ELEKTRONIČKA RAZMJENA RAČUNA I INTEROPERABILNOST

Isto, ali bolje

Korištenje je Interneta u poslovanju nužnost koja uvjetuje nove standarde ponašanja i globalnim korporacijama i najmanjim tvrtkama. Digitalna ekonomija, uz otvaranje novih mogućnosti u poslovanju, nepovratno mijenja strukturu gospodarstva u svim segmentima. Uz reorganizaciju poslovanja, elektroničko se poslovanje koristiti kao diferencijacija, ali i sredstvo kojim se ostvaruje konkurentska prednost.

Autorica Slavenka Došen započela je svoju profesionalnu karijeru u Udruženoj banci Hrvatske, a od 1990. stalno je zaposlena u Zagrebačkoj banci dd. Radila je na razvoju i implementaciji novih proizvoda i usluga – kartičnoga poslovanja, telefonskoga i internetskoga bankarstva, elektroničkih usluga državne i javne uprave, mobilnoga bankarstva za poslovne subjekte, usluge e-Račun i sigurnosnih rješenja (tokeni i smart kartice) kao i njihovoj integraciji u sustav Banke. Kao pozvani predavač sudjeluje na brojnim međunarodnim i domaćim konferencijama iz područja elektroničkoga poslovanja i e-sigurnosti.

PIŠE SLAVENKA DOŠEN

U REPUBLICI JE HRVATSKOJ USPOSTAVLJEN ZAKONSKI OKVIR ZA KORIŠTENJE I RAZVOJ ELEKTRONIČKOGA POSLOVANJA donošenjem Zakona o elektroničkom potpisu (NN 10/02, 80/08), Zakona o elektroničkoj trgovini (NN 173/03, 67/08, 36/09), Zakona o elektroničkoj ispravi (NN150/05), Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08), Zakona o informacijskoj sigurnosti (NN 79/07), Zakona o elektroničkim medijima (NN 153/09), novoga, suvremenijega Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) i Odluke o određivanju Hrvatske akreditacijske agencije kao nacionalnoga tijela ovlaštenoga za obavljanje funkcija akreditacijskoga tijela (NN 88/09).

Harmonizacija zakonodavstva Republike Hrvatske sa zakonodavstvom zemalja članica Europske unije, nastavljena je donošenjem novoga Zakona o platnom prometu (NN 133/09) i Zakona o elektroničkom novcu (NN 139/10) koji su stupili na snagu 1. siječnja 2011. Do pristupanja Europskoj uniji Hrvatska treba uspostaviti visoku razinu elektroničkoga poslovanja što će joj omogućiti da ravnopravno sudjeluje na unutarnjem tržištu EU-a.

A središnje mjesto u procesu daljnjega razvoja elektroničkoga poslovanja zauzima elektronički račun. Elektronički je račun najraširenija elektronička isprava na svijetu i time ima središnju ulogu u daljnjem razvoju elektroničkoga poslovanja. Elektronička razmjena računa omogućuje horizontalno povezivanje gospodarskih subjekata, pridonosi stvaranju jednostavnijega i konkurentnijega okruženja za poslovanje tvrtki i poduzetnika, povećava djelotvornost javnoga sektora pa stoga ne čudi činjenica da sve veći broj zemalja Europske unije donosi propise po kojima javni sektor prihvaća isključivo elektroničke račune.

Uslugu e-Račun za B2B segment korisnika prve su na hrvatskome tržištu ponudile Zagrebačka banka i Financijska agencija kao informacijski posrednik. Riječ je o internetskoj usluzi namijenjenoj tvrtkama i poduzetnicima, integriranoj s uslugom e-zaba poslovno bankarstvo koja omogućuje jednostavnu elektroničku razmjenu računa, a plaćanje se računa obavlja e-zabom.


Poslovni model

Tehnološko se rješenje elektroničke razmjene računa zasniva na korištenju XML-a, odnosno strukturiranoga PDF dokumenta koji u istoj datoteci objedinjuje PDF prezentaciju i XML podatke koje PDF sadržava. Tako uslugu e-Račun mogu koristiti velike tvrtke koje imaju integrirane poslovne sustave, ali i mali poduzetnici čiji se poslovni proces odobravanja i likvidacije računa provodi ručno. Primijenjeno je rješenje za elektroničku razmjenu računa u skladu s odredbama zakonske regulative jer je zajamčena autentikacija, zaštićen integriret sadržaja, zajamčena potvrda o isporuci, verifikacija potpisa te uporaba vremenskoga žiga. Uz navedeno osigurana je neovisnost o ostalim aplikacijama i transparentnost za korisnike, uz zadovoljavanje uvjeta visoke dostupnosti i redundantnosti.

Korištenje elektroničke razmjene računa rezultira boljom raspodjelom resursa i većom proizvodnošću, omogućuje integraciju poslovnih procesa te razmjenu poslovnih informacija i unutar tvrtke i s poslovnim partnerima unutar cjelokupnoga dobavnog lanca. Izravnim se povezivanjem dobavnoga i financijskoga lanca postižu još izraženiji financijski učinci jer se takvim povezivanjem omogućuju još veće uštede u izravnim i neizravnim troškovima poslovanja.
Unificiranje postupaka za izdavanje i primanje elektroničkoga računa na tehničko-tehnološkoj i procesnoj razini jest nužan preduvjet koji omogućuje integracija s elektroničkom javnom nabavom (e-Procurement), jer su e-narudžbenica i e-račun logički povezani dokumenti. O normama najčešće uopće ne razmišljamo dok nam njihovo nepostojanje ne stvori poteškoće. Tek tada postajemo svjesni da su norme veoma važan dio našega svakodnevnog života. Iako su na prvi pogled nevidljive, pomažu da naše poslovne aktivnosti provodimo sigurnije, jednostavnije i lakše i to čini norme “conditio sine qua non” suvremenoga poslovanja.

Kako bi se realizirali navedeni učinci elektroničke razmjene računa na proizvodnost, financijske rezultate, tržišni položaj i konkurentnost tvrtki i poduzetnika, potrebno je osigurati zainteresiranost ključnih čimbenika kao i standardizaciju, interoperabilnost i dostupnost. Jedan je od ključnih čimbenika, koji može potaknuti elektroničku razmjenu računa, primarno javni sektor čije je snažnije uključivanje nužno jer je primjena e-računa od iznimnoga značaja za nacionalnu fiskalnu politiku.

Prvi je korak u tome smjeru učinjen izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost koje se primjenjuju od 1. kolovoza 2011., čijim su odredbama potpuno izjednačeni papirnati i elektronički račun jer je za isporučene robe i obavljene usluge koje podliježu oporezivanju dopuštena razmjena računa u elektroničkome obliku. Bitno je za napomenuti da se od primjene novoga, izmijenjenoga Pravilnika broj poslovnih subjekata koji koriste uslugu e-Račun povećao 10 puta, a to je podatak koji vrlo jasno pokazuje da su tvrtke i poduzetnici prepoznali koristi koje donosi takvo poslovanje.

Nužna je interoperabilnost

Da se postigne što potpunija integracija i automatizacija poslovnih procesa u postupku elektroničke razmjene računa, u konačnici straight-through processing, nužna je interoperabilnost koja se mora osigurati na svim razinama – tehničkoj (primjenom normi i standarda za povezivanje računalnih sustava i servisa), semantičkoj (odnosi se na značenje podataka i zahtijeva točnu i jasnu definiciju svakoga podatka koji se razmjenjuje, dakle pojednostavnjeno: podatak tamo gdje je nastao i tamo gdje se šalje mora imati isto značenje) i procesnoj (definiranje poslovnih ciljeva, oblikovanje poslovnih procesa i ostvarivanje suradnje između različitih poslovnih subjekata/poslovnih jedinica unutar istoga poslovnog subjekta).

U elektroničkoj je razmjeni računa za svaku tvrtku najveći izazov uspostavljanje procesne interoperabinosti: računi se razmjenjuju između poslovnih jedinica unutar poslovnoga subjekta ili između poslovnih subjekata čija se unutarnja organizacija kao i način rada bitno razlikuju, svaka zamjena manualnoga procesa elektroničkim dovodi do redefiniranja ovlasti i odgovornosti, operativnih odnosa i procesa unutar tvrtke, promjena u internim aktima koji definiraju područje djelovanja, osobine i način funkcioniranja tvtke što dovodi i do redefiniranja procesa odlučivanja i raspolaganja resursima. Uspostavljanje je procesne operabilnosti jedan od najbitnijh čimbenika koji usporava cjelokupan proces implementacije elektroničke razmjene računa, no istodobno je i nužan preduvjet za povećanje djelotvornosti i postizanje maksimalnih financijskih učinaka.

No ni primjena standardiziranih rješenja kao ni uspostava interoperabilnosti na svim razinama neće rezultirati očekivanim učincima ako se ne uspostavi jedinstvena, središnja evidencija (registar/katalog) svih poslovnih subjekata koji elektronički razmjenjuju račune. Trenutačno u praksi svaki informacijski posrednik, osim Fine, ima svoju evidenciju, no samo je Finin registar korisnika javno dostupan. S obzirom na to da se na tržištu pojavljuje sve više informacijskih posrednika, što će svakako pridonijeti bržoj implementaciji, a time i stvaranju kritične mase korisnika, uspostavljanje je interkonekcije između informacijskih posrednika nužnost. No bez uspostave jedinstvene i javno dostupne evidencije svih poslovnih subjekata koji elektronički razmjenjuju račune nije moguće uspostaviti interkonekciju.

Elektroničko poslovanje, čiji je središnji dio bez svake sumnje elektronički račun, obilježava početak 21. stoljeća. Zemlje koje nisu dovoljno pripremljene za uvođenje elektroničkoga poslovanja, bilo zbog nedostatka legislative, bilo zbog neprimjerenoga tehnološkog razvoja, zemlje koje nemaju cjelovita rješenja ni standarde kao ni dovoljno znanja, ne mogu očekivati znatniji gospodarski rast.


1 Vrlo se često u praksi interoperabilnost poistovjećuje s otvorenim standardima, no potrebno ih je razlikovati – otvoreni standardi podrazumijevaju interoperabilnost ab initio, dok se interoperabilnost može razviti i post facto.