ICT I SUDSKA PRAKSA

Cybersquatting

Kod pokretanja vlastitih web-stranica, tvrtke katkad otkriju da su postale žrtvom cybersquattinga

Što učiniti ako je netko zauzeo vašu domenu?

PRIPREMIO: TIHOMIR KATULIĆ

U suvremenome poslovanju prisutnost poslovnih subjekata na Internetu nije opcionalna, nego nužna. Čak i poduzeća koja se bave poslovnim aktivnostima koje nemaju nikakve veze s informacijskom tehnologijom ulažu mnogo novca i truda da se predstave mogućim klijentima i ulagačima kroz online prisutnost. Neke tvrtke ulažu u marketinške aktivnosti poput promidžbenih spotova na streaming servisima i društvenim mrežama, druge koriste društvene mreže za komunikaciju s klijentima i na različite druge načine komuniciraju u online prostoru, ali gotovo sva poduzeća kao fokalnu točku svoje online prisutnosti još uvijek imaju vlastite web-stranice.

U dizajn web-stranica i njihovu funkcionalnost također se ulažu velika sredstva – no ključna sastavnica koja može imati presudan utjecaj na percepciju web-stranica tvrtke nije nužno skupa. Riječ je, naravno, o domenskome imenu. Registracija je domenskoga imena ključan trenutak u strategiji prisutnosti na webu.

U današnjem ćemo se tekstu osvrnuti na problem registracije domenskih imena u nacionalnoj .hr domeni, uz .com domenu vjerojatno najzanimljivijoj vršnoj domeni za domaće tvrtke i poduzetnike.


Domaće tvrtke i poduzetnici za lokaciju svojih web-stranica najčešće biraju adrese u .hr domeni. Logičan je korak da web-stranice lociraju na adresi koja glasi isto kao i tvrtka (naziv trgovačkoga društva). Međutim, često se događa da su takve adrese već zauzete, odnosno da ih je zauzelo neko drugo poduzeće ili čak da su zlonamjerno registrirane kako bi se od istoimenoga poduzeća tražila naknada za ustupanje. Takvo se zlonamjerno zauzimanje domenskoga imena koje na osnovi registriranoga robnog znaka (žiga) ili imena tvrtke pripada nekomu drugom poduzeću ili drugom poslovnom subjektu naziva cybersquat­ting. U nekim su slučajevima počinitelji za prepuštanje domene tražili milijunske iznose (poput slučaja Madonna vs. Parisi ili Lufthansa vs. Future Media Architects).

Krajem je devedesetih i početkom prošloga desetljeća broj domenskih sporova naglo porastao. U tu je svrhu pri domaćoj ustanovi ovlaštenoj za vršnu nacionalnu .hr domenu (a to je Hrvatska akademska istraživačka mreža, CARNet), odnosno nacionalnoj DNS službi ustrojeno arbitražno tijelo sastavljeno od dvadesetak domaćih stručnjaka koji rješavaju sporove u pogledu registracije domenskoga imena.

Zlonamjerno se zauzimanje domenskoga imena koje na osnovi registriranoga robnog znaka (žiga) ili imena tvrtke pripada nekomu drugom poduzeću ili drugom poslovnom subjektu naziva cybersquatting

U vođenju .hr nacionalne domene te u rješavanju sporova vezanih uz domensko ime CARNet i arbitraža vode se odredbama Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (NN 38/10).
Prema odredbama Pravilnika na sporove o domenskome imenu primjenjuje se kriterij iz čl. 32 Pravilnika. Riječ je o široko prihvaćenim kriterijima zasnovanima na iskustvima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo te internetske korporacije za dodjelu imena i brojeva (ICANN) i sporovima pred njihovim arbitražnim tijelima. Ukratko, kriteriji iz čl. 32 glase: Treća osoba može pokrenuti postupak arbitraže prema odredbama ovih arbitražnih pravila ako smatra da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da je ime domene isto ili u velikoj mjeri slično nekomu imenu na koje treća osoba ima pravo (npr. pravo na zaštićeno ime ili znak);
2. zbog zbunjujućega učinka istovjetnosti ili velikoga stupnja sličnosti imena postoji opravdana opasnost da će znatan broj osoba biti doveden u zabludu;
3. da korisnik domene nema pravo ni legitiman interes za korištenje domene takvoga naziva;
4. da je korisnik domene registrirao domenu i/ili je koristi suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

U slučaju da trgovačko društvo ili drugi poduzetnik primijete kako se domenom na koje oni polažu pravo (na osnovi zaštićenoga robnog znaka, imena tvrtke ili kakve druge pravne osnove) netko drugi koristi bez ovlasti, mogu pred CARNetom pokrenuti arbitražni postupak s ciljem povratka domenskoga imena. Prema vrijedećemu pravilniku, naknada je za pokretanje arbitražnoga postupka 2600 kn, a troškove provedbe arbitražnoga postupka snose stranke.

O pokretanju će postupka biti obaviještena i druga strana, postupak će se provesti na osnovi isprava i druge pisane građe, te će se na činjenice slučaja primijeniti prije navedeni kriteriji. Arbitar je dužan okončati postupak i donijeti odluku koja je konačna u roku od 60 dana od predaje predmeta arbitru. U sljedećim ćemo se brojevima osvrnuti na najzanimljivije slučajeve iz dosadašnje arbitražne prakse.