ICT I PRAVNA PRAKSA

Registracija nacionalnih domena

Prvi dan srpnja ove godine u mnogom pogledu predstavlja prekretnicu. Poslovne subjekte očekuje novo tržište i žestoka konkurencija, ali nova pravila odnose se i na državne institucije. Neka od njih relevantna su i za pitanje registracije domena.

Iako će za nacionalnu domenu od prvog srpnja i dalje biti odgovorna CARNet DNS služba, ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju malo će izmijeniti pravila koja su dosad važila za registraciju domenskog imena u okviru vršne nacionalne .hr domene.


PRIPREMIO: TIHOMIR KATULIĆ

Za početak, osvrnimo se na dva temeljna EU-dostignuća - zajedničko tržište te slobodu poslovnog nastana i pružanja usluga. Poslovni nastan je pravo da u nekoj državi članici fizička ili pravna osoba iz druge države članice obavlja svoje ekonomske aktivnosti u nekom neodređenom, često dužem razdoblju.
Prema odredbama Lisabonskog sporazuma koji zabranjuje ograničavanje slobode poslovnog nastana državljanima jedne države članice na području druge države članice zabrana ograničavanja odnosi se i osnivanje zastupništava, ogranaka ili podružnica za državljane neke države članice koji su pravo poslovnog nastana ostvarili na području neke druge države članice te nadalje uključuje i pravo pokretanja i obavljanja samostalne djelatnosti te osnivanja i upravljanja poduzećima.
Drugim riječima, stranci sad mogu poslovno djelovati na području RH putem poduzeća osnovanih u drugim članicama Europske unije. Dakako, ta sloboda nije apsolutna. U praksi su moguća ograničenja, ali za to treba ispunjavati određene uvjete (postojanje općeg interesa, ograničenja trebaju biti nediskriminatorna, opravdana svrhom i ne preko granica nužnog). U prvom redu ta se ograničenja odnose na regulirane profesije (pravo, medicina itd.) i druge djelatnosti od posebnog interesa (u pravilu regulirane posebnim zakonom, poput Zakona o odvjetništvu).

U budućnosti će naše nadležno tijelo trebati omogućiti registraciju .hr domena ne samo domaćim poduzećima, već i poduzećima koja planiraju poslovni nastan i pružanje usluga na teritoriju Republike Hrvatske pod istim uvjetima pod kojima to mogu ostvariti i domaća poduzeća

Tako u budućnosti tijelo nadležno za .hr domenu treba omogućiti registraciju .hr domena ne samo domaćim poduzećima već i poduzećima koja planiraju poslovni nastan i pružanje usluga na području Republike Hrvatske pod istim uvjetima pod kojima to mogu ostvariti i domaća poduzeća. U komparativnoj praksi, primjerice u slučaju njemačkog Denica (tijela ovlaštenog za upravljanje krovnom njemačkom nacionalnom domenom .de, razvidno je da ta mogućnost može biti uvjetovana primjerice, članstvom u nadležnoj organizaciji, financijskim, pravnim i tehničkim uvjetima koje propisuje organizacija u svrhu osiguranja pravne sigurnosti i kvalitete usluge.
Među domaćim poduzetnicima i institucijama koje pružaju razne usluge građanima i poslovnim subjektima jedna od nejasnoća odnosi se na postojanje obveze na korištenje engleskog jezika kao službenog jezika u komunikaciji prema budućim stranim klijentima i građanima drugih članica Unije. U tom kontekstu važno je napomenuti kako EU nema obveznu zajedničku jezičnu politiku već se prema odredbama Rimskog, Mastrihtskog i Lisabonskog sporazuma jezična politika temelji na supsidijarnosti i poticanju multijezičnosti.
Iako je u institucijama engleski dominantni radni jezik (mnogo češće nego francuski ili njemački jezik) ne postoji obveza njegove upotrebe. Što se tiče trgovačkih društava - registara kao i eventualnih arbitražnih sporova nema pravnih prepreka zadržavanju hrvatskog kao operativnog jezika.


Naslov
tekst

Argumente u prilog toj tezi opet možemo pronaći u inozemnoj praksi. Ako je registar ili korisnik domene državljanin druge države ili poduzeće ima sjedište u drugoj državi već spomenuti Denic za registraciju .de domene traži da se na području Njemačke odredi administrativni kontakt, odnosno osoba koja može s pravnim učinkom preuzimati pismena u administrativnim, kaznenim i građanskim postupcima. Također, postupak registracije izravno preko Denica je na njemačkom jeziku.
Još jedno zanimljivo pitanje odnosi se na cijenu registracije nacionalne domene, bez obzira na postupak registracije, odnosno je li ga provela direktno nadležna služba ili trgovačko društvo koje se bavi registarskom djelatnošću. EU ne poznaje diskriminatornu praksu koja bi u tom pogledu razlikovala domaća i inozemna poduzeća. S druge strane, niska, simbolična cijena jednaka za sve možda bi privukla strana poduzeća kojima je zanimljivo naše tržište ili barem naša .hr domena - primjerice, agencijama koje se bave ljudskim resursima (human resources).