IAKO SE POJAM UMJETNE ILI STROJNE INTELIGENCIJE RAZVLAČI PO ZNANSTVENIM I STRUČNIM IZVORIMA VIŠE OD ŠEZDESET GODINA, PITANJE JE KOLIKO SMO JOJ ZAISTA BLIZU

Gdje je zapelo?

Baš kad su znanstvenici prestali prognozirati dolazak mislećih strojeva u računalstvu se dogodila sinergija što bi moglo biti plodno tlo za konkretni iskorak u njihovu razvoju

PIŠE TIHOMIR KATULIĆ

Razvoj umjetne inteligencije jedan je od najiščekivanijih, ali i najkontroverznijih ciljeva tehničkog i znanstvenog razvoja. Osim letova u svemir, energetskih oružja i lijekova protiv teških bolesti poput raka, AIDS-a ili ebole, teško da i jedan drugi znanstveni ili tehnički problem toliko okupira maštu kako znanstvenika tako i novinara, umjetnika... kao rad na razvoju inteligencije koja bi parirala onoj prirođenoj ljudima. Svaki pa i najmanji prodor na tom području prenosi se kao važna vijest bez obzira je li riječ o superračunalu koje je pobijedilo čovjeka u šahu, o nekom trivijalnom kvizu ili o kompleksnom ekspertnom sustavu namijenjenom rješavanju teških matematičkih problema.


Od nastanka termina umjetna inteligencija prošlo je više od pola stoljeća, a prvi je put zabilježen davne 1955. godine. Američki profesor računalnih znanosti John McCarthy skovao je tada pojam umjetne inteligencije kao imena znanosti usmjerene na stvaranje mislećih strojeva. Taj izumitelj programskog jezika Lisp dobio je još 1971. Turingovu nagradu za promicanje rada na umjetnoj inteligenciji, otišao u mirovinu i postao profesor emeritus Stanfordskog sveučilišta, no nisu se ostvarile njegove najave o razvoju mislećih strojeva. Ohrabren brzim razvojem digitalnih računala McCarthy je predvidio pametne strojeve najprije do kraja desetljeća, a zatim i do kraja stoljeća. U osvit svemirskog doba, pogotovo u vrijeme osvajanja Mjeseca, te se tvrdnje nisu činile pretjerano hrabrima - sjetimo se samo Clarkeovog HAL-a.


Stanford research institute

McCarthy nije bio usamljen u svojim pretjerano optimističnim procjenama, o tome su u javnosti govorili i drugi znanstvenici poput H.A. Simona i Marvina Minskyja. Sociolog i bihevioralni psiholog Simon još je 1958. na tragu istraživanja provedenih na Sveučilištu Carnegie Mellon predviđao kako će kroz desetak godina računalo redovito pobjeđivati čovjeka u šahu. No, bio je pretjerano optimističan pa se taj sretni događaj zbio se tek nakon trideset godina - 1997. kada je Deep Blue u šest partija pobijedio Garija Kasparova. Simon i Allen Newell - još jedan američki pionir istraživanja umjetne inteligencije - pedesetih su godina predvidjeli kako će računalo samostalno rješavati matematičke probleme i za dvadesetak godina biti sposobno zamijeniti čovjeka u svakoj mislećoj aktivnosti, dok je Marvin Minsky 1970. predviđao da će za pet do osam godina računala imati inteligenciju usporedivu s ljudskom.
Prolazile su godine i desetljeća, došla je i prošla famozna 2001. pa i 2010. Računala su mnogo sofisticiranija, tisuće puta brža, no od umjetne inteligencije još niti traga. Ili ipak?
Postoje naznake da će drugo desetljeće dvadeset i prvog stoljeća biti prekretnica u razvoju umjetne inteligencije. Ironično, baš kad su manje-više svi kompetentni znanstvenici prestali davati bilo kakve prognoze u području računalstva dogodila se sinergija trendova poput računalstva u oblaku, ubrzavanja internetskih komunikacijskih veza, sve veće računalne mobilnosti i kontinuiranog porasta računalne snage što bi moglo biti plodno tlo za konkretni iskorak. Računalni agenti, odnosno sustavi koji promatraju i interpretiraju svoju okolinu radeći na tome kako bi unaprijedili i olakšali uspjeh svojih aktivnosti, proteklih desetak godina polagano preuzimaju poslove koji su nekad bili rezervirani za ljude. Tamo gdje su nekad veliki analitički odjeli analizirali potrošačke navike, obrađivali i korelirali informacije u području sigurnosti i borbe protiv terorizma, danas to rade ekspertni sustavi.

Postoje naznake da će drugo desetljeće dvadeset i prvog stoljeća biti prekretnica u razvoju umjetne inteligencije

Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da su takva dostignuća rezervirana samo za velike korporacije i specijalizirane vladine agencije. Zapravo, ona su dostupna i običnim građanima. Pametni telefoni već danas mogu putem interaktivnih mapa i GPS-a svakomu pokazati što se nalazi u njegovoj blizini, sugerirati hotele, restorane te druge lokalne atrakcije i sadržaje. Fascinantan je napredak u računalnom prepoznavanju govora i prepoznavanju jezika. U kombinaciji s porastom procesorske snage raspoložive pametnim telefonima, oni će služiti i kao simultani prevoditelji. Vjerojatno nije daleko dan kada ćemo lutajući Parizom, Tokijem ili Dubaijem pregovarati s lokalnim trgovcima čak i ako ne znamo niti riječ francuskoga, japanskoga ili arapskog.
Kad je u pitanju prepoznavanje govora sljedeća velika prepreka za industriju pretraživanja je glasovna interakcija s tražilicama i postavljanje smislenih pitanja (i dobivanje smislenih odgovora). Iako i danas postoje tražilice poput Wolfram Alphe koje pokušavaju dati odgovor na konkretna pitanja postavljena kao da je riječ o komunikaciji upućenoj nekom ljudskom biću (primjerice, tko je pobijedio na nedavnim američkim predsjedničkim izborima, za razliku od guglanja pojmova „izbori 2012“ i „pobjednik“) ta prepreka, nažalost, još nije svladana.



Inteligencija roja

Napredak na području umjetne inteligencije donedavno se odvijao razmjerno sporo, na međusobno odvojenim i nepovezanim projektima koje su znanstvenici razvijali svaki za sebe, bez značajnije međusobne komunikacije. Kao i u drugim znanstveno-tehnološkim područjima često se događalo da razni timovi troše vrijeme i novac radeći na sličnim ili istovrsnim projektima.
Seoba podataka u oblak, odnosno razvoj usluga kojima se podaci više ne pohranjuju i obrađuju na osobnom računalu već negdje na Internetu (trend koji je postao najuočljiviji u raznim visokotehnološkim industrijama) olakšala je znanstvenicima data mining i outsourcing zadataka. Danas su znanstvenicima u biomedicinskim znanostima na raspolaganju baze podataka koje znatno olakšavaju i ubrzavaju istraživanja, osobito pri otkrivanju novih lijekova i tretmana za najteže bolesti.

Te se tehnologije uspješno primjenjuju i u vojnom području. Autonomni strojevi poput dronova prikupljaju podatke koji se zatim analiziraju u komandnim centrima. Međutim, osim automatskih letjelica na bojištu budućnosti sigurno će se pojaviti i drugi samostalni roboti, a osobito fasciniraju napori koordinacije pojedinih mikrorobota u svrhu zajedničkog djelovanja. Pojedinačni mikroroboti nemaju sposobnosti za neke više funkcije osim gmizanja ili koturanja preko nekog neprohodnog terena, ali povezani poput distribuiranog informacijskog sustava sa zajedničkom kontrolom i smjernicama za rješavanje problema mogli bi kao neki robotsko-insektni roj kolektivnom inteligencijom višestruko nadmašiti ograničenja svakog pojedinog stroja. DARPA, američka agencija kojoj postanak duguje i sam Internet još je sredinom prošlog desetljeća financirala rad američkih akademskih institucija na projektima razvoja rojne inteligencije.

Danas znanstvenicima u biomedicinskim znanostima stoje na raspolaganju baze podataka koje uvelike olakšavaju i ubrzavaju istraživanja, osobito pri otkrivanju novih lijekova i tretmana za najteže bolesti

Naravno, na razvoju inteligentnih strojeva radi se i u komercijalnim IT kompanijama poput Applea, Microsofta ili Googlea. Kad je prije gotovo dvije godine Apple predstavio svoj iPhone 4s jedna od novih opcija koja je privukla mnogo medijske pažnje bila je aplikacija Siri za glasovnu komunikaciju koju je za Apple razvio SRI International, odnosno Stanford Research Institute. SRI je tehnološki institut u Menlu, Kalifornija, povezan s DARPA-om, odnosno agencijom američke vlade i ministarstva obrane zaduženom za razvoj napredne tehnologije (Defense Advanced Research Projects Agency). SRI je istraživački on-demand institut koji iznajmljuje svoje znanstvenike za razvoj vojnih i ostalih projekata, osnovan kao komercijalni iskorak Stanfordskog sveučilišta. Na temelju jednog projekta koji je SRI vodio za DARPA-u (na području obrade i strojne interpretacije prirodnog izgovora glasova) nastala je i tvrtka Siri koja je na temelju te ekspertize razvila Siri aplikaciju koju je Apple otkupio za iPhone OS, što omogućuje korisniku da glasom postavlja upite i upravlja sučeljem prema brojnim servisima na Internetu, od kupnje avionskih karata, rezervacije mjesta u restoranima, taksi-poziva do pronalaska najbližeg kioska, autobusne stanice ili ulaza u podzemnu željeznicu. Sličnu mogućnost imaju i android-uređaji.

Pojedinačni mikroroboti nisu sposobni ni za kakvu višu funkciju, ali povezani poput distribuiranog informacijskog sustava sa zajedničkom kontrolom i smjernicama za rješavanje problema mogli bi poput kakvog robotsko-insektnog roja kolektivnom inteligencijom višestruko nadmašiti ograničenja svakog pojedinog stroja

Kao kod svake velike tehnološke promjene - a izum umjetne inteligencije predstavljao bi promjenu za koju bi i pojam revolucije bio preskroman - postavlja se pitanje kud nas može odvesti takva tehnologija. Poslušamo li optimiste, u prvom redu izumitelja prvog OCR stroja, cijele generacije glazbenih sintesajzera i pasioniranog futurista Raymonda Kurzweila doba mislećih strojeva vrlo je blizu, a tehnološka singularnost odnosno izum umjetne inteligencije sposobnije od čovjeka pomoći će ljudima pobijediti neimaštinu, bolesti pa čak i samu smrt. Drugi znanstvenici poput Daniela Denetta i Rodneya Brooksa ili pisci SF-literature poput Neala Stephensona i Brucea Sterlinga skeptični su prema vjerojatnosti skorog uspjeha u području umjetne inteligencije kao i njenog pozitivnog utjecaja na čovjeka.
Odgovor na pitanje hoćemo li već ovog desetljeća zaista dočekati misleće strojeve ili je AI tehnološka utopija koja se neće ostvariti - ili hoće, ali tek u dalekoj budućnosti - može dati samo vrijeme.
Što se tiče dileme hoće li nas misleći strojevi odvesti u utopiju ili neku katasstrofu poput one iz filmova o Terminatoru ovisit će prvenstveno o ljudskoj prirodi i moralu.

Umjetna inteligencija u oblaku
Dokaz da tema o umjetnoj inteligenciji opsjeda osim znanstvenika i široke mase ne treba tražiti daleko od popularne kulture i umjetnosti. Roboti i superpametna računala nisu samo dežurni negativci (Skynet/Terminator, Matrix, Battlestar Galactica, Asimovljevi roboti i Lucasovi droidi) već i pozitivni likovi (Data iz Zvjezdanih staza, transformeri...) te kompleksni dramatični junaci (Prometejev David i naravno HAL)
U legendarnoj Clarke-Kubrickovoj Odiseji 2001 gledatelje je fascinirala glasovna komunikacija s brodskim računalom. Razgovor s HAL-om tekao je prirodno, a paranoidno računalo nije imalo nikakvih teškoća s prepoznavanjem različitih izgovora, konteksta i emocija. Nažalost, u stvarnom svijetu glasovno upravljanje i komunikacija s računalom sve donedavno nije bilo pouzdano, bilo je zahtjevno i ne osobito korisno. Osobna računala koja su pogonila takav softver jednostavno nisu imala ni memorijski kapacitet ni procesorske sposobnosti analizirati govor u realnom vremenu dovoljno detaljnim i zahtjevnim algoritmima niti ga uspoređivati s nekom velikom bazom podataka.
Danas, zahvaljujući Internetu i pohrani podatka u oblaku, softver ima pristup milijunima izgovora koji se obrađuju gotovo trenutno, a rezultat je gotovo stopostotna preciznost u prepoznavanju, zasad engleskog, ali uskoro zasigurno i mnogih drugih jezika. U tom pogledu, razvoj prepoznavanja govora uvelike podsjeća na razvoj internetskih pretraživača pa ne treba čuditi kako je u glavnoj ulozi ponovno Google.