ICT I ENERGETIKA

Brak iz interesa

Brak iz interesa. S jedne strane novac i želja, a s druge strane privlačnost i pamet koja to zna iskoristiti. U najmanju ruku lukavo i nemoralno, a nerijetko i pokvareno, no tako to obično zamišljamo u svijetu međuljudskih odnosa. U poslovnome je svijetu stvar potpuno drukčija. Brak iz interesa u poslovnome svijetu zvuči vrlo poželjno – pogotovo ako je interes, a onda i korist, obostrana.

PRIPREMILI DRAGO CMUK I MLADEN PUŠKARIĆ

Dr. sc. Drago Cmuk, mag. ing. el., voditelj je programa pametnih mjerenja i informacijskih sustava u Končar – Elektronika i Informatika d.d. Doktorirao je u Italiji na University of Sannio i na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu na međunarodnome projektu razvoja informacijskoga sustava za geografski distribuirane mjerne laboratorije. Autor je brojnih znanstvenih i stručnih članaka na temu informacijskih i mjernih sustava primijenjenih u unaprjeđenju i povećanju djelotvornosti širokoga raspona djelatnosti. Predavao je na više domaćih i stranih fakulteta od čega sedam godina na FER-u gdje je radio kao viši asistent. Trenutačno vodi razvoj naprednoga sustava bežičnih mreža i programske podrške za pametne mreže (Smart Grids).
Mladen Puškarić, dipl. ing. el., MBA, rukovoditelj je poslovne jedinice u Končar – Elektronika i Informatika d.d. Vodeći je stručnjak na području energetskih i obračunskih mjerenja, obradbe informacija i procesne informatike kao i ICT tehnologija općenito. Zavidno iskustvo i ekspertizu stekao je kao voditelj brojnih domaćih i međunarodnih projekata u navedenim područjima.


I upravo ta usporedba izgleda kao najkraći i najbolji opis onoga što se događa u vezi između ICT-a i energetskoga sektora danas. Ona na prvu ruku može zvučiti pretjerano, no počnimo redom, i pokušajmo iskristalizirati nekoliko bitnih poruka koje ona nosi.
Za početak je bitno primijetiti kako se oboje – i ICT i energetski sektor nalaze u samome vrhu najperspektivnijih, najbrže rastućih i financijski „najtežih“ tržišnih segmenata u Europi. Kraljevske obitelji, plava krv - tu sumnje nema. S jedne strane neobuzdan rast, privlačnost i sveprisutnost ICT-a, a s druge strane stariji, ali vrlo bogat energetski sektor. Gotovo da nema područja ljudske djelatnosti koje nije prihvatilo nedvojbene koristi koje ICT donosi poslovanju, planiranju, razmjeni i obradbi informacija i drugoga, tako da rast koji ICT prolazi danas kao da poprima razmjere epidemije. Energetski sektor, s druge strane, doživljava rast po sasvim drugoj osnovi. Naime, pričuve su se energije smanjile i dugoročna je održivost sustava ugrožena, ako se kratkoročno ne povećaju ulaganja.
Teško je danas pronaći čovjeka koji nije svjestan klimatskih promjena i potrebe za ekološki održivim načinom proizvodnje i trošenja energije. Od kućanskih aparata, preko štednih žarulja pa do hibridnih i električnih automobila, sve vrvi zelenim naljepnicama i energetskim razredima. Potraga za zelenom energijom i pametnijim načinima korištenja postojeće također je poprimila razmjere opće zaraze i to gotovo na svim razinama. Problem je ozbiljan kao i sredstva pripremljena da se utroše na nova rješenja i povećanu djelotvornost. Ta sredstva treba iskoristiti pametno, a tko to zna bolje od onoga tko upravlja informacijama, prenosi ih i obrađuje strahovitom brzinom - ICT sektora.

Strategija EU-a

  • Europsko je vijeće u prosincu 2008. prihvatilo paket za klimatske i energetske promjene u kojem se zahtijeva da se do 2020. u E27 zemljama:
    smanji emisija stakleničkih plinova za 20%,
  • uvede 20% obnovljivih izvora energije, i
  • smanji potrošnja primarne energije u EU-u za 20%.


Slika 1. Stvarni i predvidivi udio potrošnje ICT-a u EU

Ti zahtjevi obvezuju zemlje članice na korjenite promjene i započinjanje projekata koji će omogućiti ostvarenje zadanih ciljeva u tome kratkom vremenu. Europska komisija vjeruje kako ICT sektor može pomoći u smanjivanju stakleničkih plinova kroz ova tri okvirna plana:

  • omogućiti energetske uštede u globalnoj ekonomiji, posebno u najrastrošnijim sektorima, a to su zgradarstvo, transport i proizvodnja
  • okrenuti se nematerijalnoj ekonomiji u kojoj rad na daljinu, e-prodaja i Računalstvo u oblaku (Cloud Computing) mogu omogućiti znatne uštede energije
  • uvesti mjerenja potrošnje energije u kućanstvima, energetskim mrežama i industriji. Veća će svjesnost dovesti do smanjene potrošnje – osnovni je argument Europske komisije.

Na prvi pogled ne zvuči iznenađujuće što Europska komisija ima tako visoka očekivanja od ICT-a jer smo svjesni i sami kako je upravo ICT unaprijedio način poslovanja i življenja u gotovo svim segmentima. Ipak, pogledajmo na trenutak činjenice i mogli bismo se iznenaditi.


Je li u Cloudu maglovito i koliko ICT može zaista uštedjeti?
ICT sektor u EU-u zapošljava više od 6,6 milijuna ljudi i doprinosi s više od 40% ukupnoga ekonomskog rasta. Prisutan je u gotovo svakome ekonomskom sektoru, ali sada EU želi dodatno povećati upotrebu ICT-a u svima njima kako bi se ostvarile energetske uštede. Ugledna savjetnička kuća McKinsky procjenjuje kako bi povećanje upotrebe inteligentnih uređaja i aplikacija moglo smanjiti globalnu emisiju CO2 za oko 15% do 2020. Ipak, povećana primjena takvih rješenja ima i svoja ograničenja.
ICT trenutačno koristi više od 7,8% europske potrošnje električne energije i očekuje se da prema procjenama dostigne 10,5% do 2020. Globalno bi se povećanje vlastite potrošnje moglo udvostručiti do 2020. zbog povećane potražnje ICT-a i računalnim sustavima zemalja u razvoju.
“Ubrzano rastući karbonski otisak povezan s ICT sektorom koji uključuje prijenosna i stolna računala, podatkovne centre i mreže, mobilne telefone i telekomunikacijsku opremu, mogao bi postati jedan od najvećih izvora stakleničkih plinova do 2020.“ tvrdi McKinsey.


Slika 2. Proizvodnja CO2 u svijetu i usporedba s potrošnjom Kanade.

Europska je komisija stoga tražila upravo od ICT kompanija da smanje­ svoju potrošnju koja, prema Gartneru, trenutačno iznosi oko 2% emisije stakleničkih plinova na svjetskoj razini. (toliko CO2 generira cijela Kanada, Slika 2). Kao protuuslugu, oni će promicati upotrebu ICT-a među važnim potrošačima energije kako bi se smanjila njihova potrošnja. Izbjegavajući ulaženje u više pojedinosti, jasna je obostrana korist, ali i proturječje i izazov koji ICT tehnologija unosi u energetski sektor. Ključno pitanje koje se postavlja jest: kako osigurati da taj utjecaj bude pozitivan?
Kad govorimo o vlastitoj potrošnji ICT sustava, možda je najbolje navesti najveće promotore. John Vassallo, zamjenik predsjednika Microsofta za europska pitanja, iznio je u prosincu 2011. nekoliko snažnih poruka u kojima ističe pogodnosti za okoliš u slučaju prelaska na Cloud. Ističe kako je u SAD-u oko 15% servera u praznome hodu, te da rješenja zasnovana na Cloudu mogu donijeti uštede od 30% za veće korisnike, do 90% za one male. Napominje kako ICT treba postati svijetli primjer primjenjujući napredna tehnološka rješenja za energetski djelotvoran rast.
Primjer su takvih rješenja, napominje, napredni podatkovni centri koji koriste prirodno hlađenje, iskorištavanje generirane topline i sposobnost brzoga smanjenja potrošnje u kritičnim trenutcima. No u tome je slučaju vidljivo kako je procjena gubitaka velika, ali da konkretna kvantifikacija te potrošnje kao i mogućih ušteda zapravo nedostaje. Za pokretanje su nam projekata potrebni stvarni podatci o stvarnoj potrošnji u stvarnome vremenu. Osviještenost je o energetskoj učinkovitosti divna, ali projekte pokreće onih nekoliko sitnih postotaka – razlika uloženoga i dobivenoga.
Kad stvari postanu guste, a odluke teške, onda se treba uhvatiti nedvosmislenih činjenica – procjene jednostavno nisu dovoljne. Kod igre velikih brojeva (a takve su svote ovdje u pitanju) i mali postotci mogu uspješne planove pretvoriti u fijasko i obratno.
Može li se i smije li se Europa u takvome stanju osloniti na snagu ICT-a da iznjedri tako drastične promjene? Može li to napraviti kad su stvari toliko protu­rječne i smije li se osloniti punom težinom? I ako se već oslanja, kako rasporediti i usmjeriti sredstva da se postigne najveći učinak (a jedino će takav izgleda biti dovoljno dobar)? Takve se odluke mogu donositi isključivo na osnovi činjenica. A upravo su činjenice ono što trenutačno najviše nedostaje energetskomu sektoru. Objasnimo taj dio.

Podatci koji nedostaju

Kad se govori o energetskoj djelotvornosti i mogućim uštedama u energetskome sektoru, onda stvari znaju izgledati mnogo jednostavnije nego što jesu u stvarnosti. Tu se zaista prečesto navodi pozamašna količina okruglih brojki. A vjerujte mi, okrugle brojke u ovome čupavom svijetu najčešće znače nedostatak činjenica. Naime, iako mi danas različite energente (struja, plin, voda, toplinska energija) distribuiramo do gotovo svakoga stambenog ili poslovnog objekta, mi zapravo znamo vrlo malo o njihovoj potrošnji. Prisjetimo se: potrošnja se vode najčešće mjeri nekoliko puta godišnje, pa se u zgradama dijeli po broju stanara. Toplinska se energija raspodjeljuje po kvadratima stana, a struju očitavamo svakih 6 mjeseci, otprilike kao i plin. To je kao da kupujete skupocjeni nakit na „škarnicle“ – pa koga kako dopadne.
Iako je stanje nešto bolje s poslovnim korisnicima, u stvarnosti zapravo nedostaje jako mnogo informacija o potrošnji energije koja je jako skupa – i ima je sve manje. I to nisu samo informacije o iznosu potrošnje, nego o vremenima najveće potrošnje po svim relevantnim vremenskim intervalima i mnoge druge. Koliko ozbiljno zvuči činjenica da su gubitci vode u njezinoj distribuciji veći od 40%? A gdje su tu gubitci toplinske energije, plina i struje?
Multidisciplinarno se područje koje se bavi prikupljanjem, obradbom i iskorištavanjem realnih podataka o potrošnji energenata i mogućim uštedama naziva pametna mjerenja (Smart metering) i to je područje već neko vrijeme izrazito „vruća“ tema u energetici, ekonomiji, znanosti i drugim granama ljudske djelatnosti. Upravo su pametna mjerenja rješenje za proturječje o kojem govorimo i jedini način da prema ICT-u u energetskome sektoru počnemo stvarati realna očekivanja. Brojni su projekti širom EU-a i SAD-a samo dokaz dovoljne razine tehničke izvedivosti te nedvojbenih materijalnih i drugih koristi za sve subjekte uključene u implementaciju takvih sustava.



Slika 3. Prikaz osnovnih sastavnica AMR sustava (Končar AMR)

Pametna mjerenja

ICT i energetski sektor nalaze se u samome vrhu najperspektivnijih, najbrže rastućih i financijski „najtežih“ tržišnih segmenata u Europi

Pametna su mjerenja u svojoj srži zapravo golemi informacijsko-komunikacijski sustavi koji omogućuju prikupljanje, obradbu i pohranu podataka o potrošnji energenata od krajnjih korisnika. Osnovne komponente programske podrške takvim sustavima prikazane su na slici 2. No pametna mjerenja su i mnogo više od toga. Umrežavanjem svih informacijskih usluga jednog poduzeća u centralni sustav AMR rješenje prelazi u naprednu automatsku mjernu infrastrukturu (AMI) koja uključuje realizaciju naprednih sustava naplate, korisničkih web-portala, asset managementa i mnoge druge (Slika 3). Upravo zbog tog razloga danas u pametna mjerenja znatno ulažu tvrtke poput Oracla, Cisca, IBM-a i drugih. Na kraju lanca (ili na početku?) pametna mjerenja uključuju i instalaciju pametnih brojila na objekte korisnika i omogućuju redovito očitavanje, obradbu podataka i informiranje korisnika o trenutačnoj potrošnji električne energije, ali i drugih energenata. U posebnim okolnostima takvi sustavi mogu nadzirati isporuku energije (daljinsko iskapčanje), a katkad i regulirati potrošnju, odnosno proizvodnju energije. Pametno brojilo je brojilo nekoga energenta koje se, ovisno o tipu, može umrežiti s ostalim brojilima u objektu korisnika i komunicirati preko telekomunikacijske mreže (žičano ili bežično) s distribucijskim centrom. Takvo je brojilo logičan nasljednik starih mehaničkih brojila, jednako kao što su analogni telefon i pisaća mašina zamijenjeni digitalnim, inteligent­nijim alternativama.



Slika 4. Osnovne sastavnice programske podrške sustava pametnih mjerenja

Direktivama 2009/72/EC i 2009/73/EC od svih članica Europske unije se traži da do 2020. instaliraju inteligentne mjerne sustave za najmanje 80% korisnika električne energije za koje je takva instalacija utvrđena isplativom i da se pripremi raspored implementacije inteligentnih mjernih sustava za razdoblje od 10 godina. Slični se propisi formiraju za područja drugih energenata (plin, voda, toplina), no fiksni rokovi za sad nisu utvrđeni. Ti su ambiciozni ciljevi dio i hrvatske sutrašnjice zbog skoroga ulaska u EU. Ta je direktiva na tragu osiguranja ostvarivosti planiranih ušteda, i osnovni je preduvjet za dugoročno planiranje na realnim osnovama. Sukladno preporukama, prebacivanje sustava pametnih mjerenja na Cloud čini se najpogodnijim rješenjem, posebno kad se uzme u obzir izrazito velika količina potrebnih resursa za učinkovit rad sustava. Na takav su način pametna mjerenja zaista ishodište nove ICT infrastrukture za poboljšanje energetske učinkovitosti koju promiče Europska komisija. Ona omogućuje potrošaču preuzeti aktivniju ulogu u funkcioniranju tržišta električne energije i distribucijske mreže, što potiče kretanje elektroenergetskih sustava prema pametnim mrežama (Smart grid). Pametna su mjerenja ulazna vrata za mreže sljedeće generacije i imat će kritičan utjecaj na energetske potrebe društva sutrašnjice.

Zauzdani rast

Potencijal pametnih mjerenja da učini dostupnima informacije o potrošnji energije, a time i donošenje odluka za usmjeravanje ulaganja i pokretanje projekata trebao je dosad izazvati gotovo eksponencijalan rast toga segmenta na svjetskim burzama, no taj je rast (iako velik) ipak ostao u granicama normale. Postoji više skupina čimbenika koji su smirili potentnost toga segmenta (politički, socijalni, mikro i makroekonomski razlozi, recesija i dr.), no svakako su najjasniji, a trenutačno možda i najbitniji oni čimbenici tehničke prirode. Naime, povijest je pokazala da sva „tehnološki“ nova tržišta bilježe više ili manje sputan rast sve do pojave takozvanoga „dominantnog dizajna“ – rješenja koje uspije odgovoriti ispravno na ključne zahtjeve tržišta, pomesti konkurenciju i konačno zavladati standardizacijskim tijelima (npr. otvarač za limenke kao klasičan primjer ili grafičko sučelje i „prozori“ na računalima u nešto novije doba).
Pametna su brojila već odavno došla do standardnih rješenja u svojem mjernom dijelu, no pojavu prevladavajućega dizajna cijeloga sustava koči širok raspon komunikacijskih kanala i protokola koji stvara zbrku i znatno rasipanje snaga proizvođača, ali i korisnika tih sustava. Proizvođači moraju razvijati više mogućih rješenja, a ulagači su oprezni – dok se stvari ne smire. Ono što se, dakle, treba smiriti kod sustava pametnih mjerenja jest upravo način prijenosa signala na lokalnoj razini (last mile) i prikupljanje informacija u centralni sustav (first mile).
Postoji vrlo širok raspon tehnologija koje se tu koriste i iskustva iz različitih projekata (i različitih zemalja) u uvođenju pametnih mjerenja i vrlo su različita – zbog specifičnosti svake zemlje i uvjeta koji tamo postoje. Tako npr. u SAD-u prevladavaju rješenja s bežičnim komunikacijskim tehnologijama, dok u EU-u pretežno prevladavaju rješenja zasnovana na PLC-u (Power Line Carrier – tehnologija prijenosa signala energetskim kablovima), i drugim žičanim načinima povezivanja.



Slika 5. Komponente naprednog i proširenog AMR sustava na prelasku u AMI.

Valja napomenuti kako je dodatna kočnica za konzervativna komunalna poduzeća i sve češći imperativ za implementacijom takvih rješenja u Cloudu. Taj zahtjev koji može zvučiti banalno za nekoga iz ICT domene, ali velika su komunalna poduzeća naviknula imati potpun nadzor nad „svojim“ podatcima i teško pristaju na rješenja kod kojih se čini kako im taj nadzor nekako klizi iz ruku.

Put kojim se rjeđe ide

U vrijeme recesije i povećane neizvjesnosti ulaganja, samo ozbiljni proizvođači mogu povećati ulaganja u perspektivna područja, i samo rijetki se mogu nositi s multidisciplinarnim izazovima u kojima je ključno iskustvo. Končar - Elektronika i informatika d.d. (Končar – INEM) je već nekoliko desetljeća jedan od najvećih proizvođača elektroničke opreme u RH sa zavidnim iskustvom iz područja udaljenih mjerenja i upravljanja, osobito u području elektroenergetskih sustava.
Prepoznavši potrebu za sustavom pametnih mjerenja u RH, Končar – INEM je odlučio svoje znanje, iskustvo i istraživačke kapacitete usmjeriti u razvoj takvoga sustava prilagođenoga specifičnim uvjetima u državi. Ti specifični uvjeti uključuju problem razdvojenih komunalnih poduzeća po energentima (u inozemstvu obično jedno komunalno poduzeće radi sa svim energentima, ili njihovim većim brojem), a zemljopisno raspršena mreža korisnika postavlja pred takav sustav dodatne zahtjeve koje treba uzeti u obzir želi li se postići maksimalna ušteda (nekad i isplativost!) pri izvedbi, održavanju i budućoj nadogradnji takvoga sustava.

Savjetničkaka kućakuća McKinsky procjenjuje da bi povećanje upotrebe inteligentnih uređaja i aplikacija moglo smanjiti globalnu emisiju CO2 za oko 15% do 2020., a Europska komisija traži od ICT kompanija da smanje svoju potrošnju koja, prema Gartneru, trenutačno odaje oko 2% emisije stakleničkih plinova na svjetskoj razini. Direktiva o energetskim servisima 2006/32/EC čl.13 nalaže da sve države članice trebaju u okvirima isplativosti opskrbiti sve korisnike pametnim brojilima. Ti su ambiciozni ciljevi dio i hrvatske sutrašnjice zbog skoroga ulaska RH u EU… Pametna su mjerenja ulazna vrata za mreže sljedeće generacije i imat će kritičan utjecaj na energetske potrebe društva sutrašnjice.

Rješenje koje je razvijeno u Končar – INEM-u naziva se Končar AMR (Automated Meter Reading) i zasniva se na dvama ključnim stupovima bitnima za njegov uspjeh: RF komunikaciji male snage i velikoga dometa koja omogućava naj­ma­nje troškove instalacije i održavanja, te implementacija sustava u Cloudu, što smanjuje vlastitu potrošnju sustava i donosi mnoge druge prednosti. Ona je iznimno povoljna za ruralne i industrijske sredine u kojima je isplativost realizacije cijeloga žičanog sustava upitna s obzirom na malu gustoću korisnika, ali i za gusto naseljena urbana područja zbog velikoga kapaciteta komunikacije (velik broj korisnika na malome prostoru).
Navedeni sustav ima sve preduvjete kako bi maksimalno iskoristio specifičnosti ruralnih i urbanih sredina u cilju snižavanja troškova uspostave i održavanja sustava, nudeći pritom beskompromisne performanse i nadogradivost najvećega stupnja.
Vidjeli smo kako pametna mjerenja, kao poligon s kojega ICT ulazi u energetski sektor, mnogo ozbiljnije počivaju na jednome spletu poslovnih i procesnih programskih rješenja koja čine srce sustava. Končar – INEM je zbog više razloga odlučio omogućiti implementaciju tih rješenja u Cloudu. To znači da implementator takvo rješenje neće implementirati kod dobavljača pojedinoga energenta (voda, struja...) nego u vlastitome IT okruženju, a naplaćivat će operatoru korištenje usluge. Dakle, operator će koristiti rješenje (aplikaciju) koja nije u njegovome vlasništvu i na njegovoj ICT infrastrukturi nego u vlasništvu i na infrastrukturi pružatelja usluge. Taj je oblik pružanja usluge prije bio poznat pod nazivom ASP (Application Service Providing), a danas spada pod mnogo više prepoznatljiv pojam Clouda. Osim energetske djelotvornosti, postoje i druge prednosti koje operator ima kod takvoga rješenja:
nema početnih ulaganja u IT infrastrukturu i aplikativno rješenje, nego samo operativni mjesečni trošak
proširenje je - na nove energente, korisnike i slično - vrlo jednostavno (jer pružatelj usluge brine o infrastrukturi, a funkcionalnost u samome rješenju već postoji, samo nije korištena) i ogleda se u povećanju cijene mjesečnoga najma
manji trošak ljudi - operator ne mora povećavati broj ljudi s ICT područja te razvijati vlastite ICT kompetencije koje su nužne za kvalitetan rad takvih sustava
povećana sigurnost - jer je rješenje implementirano na infrastrukturi namijenjenoj upravo za takve usluge, odnosno implementirano od strane IT tvrtki kojima je najam takvih i sličnih poslovnih (e-mail, erp, document management) rješenja osnovna (core) djelatnost
Iako komunalna poduzeća, kao izrazito konzervativna, nisu sklona takvomu rješenju jer vole svoje sustave „imati kod sebe“, bitno je primijetiti kako je u slučaju odvojenih komunalnih poduzeća (kao što je slučaj u RH) to i jedino moguće rješenje!

Izravne koristi

ICT trenutačno korikoristi više od 7,8% europske potrošnje električne energije i očekuje se da prema procjenama dostigne 10,5% do 2020. Globalno bi se povećanje vlastite potrošnje moglo udvostručiti do 2020. zbog povećane potražnje ICT-a u računalnim sustavima zemalja u razvoju. “Ubrzano rastući karbonski otisak povezan s ICT sektorom koji uključuje prijenosna i stolna računala, podatkovne centre i mreže, mobilne telefone i telekomunikacijsku opremu, mogao bi postati jedan od najvećih izvora stakleničkih plinova do 2020.“ tvrdi McKinsey.

Različite strane mogu profitirati od uvođenja pametnih mjerenja. Korisnici plaćaju ono što su potrošili, a ne procjenu potrošnje, te prilagođavanjem svojega ponašanja mogu smanjiti svoju potrošnju. Nadalje, pametno brojilo u njihovoj kući postaje gateway koji omogućuje pružanje brojnih novih usluga. Distributer kao izravnu korist dobiva uštedu od periodičnih očitanja, unaprjeđuje se sustav i omogućavaju uštede u pozivnome centru, obračunima i naplati te se lakše otkrivaju i iskapčaju neplatiše. Također, štedi se i od redovne zamjene brojila novim uređajima.
Navedene se uštede u godini dana po kućanstvu kreću u rasponu od 5-15% realne cijene pametnoga brojila i njegove ugradnje. Prednosti prelaska na Cloud donose dodatne prednosti manjih početnih ulaganja, lakšega održavanja, povećane sigurnosti i, ono najvažnije, jedino se tako mogu riješiti problemi sa sustavima koji povezuju domene različitih poslovnih subjekata. Od uvođenja sustava pametnih mjerenja koristi ima i društvo u cjelini jer osim ekoloških dobiti kao što su osvješćivanje građana i smanjenje potrošnje, dobiva se bolje upravljanje potrošnjom tijekom kritičnih razdoblja i povećanje prometa na tržištu energije.
Uzevši u obzir razmjerno velike netehničke gubitke u distribucijskoj mreži u RH, te brojke mogu biti još i bolje. Iako je isplativost takvih projekata jasno vidljiva, ona uvelike ovisi o različitim čimbenicima i napravljene su brojne studije koje, uz kvalitetno strateško planiranje, jamče manje ili više optimistične scenarije. Moguće koristi znatno rastu i s proširenjem sustava na napredne funkcije – poput pametnih kuća (Smart Homes) u kojima pojedini uređaji prilagođavaju svoju potrošnju uvjetima na mreži i sl. No kod takvih je sustava potrebno prvo dovesti razinu osviještenosti stanovništva na potrebnu razinu, a zatim i uvesti sustav dinamičkoga oblikovanja cijene energije itd. koji opet ovisi o standardizaciji i tehničkoj spremnosti uređaja.
Za takve su stvari potrebne godine strateškoga rada na strukturalnim promjenama i spadaju u domenu sutrašnjice u koju moramo malim, ali odlučnim korakom zakoračiti danas.

Ulaganjem do ušteda

U ovome okrutnom, poslovnom svijetu postoje vrlo jasni i vrlo grubi kriteriji uspješnosti, a najočitiji je od njih financijski rast. Ne bude li brak ICT-a i energetskoga sektora postavljen tako da seg­menti mogućih ušteda budu financirani na osnovi objektivno najizglednije dobiti, takav je rast dugoročno zaista lakovjerno očekivati. Očito je da takav proces ima svoje zakonitosti i da počinje upravo u segmentu prikupljanja kvalitetnih informacija – pametnim mjerenjima. Potrebna su nam snažna infrastrukturna rješenja koja mogu prijeko potrebne informacije o potrošnji energenata staviti na raspolaganje ulagačima na jedan kratkoročno isplativ način, i napredne RF mreže imaju potencijal postati baš to. Rad je u Cloudu dodatna prednost koja može osigurati da ICT stoji primjerom iza onoga za što se bori (energetska djelotvornost).


U pripremi:
U idućem broju, u nastavku ovoga teksta pozabavit ćemo se nekim konkretnim projektima i pokazati realne probleme, ali i prednosti koje nastaju kod implementacije takvih sustava. To može pomoći svakomu zainteresiranom u izbjegavanju dobro poznatih stranputica te usmjeravanju pozornosti na ključne pojedinosti pri budućim implementacijama sličnih sustava.
Zaista su nam potrebne činjenice o dubini toga bazena energetskih ušteda, ali i realne informacije o povratu ulaganja u različite ICT projekte u energetskome sektoru, i to na nacionalnoj, ali i široj razini. Uložimo zato u prikupljanje upravo takvih informacija kako bismo donijeli odluke zbog kojih se sutra nećemo morati ispričavati – vlastitoj djeci.