GOVORNIŠTVO SE UČI, S NJIM SE NE RAĐA

Govorništvo

Malo je osoba kod kojih i sama pomisao na obraćanje skupu ljudi ne izaziva nemir. Većina se osjeća manje ili više nelagodno dok neki izbjegavaju govore s najvećim užasom. Kako ćemo doživjeti javni nastup, ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su vlastite osobine govornika (jedni su otvoreniji i glasniji, drugi povučeni i sramežljivi, a neki pak skloni anksioznosti) elokvencija, snalažljivost, ranija iskustva i slično, ali i o samoj situaciji (brojnosti publike, jesu li to ljudi koje poznajete ili ne, o okolnostima…)

PRIPREMILA ANA RIBARIĆ GRUBER

NIJE TEŠKO RAZLIKOVATI DOBROG OD LOŠEG GOVORNIKA. Dobar govornik djeluje prirodno, uvjerljivo i sigurno. Lako zadržava pažnju, govori glasno i razgovijetno, ne ponavlja se, a misli iznosi razumljivo i nedvosmisleno, logičnim redom.
Još donedavno očekivanja u tom smislu od ljudi koji su obavljali različite poslove bila su dobro definirana i ograničena: podrazumijevalo se da su sveučilišni profesori, svećenici ili odvjetnici ujedno i dobri govornici dok se od ljudi nekih drugih zanimanja, posebice tehničkog usmjerenja, to nije očekivalo. Danas, u doba brzih promjena i užurbanog životnog ritma traži se od mnogih pojedinaca velika prilagodljivost i u tom pogledu.
Vjerojatno nema stručnjaka ni poslovnog čovjeka koji se nije našao u situaciji da mora javno govoriti. Kad treba predstaviti tvrtku, prezentirati neki proizvod, uručiti ili primiti nagradu, na svečanostima pri obilježavanju nekog važnog datuma, pri gostovanju na tribinama ili u medijima pa čak i na sprovodu, govore drže oni koji dobro poznaju određenu tematiku ili osobu.
No, nitko se ne rađa kao govornik. Govorništvo je vještina koja se može uvježbati kao i ostale, a više vježbe daje i bolji rezultat. Za početak je korisno slušati svoj glas u svakodnevnim razgovorima. Pazite kako oblikujete misli da naučite govoriti tečno, punim rečenicama, bez poštapalica i zamuckivanja. To nije teško, samo zahtijeva dobru volju, malo truda i koncentracije. Ali, što učiniti ako negdje treba održati pravi govor?

Nitko se ne rađa kao govornik, govorništvo je vještina koja se može uvježbati

Bez dobre pripreme nema dobrog govora
Rijetko kad se treba obratiti većem broju ljudi bez pripreme. Govor se u pravilu priprema. Stoga je važno dobro se informirati što se od vas očekuje. Primjerice, jeste li jedini govornik, koliko će govor trajati, kakvo je slušateljstvo, koliki je i kakav prostor, postoji li mikrofon, je li predviđeno postavljanje pitanja ili rasprava i sl.
Potom se treba posvetiti sadržaju. Možda vam je palo na pamet da zbog prezaposlenosti angažirate nekog suradnika da vam malo pomogne? Čak i ako niste uspješni u pisanju, najlošije rješenje jest zadužiti nekoga da vam osmisli govor. Bit će vam teško iznositi misli koje nisu vaše, niti su oblikovane na način svojstven vama. Osim toga, takav govor ne može biti iskren.
Za pisanje govora ostavite si dovoljno vremena jer to možete obaviti u zadnji tren:
- važno je obratiti pažnju na pozdrav i predstavljanje (ako je nužno)
- ako je to neka formalna prilika treba pripaziti i na izraze uljudnosti (npr. Dame i gospodo, dozvolite da vam se obratim…)
- najprije se treba osvrnuti na povod kojim držite govor, nakon toga na ono što želite reći o određenoj temi, a potom rezimiranje najvažnijih misli i završetak (primjerice, zahvaljivanje na pozornosti).

Kod pripreme govora ne smijete smetnuti s uma i neverbalnu komunikaciju. Ruka u džepu može se tumačiti kao znak pomanjkanja iskrenosti ali i kao nedostatak pristojnosti

Dobro je razmisliti što biste sve htjeli reći pa se poslužite tehnikom brainstorminga - sve ideje i argumente treba staviti na papir, onako kako vam padaju na pamet. Potom ih treba složiti određenim redom i povezati u smislenu cjelinu pazeći da bude efektan početak - zbog privlačenja pozornosti - i kraj zbog dojma koji na slušateljstvo ostavlja završetak.
Pri pisanju govora treba upotrebljavati svoj rječnik i strukturirati rečenice onako kako to obično činite. Bit će vam lakše upamtiti i održati govor, ali i zvučat ćete spontano. Upadnete li u zamku upotrebe riječi koje nisu dio vašeg svakodnevnog vokabulara i kompliciranih rečenica kako biste ostavili dojam učene osobe, može vam se dogoditi da zbog treme pogriješite i ispadnete neznalica. Govor treba biti jednostavan bez nepotrebnih zastranjivanja. Pazite da ne bude predugačak (primjerena duljina, naravno, ovisi o situaciji) i da se ne ponavljate (osnovnu ideju možete istaknuti nekoliko puta, ali na različite načine), kako ne biste bili zamorni i dosadni. Ako imate na raspolaganju određeno vrijeme ne smijete ga prekoračiti!
Svakako treba izbjegavati česte fraze jer zvuče otrcano (to je korisno pri učenju stranih jezika, ali u govoru ih se treba kloniti) i poštapalice kojih ćete se najlakše riješiti ako slušate sami sebe u svakidašnjim situacijama ili zamolite svoje bližnje da vas upozore na njih. Ako ih ni inače ne upotrebljavate manja je vjerojatnost da će njima vrvjeti vaš formalni govor.
Citati mogu obogatiti govor, ali treba paziti da ne budu sami sebi svrha, nego da potkrijepe osnovne ideje govora i da ih ne bude previše. Ponekad je dobro pokazati emocije ili duhovitost, ali i humor mora biti u funkciji naglašavanja poante govora i ne smije biti uvredljiv ni za koga. Humor treba iskoristi kao začin, u malim dozama.
Kad napišete govor pročitajte ga nekoliko puta da se dobro uživite u njega i da što više zapamtite. Tako ćete provjeriti i trajanje govora i eventualno ga skratiti ako je predugačak ili detaljnije elaborirati neke ideje ako vam se čini prekratkim. Važno je dobro upamtiti ideje i njihov redoslijed. Neki se ljudi osjećaju sigurnije ako cijeli govor nauče napamet, dok je drugima dovoljno zapamtiti ključne misli (ako još nemate iskustva, bolje je naučiti cijeli govor, za svaki slučaj). Govor nipošto ne smijete čitati, ali možete zapisati nekoliko najvažnijih ideja na papir manjeg formata na koji ćete povremeno baciti pogled kako ne biste nešto izostavili.

Što s tremom?
Tremu pred javni nastup osjećaju svi, čak i oni kojima je javni nastup dio posla i svakodnevna rutina, poput glumaca, pjevača i političara. Razlikujemo se samo po tome što je kod nekih trema manja, a kod drugih veća. Neki je prikrivaju bolje, a drugi slabije. U svakom slučaju, trema koju osjećate puno je veća od onoga što se vidi sa strane. Stoga, koliko god jaku tremu osjećali slušatelji je neće doživjeti ni približno takvom.

Govor nipošto ne smijete čitati, ali možete zapisati nekoliko najvažnijih ideja na papir manjeg formata na koji ćete povremeno baciti pogled kako ne biste nešto izostavili

Lagana ili umjerena trema nije neprijatelj, dapače, može vam pomoći da date sve od sebe i bolje reagirate u određenoj situaciji. Jaka trema vas može omesti ili čak blokirati. Trema se smanjuje s iskustvom pa je važno ne izbjegavati situacije kad treba govoriti pred većim brojem ljudi. I, treba što više vježbati, makar to bile zdravice u krugu obitelji i prijatelja. Dobra priprema također puno pomaže. Ne pripreme li se i oni koji su inače elokventni vjerojatno će zamuckivati, ponavljati se, skretati s teme, ubacivati nepotrebne fraze i služiti se poštapalicama. Imate li tremu vježbajte govor pred ogledalom i ljudima koji su vam bliski zamišljajući situaciju u kojoj ćete nastupiti.
Prije samog govora dobro je lagano se razgibati, pogotovo vratne mišiće i popiti čašu vode da vam se zbog treme ne osuše usta. Treba izbjegavati alkohol i gazirana pića. Kava i pića koja sadrže kofein nisu preporučljiva jer djeluju kao diuretik kao i velike količine bilo koje tekućine. Sredstva za smirenje također treba izbjegavati jer će vas omamiti. Bolje je suočiti se s tremom negoli je liječiti medikamentima. Nije dobro ponavljati govor neposredno prije nastupa jer to će vam pojačati nervozu. Pokušajte se jednostavno opustiti. Važno je da ne gledate na govor kao na kazališni nastup već kao na komunikaciju sa slušateljima. Poruka koju prenosite važnija je nego savršeno održan govor.


Najlošije je rješenje zadužiti nekoga da vam osmisli govor jer teško je iznositi tuđe misli koje nisu oblikovane na vama svojstven način

Neverbalne poruke
Kod pripreme govora obično se usredotočujemo na verbalne poruke, ali ne smije se zanemariti ni neverbalna komunikacija. Treba voditi računa o izgledu. Prije svega, važna je urednost i umjerenost. Dvojite li što odjenuti, nećete pogriješiti ako odaberete klasičnu i decentnu odjeću, a žene i umjerenu šminku i nakit, možda jedan efektni detalj. Valja pripaziti da se u odjeći koju odaberete dobro osjećate i da nosite udobnu obuću. Pritom se, dakako, ne misli na tenisice ili klompe, ali nije dobro mučiti se u novim cipelama niti spoticati se zbog previsokih potpetica.
Važno je da s publikom komunicirate i pogledom. To je najteže u početku kad je trema najjača jer se možete zbuniti ako vam se pogled susretne s pogledom nekog slušatelja. Zbog toga je na početku dobro gledati ravno ispred sebe prema kraju prostorije, a kad sve dobro krene i trema se smanji, može se pogledom šetati po publici i povremeno ga zaustaviti.
Ako je moguće, izaberite mjesto gdje ćete se osjećati najugodnije. Dobro je i kretati se po prostoriji, ali polako, izbjegavajući hod po istoj liniji, kako ne biste nalikovali profesoru Baltazaru. Ako je prikladno, možete se i nasmiještiti ne samo zato što osmijeh pridonosi boljem izgledu već i zato što ublažava stres.
Pripazite na držanje i gestikulaciju jer time šaljemo puno više informacija nego što smo svjesni. Treba se držati uspravno, a gestikulacija mora biti odmjerena, što znači da nije dobro ukipiti se poput kamene statue, ali ni izgledati poput dirigenta koji se zatekao na krivom mjestu. U većem prostoru je dozvoljena i malo jača gestikulacija.

Lagana ili umjerena trema nije neprijatelj, dapače, može vam pomoći da date sve od sebe i bolje reagirate u određenoj situaciji. Bolje je suočiti se s tremom, negoli je liječiti - sredstva za smirenje će vas omamiti.

U neverbalnoj komunikaciji postoji jako puno znakova no oni nisu jednoznačni već ovise o kontekstu - situaciji, verbalnim porukama, drugim neverbalnim znakovima i o kulturi. Navest ćemo samo neke znakove i njihovo najčešće tumačenje. Primjerice, širok osmijeh i ruke otvorene tako da se dlanovi mogu vidjeti ukazuju na otvorenost i toplinu. Gledanje slušatelja u oči i dodirivanje vrhova prstiju lijeve i desne ruke znak je samopouzdanja. Ruke na leđima su znak samodopadnosti i prevelike sigurnosti. Mrštenje, osmijeh stisnutih usnica, ruke prekrižene na prsima, koracanje unatrag, dodirivanje lica, nagli pokreti, pogled usmjeren prema dolje, stisnute šake i gestikuliranje stisnutim šakama te ispruženi kažiprst ukazuju na agresivnost ili obrambeni stav i nepovjerljivost. Nepovjerenje i napetost pokazuje se i prekriženim nogama pri stajanju. Poigravanje nakitom, prolaženje rukom kroz kosu, dodirivanje ili prekrivanje dijela lica rukom, nakašljavanje kako bismo pročistili grlo ukazuju na nervozu. Držanje ruke u džepu može se tumačiti kao znak pomanjkanja otvorenosti i iskrenosti, a ukazuje i na nedostatak pristojnosti.
Neverbalnu komunikaciju je teško kontrolirati, osobito za javnog nastupa kad ste usredotočeni na verbalni sadržaj, pogotovo ako inače ne obraćate pažnju na svoje geste pa i tu vrijedi ono što je već nekoliko puta rečeno - treba vježbati.

Brže i lakše uz stručnu pomoć
Ako zbog prirode posla morate brzo ovladati govorničkom vještinom, ne možete sami prevladati tremu ili želite steći dodatne kompetencije lako ćete pronaći tečajeve i škole govorništva na Internetu ako u tražilicu upišete ”Govorništvo”.

Bitno je govoriti razgovijetno i dovoljno glasno da vas slušatelji dobro čuju, a da pritom ne vičete. Treba voditi računa i o intonaciji. To je važno ne samo da se izbjegne monotonija, nego i stoga što različita intonacija utječe na samu poruku. Slušatelji će različito doživjeti jednu te istu rečenicu izgovorenu na različite načine. Ključne misli ističu se intenzitetom glasa. Važne su i stanke, ne samo zbog uzimanja zraka nego i zbog naglašavanja važnosti onoga što slijedi ili boljeg razumijevanja onoga što je rečeno.
Zbog treme se često govori brže pa govor može biti teže razumljiv. Podrhtavanje glasa znak je da treba usporiti i dublje disati.
Na kraju, koliko god vam bilo teško i nelagodno, svaku priliku kad govorite pred većom skupinom ljudi treba doživjeti i kao svojevrstan trening - što više vježbate, bit ćete sve bolji.

Upitnik koji smo pripremili može vam pomoći pri procjeni vlastitih govorničkih sposobnosti. Pročitajte pažljivo sljedeće tvrdnje i procijenite odnose li se na vas:


Rezultati: Za svaki odgovor NETOČNO uz tvrdnje od 1. do 12. dobivate po jedan bod. Svaki odgovor TOČNO uz tvrdnje od 12. do 15. donosi vam također po jedan bod.
Od 0 do 5 bodova:
Kao što ste vjerojatno i sami svjesni, govorenje u javnosti jedna vam je od najvećih noćnih mora. Ne odustajte olako i ne dajte se obeshrabriti. Sve se može prevladati, barem do neke mjere. U tome vam uvelike mogu pomoći savjeti koje donosimo u tekstu, puno vježbe i, ako to posao koji obavljate doista zahtijeva govorničke vještine, kvalitetan tečaj govorništva.
Od 6 do 10 bodova:
Možda niste Ciceron, ali uz dobru pripremu možete održati solidan govor. Vjerojatno ste sami svjesni nekih svojih pogrešaka pri javnom nastupu, a bilo bi dobro da zamolite suradnike u koje imate povjerenja za iskreno mišljenje. Uz malu pomoć naših savjeta i vježbu lako ćete steći dodatnu sigurnost i postati još bolji.
Od 11 do 15 bodova:
Sudeći prema rezultatima, javni nastup vam ne predstavlja osobit problem (što ne znači da smijete zanemariti pripremu i osloniti se na sposobnost improvizacije). Sigurno već dovoljno znate o držanju govora, a čitajući naš tekst osvježit ćete svoje znanje ili možda naučiti nešto novo.