Web izdavaštvo

Odgovornost za sadržaj

ICT i sudska praksa nova je i stalna rubrika u InfoTrendu. Zašto je smatramo potrebnom i korisnom? Sveprisutna informacijska tehnologija i digitalna ekonomija predstavljaju najveći suvremeni pravni izazov. U potrazi za odgovorom na pitanje kako primijeniti stare norme na nove situacije, a kako razumjeti nove propise donešene radi oživotvorenja informacijskog društva pomoći će nam uvid u aktualnu hrvatsku sudsku i pravnu praksu.

Pripremio: Tihomir Katulić

Nastanak i razvoj Interneta jest revolucija u tehničkome i gospodarskome, ali i pravnome smislu. Brzina kojom su digitalne komunikacijske tehnologije zauzele prevladavajuće mjesto u ljudskoj komunikaciji iznenadila je pravnike i više nego korisnike. Postojeći se propisi mogu u prvi mah činiti nedoraslima tehnološkoj promjeni, a ni ustanove često ne znaju kako ih valjano primijeniti u novim okolnostima, pa se stoga često čini kao da je virtualni prostor neovisan o regulaciji, odnosno pravilima koja vladaju u stvarnome svijetu. Ipak, i na Internetu vrijede mnoga pravila ponašanja koja vrijede i u ostalim aspektima ljudskoga djelovanja.

Slučaj:
U ovome ćemo se prikazu osvrnuti na problem odgovornosti za sadržaj objavljen na web-stranicama. Kao primjer iz stvarne prakse poslužit će slučaj sada već ugašenoga portala čiji je urednik svojedobno osuđen na uvjetnu kaznu zatvora zbog klevete, na osnovi čega je žrtva klevete protiv njega uspjela i u građanskoj parnici pa počinitelj i danas plaća odštetu.

Sudska praksa:
Činjenice su slučaja zapravo jednostavne. Web-portal lokalnoga političkog karaktera objavljuje autorske, potpisane članke u skladu s uredničkom politikom glavnoga i odgovornoga urednika. Radi veće posjećenosti web-stranice, kao i mnogi slični sajtovi i taj posjeduje mogućnost komentiranja članaka od strane korisnika, sa sitnom razlikom – omogućava i anonimno komentiranje.

Nakon objave jednoga članka lokalnoga karaktera, jedan od anonimnih posjetitelja čiji identitet do danas nije poznat ostavlja uvredljive i neistinite komentare na račun lokalnoga političara, koji putem odvjetnika traži da se uvredljivi i klevetnički sadržaji uklone, što urednik portala odbija.
Taj je slučaj svojedobno izazvao brojne i oprečne reakcije u javnosti. Usprkos općoj konsternaciji koja je pratila taj slučaj koji je bio jedan od prvih te vrste u hrvatskoj sudskoj praksi, sud je – utvrdivši činjenično stanje i primijenivši materijalno pravo – našao kako je počinitelj vlastitom neaktivnošću, odnosno odbijanjem da sa svojega portala ukloni neistinite i uvredljive sadržaje zapravo omogućio počinjene kaznenoga djela klevete čiji je pravi počinitelj ostao nepoznat.
Drugim riječima, urednik je portala kazneno odgovoran za sadržaje koji su izneseni u dijelu njegovoga foruma koji sadržava komentare posjetitelja. Kako urednik nije na opetovane zahtjeve oštećenika i njegovoga odvjetnika uklonio te sadržaje, niti mu je dao podatke iz kojih bi se moglo kontaktom s pružateljima internetskih usluga pouzdano utvrditi tko je pravi počinitelj klevete, oštećenik je prijavio urednika i sud je nakon provedenoga postupka utvrdio krivnju i osudio urednika predmetnoga portala na uvjetnu zatvorsku i novčanu kaznu te je kasnije na osnovi te presude oštećenik uspio i u građanskoj parnici ostvariti pravo na naknadu za pretrpljenu duševnu bol.
U mnoštvu napisa i poruka podrške uredniku, zbog okolnosti da je bila riječ o djelu počinjenome putem Interneta, zbog okolnosti da urednik sam nije autor navoda koji predstavljaju klevetu, kao i zbog neshvaćanja uloge urednika medija, u ovome slučaju elektroničke publikacije (po Zakonu o elektroničkim medijima), za vrijeme sudskoga postupka mogao se steći dojam kako je riječ o povredi ljudskih prava, cenzuri i zatiranju slobode izražavanja.
Samo zato što je neki sadržaj objavljen na Internetu, od strane anonimnoga autora, ne znači da je bez pravnih posljedica. Urednici elektroničkih publikacija, web-stranica i informacijskih servisa odgovorni su za sadržaj stranica koje uređuju – njihov propust da uklone sporni sadržaj ili odbijanje suradnje s pravosudnim tijelima u kaznenome ili građanskome postupku osnova su njihove kaznene i građanske odgovornosti. Internet, kontrarno općeprihvaćenomu laičkom mišljenju, nije izuzet od pravila koja vrijede u drugim područjima ljudske aktivnosti.
Naravno, činjenica da Internet u tehničkome smislu ne poznaje granice može u pravnim postupcima biti velikom zaprjekom progonu počinitelja najrazličitijih vrsta računalnoga kriminaliteta, kao i (klasičnih) kaznenih djela počinjenih putem računala. Kako se mnoga djela koja se mogu počiniti putem računala progoni tek na osnovi prijedloga, a ne po službenoj dužnosti, velik broj zloporaba ostaje neprocesuiran jer oštećenici nisu imali interesa ili volje pokretati kazneni postupak, što može stvoriti privid kako su kažnjiva ponašanja u virtualnome prostoru dopuštena. U stvarnosti, kao što urednik dnevnih novina odgovara za objavljene vijesti i članke u njima, tako i urednik web-stranica odgovara za njihov sadržaj.