvih biti sve manje. Da bismo se mijenjali, potrebno je razumjeti do koje se razine, zahvaljujući prvenstveno komunikacijskoj tehnologiji,  razvila međuovisnost (svugdje i svatko, htio – ne htio,  u globalnome je sustavu). Uvažavanje raznolikosti i sposobnost slušanja osobine su o čijem razvoju i primjeni ovisi brzina i opseg rješavanja krize ljudskoga identiteta i davanja pravih odgovora na pitanja: Tko smo ustvari, kamo idemo, što radimo? Velika je opasnost mogućnost pojave defetizma, razumjeti potrebe koje se nameću kao „nemoguća misija“ i reći „ne mogu“.  

Potrošnja – trajno negativno stanje

S aspekta poduzetničkih organizacija koje žele na krizu odgovoriti kao učeće organizacije, poruka je upućena  menadžerima, njihovoj obvezi da se ponašaju kao lideri, usredotočeni na njegovanje i razvoj organizacijske kulture, kreiranje procesa, pomoć ljudima, njihovo motiviranje i poticanje da brinu i daju više, da izbjegnu zamku hijerarhije u kojoj je ljudima najbitnije zadovoljiti menadžere, a ne iskoristiti vlastitu snagu i prigode iz okružja. U poduzetništvu kreativna tenzija između vizije i tekuće realnosti  recept je uspjeha. „Čovjek s idejom nije bilo tko“- početak je, ali nedovoljan. Ideje je potrebno uspješnom realizacijom pretvoriti u stvarnost i osigurati najveću ocjenu: „kreativac“. U usklađenju „vizije i stvarnosti“, a da se izbjegne kaos i konfuzija, potrebna je strategija temeljena na informacijama, znanju i emocijama.
Kao primjer loše strategije naveden je proces „poticanje potrošnje – osnova za razvoj – nova kreditna zaduženja – rast javnoga duga“. Jednostavno, odbijanje  života u skladu s mogućnostima i štednje nanijet će nesagledivu štetu. Potrošnja je trajno negativno stanje, „željenje“, koje izaziva nezadovoljstvo promišljanjem „nikad dovoljno“.

Dugoročno i održivo

Na konferenciji za novinare Senge je ponudio tezu da se samo djelovanjem na polju ekonomije kriza ne može riješiti. Naveo je ( bizaran) primjer monarhije Butan (slično ima i Kanada), koja BDP (GDP) sučeljava s GNH (Gross National Happiness) indeksom prosperiteta i zadovoljstva koji se mjeri  zdravljem, razinom educiranosti i nekim drugim socijalnim statistikama te  uspijevaju napredovati.
Procjenjujući poziciju Hrvatske u uvjetima globalizacije i eskalacije krize (svijet je veliki kasino), upozorio je na činjenicu da male marginalne zemlje,  izvan kruga velikih gdje se događaju najveći potresi, uvijek imaju veće mogućnosti da inovativnošću i fleksibilnošću na pravi način uzvrate na izazove i prežive bez većega stresa. Ambijent velikoga kasina, u kojem su igrači željni brzih dobitaka, mijenjat će se prema ambijentu održivoga (izbalansiranog) razvoja, prepoznavanja i realizacije dugoročnih ciljeva. U interesu dugoročnosti, interesi dioničara (shareholdera) morat će se uklopiti u sustav interesa svih sudionika (stakeholdera – upravljača, zaposlenih, kupaca, dobavljača, investitora, sindikata itd.). Takvim skladom, profit i novac  bit će definirani kao „kisik“, a ne svrha poduzetništva, čime će se  poduzetništvo umjesto „pravljenja novca“ moći tretirati i opisati kao „dijeljenje kruha“.
Kao što je i na kraju konferencije za novinare posebno naglašeno, da sve do sada navedeno ne bi ostalo u sferi imaginarnoga, potrebno je znati da je Peter Senge svoje obrozovanje stekao na MIT Sloan School of Management, vrhunskoj poslovnoj školi koja inzistira na menadžmetu i liderstvu kao formalnim disciplinama. Oni koji se bave „V disciplinom“ i povezanom literaturom i materijom u sferi poduzetništva, potvrdit će da je upravo ona stvarni i opipljivi kamen temeljac izrade, provedbe i unapređivanja strategija poduzetničkih organizacija koje poslovnu izvrsnost grade dugoročno i održivo kao „učeće organizacije.“ 
Nikola Nikšić

-----

Tko je Peter Senge?

Peter Senge je američki znanstvenik austrijskih korijena koji je 1999. proglašen jednim od 24 osobe koji su ostvarili najveći utjecaj na poslovnu strategiju. Autor je brojnih djela, a 1990. objavio je knjigu „Peta disciplina – Principi i praksa učeće organizacije“ koja mu je donijela svjetsku slavu i status jednog od najutjecajnijih gurua liderstva. Časopis Harvard Business Review tu je knjigu 1997. godine uvrstio među nekoliko najvažnijih knjiga objavljenih u 20.stoljeću. Časopis Journal of Business proglasio je Sengea „Strategom stoljeća“, a općenito ga se drži jednim od ljudi „koji su najviše utjecali na način na koji danas poslujemo“. Fokus Sengeova rada uvijek je na decentraliziranju uloge lidera u organizacijama i poticanju sposobnosti ljudi da rade produktivno prema zajedničkom cilju. Sengeov rad stavlja ljudske vrijednosti kao temelje poslovanja, ističući viziju, svrhu, promišljanje i sistemsko mišljenje kao ključne da bi organizacije realizirale svoje potencijale.