UVODNIK

KRIZA JE, ne čekajte, djelujte, imajući u vidu da ništa neće biti kao prije...


Nikola Nikšić

KRIZA JE, SOCIOLOŠKA, KULTUROLOŠKA, EKOLOŠKA, a posljedično svemu tome i ekonomska. Dugoročna je, duboka i puna nepredvidivih događaja. U takvim uvjetima poduzetništvo treba definirati dobre strategije za uspješan i održiv dugoročan razvoj (u krizi prevedeno preživljavanje) te ih potom PROVESTI, što je izniman izazov. Upravljanje promjenama, inovativnost, operativna i poslovna izvrsnost, kontroling, minuciozno proučavanje i iskorištenje intelektualnoga kapitala, organizacijsko učenje; sve su to sustavi, procesi i modeli koji kroz primjenu neupitno mogu ponuditi odgovor na pitanje kako do uspjeha.
Sukladno složenosti navedenih izazova, razmijevajući prigode i prijetnje koje proizlaze iz pristupanja EU-u, pred znatnim brojem poduzetničkih organizacija iz ICT MSE (mikro i mali) sektora obveza je da se koristeći tržišni zastoj FOKUSIRAJU na organizacijski razvoj, zajedničko učenje i definiranje novih strateških smjernica primjerenih novoj ekonomiji. Oni koji to ne prihvate kao domaću zadaću ili ne uspiju realizirati na brisanom prostoru EU-a, uz globalne igrače gladne prihoda, zahtjevne i ulagački limitirane kupce, mogu očekivati mnoge materijalne i komercijalne neugodnosti izazvane međusobnim nerazumijevanjem, razočaranjima zbog neispunjenih obećanja (dobavljača) ili neostvarenih očekivanja (kupaca).
U takvim okolnostima mikro i mala poduzeća zbog svoje veličine potencijalni nositelji certifikata fleksisigurnosti mogu bolje djelovati u cilju preživljavanja. Da bi fleksibilnost bila iskorištena u funkciji sigurnosti, kao prvi korak nužno je osigurati točan i aktualan odgovor na sljedeće pitanje:
„Čime nas kupac prvenstveno vrednuje? Kvalitetom, cijenama, komercijalnim politikama, razvijenim osobnim odnosima ili nečim drugim...?“
U drugom koraku, primjereno dobivenom odgovoru, bitno je definirati strategiju uvažavajući neke od sljedećih preporuka:

  • Ulagati u razvoj i primjenu šireg raspona menadžerskih znanja i vještina na dvije razine - individualno i timski, tako da se stvori ambijent timova u kojemu će se specijalci ugodno osjećati i davati maksimum baš u onomu u čemu su najbolji.
  • Razvijati specijalistička, vertikalna rješenja po djelatnostima/veličinama umjesto prečesto ponavljane ofucane uniseks komercijalne poruke: „Imamo i nudimo rješenja za velike, srednje ili male, za ustanove i gospodarstvo, za sve i sva...“
  • Zamijeniti kratkoročno koncipirani odnos ponudi-prodaj-kupi u dugoročno partnerstvo korisnika i njegovog multifunkcionalnog ICT servisa.
  • Umrežavati se sa savjetodavcima i dijagnostičarima, računovođama, pravnicima, marketingašima, učilištima i drugim B4B igračima u svrhu isporuke cjelovitih rješenja.

I tada, ne preostaje ništa drugo negoli samo provesti odluke u koje iskreno vjerujemo da su najbolje za sve naše dionike, a potom i za nas same. Možda čudno ali istinito, upravo tim redoslijedom kako bismo na kraju priče povratno dobili najviše.

Nikola Nikšić

 

POGRIJEŠILI SMO:
Članak  „Na vlastitu odgovornost“ objavljen u prošlom broju na 40. stranici, napisao je g. Mate  Strgačić a ne g. Toni Podmanicki, autor prethodnog članka u istom broju. Ispričavamo se čitateljima i autorima zbog pogrešne informacije.