Primjena otvorenih standarda ključna je za uspostavu istinski otvorenih informacijskih sustava

Otvorenost i standardi

Povijest nas uči da su civilizacije uvijek napredovale u interakciji s drugim civilizacijama i novim idejama, a nazadovale kada su se počele zatvarati u sebe

PIŠE: DARKO GULIJA

Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe – napisao je John Donne još 1624. godine, a Ernest Hemingway proslavio u romanu Kome zvono zvoni.

Kada sam razmišljao zašto ime Open-InfoTrend i kako definirati pojam otvorenost – to je prva asocijacija koja mi je pala na pamet. S obzirom na to da smo zemlja s tisuću otoka, na dijelu kojih život polako, ali sigurno odumire, bolno smo svjesni kako je teško biti otok. Otok je zatvoren. Otok je skup. Otok je učmao. Otok treba vanjsku pomoć da bi se razvijao.
Kao ni čovjek, tako ni informacijski sustav ne može biti otok. Paradoksalno, povijest razvoja IT-a prepuna je raznih koncepata otoka. Od IBM-a u šezdesetima i sedamdesetima, Microsofta u osamdesetima i devedesetima - uvijek je globalni leader mislio da može pobijediti tako da bude otok. Zatvoren i nedodirljiv.
No, biti otok u pravilu je značilo i biti feud. I globalni feudalci uživali su u apsolutnoj vlasti i branju neprimjerene ekonomske koristi od svojih podanika (odnosno, korisnika), nesvjesni da se tamo negdje – ispod njihovog radara – život razvija dalje. Povijest nas uči da su civilizacije uvijek prosperirale u interakciji s drugim civilizacijama i novim idejama, a stagnirale kada su se počele zatvarati u sebe. I upravo je tu ključ razvoja: u interakciji. U dijeljenju. Otvorenost je spremnost za interakciju u svakom pogledu.

  • Spremnost na dijeljenje vlastitog koda, kako bi se olakšao i pojeftinio njegov razvoj i povećala sigurnost.
  • Spremnost za dijeljenje vlastitih podataka, kako bi postali povezivi s drugim podacima i zajedno vrijedili više.
  • Spremnost za integraciju vlastitih poslovnih modela u nove i inventivnije modele koji će korisnicima osigurati veću vrijednost za njihov novac.

I, na kraju:

  • spremnost za dijeljenje vlastitog znanja i ideja, kako bi one u interakciji s drugim znanjem i idejama bile pročišćene, verificirane i unaprijeđene.

„Tko je spreman dati, dvostruko mu se vrati“
Dakle, pojam otvorenosti nije samo tehnološki, nego jedan širi, holistički pristup informatičkom rješavanju problema u kojemu vlastitim znanjem, idejama, rješenjima i podacima unapređujemo znanja, ideje, rješenja i podatke drugih kako bismo olakšali i ubrzali rješavanje životnih problema iz domene gospodarstva, državne uprave, društva, privatnog života…
No, istodobno otvorenost ne smije postati religija. Često smo bili svjedoci inzistiranja pojedinaca ili tržišnih grupacija (s ciljem favoriziranja vlastitog poslovnog modela) na samo jednoj komponenti otvorenosti (npr. otvorenost koda) – čak do te mjere da je to inzistiranje zapravo značilo zatvaranje.



Norme na svjetskom prvenstvu

Prošli mjesec, primjerice, pojavile su se analize uspješnosti nekih vrlo zvučno najavljivanih open-source projekata u Njemačkoj, u kojima se ispostavilo da su umjesto ušteda zapravo uzrokovali povećanje ukupnih troškova vlasništva (TCO). Problem je nastao u fokusiranju na samo jednoj komponenti otvorenosti (otvorenost koda) pa je na otvorenom kodu morala biti zasnovana i desktop platforma i korisničke aplikacije, poslužitelji i sve druge komponente informacijskog sustava. No, kad je nastala potreba za interakcijom sa zajednicama koje su koristile razna vlasnička rješenja ispostavilo se da su odabrana open-source rješenja zapravo manje otvorena od onih vlasničkih i da se slijepo inzistiranje na otvorenom kodu izrodilo upravo u svoju vlastitu suprotnost: u sustav koji je zatvoren. Sustav koji je svojevrstan open-source otok, nesposoban komunicirati s drugima i drukčijima.
A budući da se nijedan informacijski sustav (ma kako velik bio) ne može optimalno razvijati ako je otok, posljedica je povećanje ukupnog troška vlasništva.

Ključ razvoja je u dijeljenju, a otvorenost je spremnost za interakciju u svakom pogledu

Jer, intelektualno vlasništvo također ima svoju cijenu. Znanje košta, a to se posebno odnosi na inovacije i razvoj. I taj se trošak isto negdje mora oploditi i vratiti uloženo – bez toga nema napretka.
Zbog toga je – umjesto inzistiranja na otvorenosti koda – puno važnije inzistiranje na otvorenim standardima. Kad inovacija doživi svoju (uglavnom tržišnu) verifikaciju i prijeđe u mainstream, nakon nje slijedi standardizacija. Standardi, odnosno norme, predstavljaju verificirano znanje.
To znanje ne mora se odnositi samo na tehniku i tehnologiju: standardizacija pokriva sve aspekte našeg života. Na web-stranici Hrvatskog zavoda za norme postoji zanimljiv članak vezan uz primjenu međunarodnih normi na Svjetskom prvenstvu u nogometu (http://www.hzn.hr/default.aspx?id=536). Norme pokrivaju travu i površine sportskih terena, vrata i mreže za golove, osvjetljenje sportskog igrališta, stadione, sjedala, lopte, dresove – pa sve do piva koje se popije na tribinama. Neke su norme obvezne za primjenu, što se definira zakonskim propisima – posebno u segmentu koji se odnosi na zdravlje ljudi, hranu, sigurnost. Ostale su slobodne.



Norme u svakodnevnom životu

No, primjena normi povećava kvalitetu – a time i tržišnu vrijednost svakog proizvoda - jer osigurava njegovu interakciju s drugim proizvodima na tržištu. Naprimjer, kad kupite vijak M8, sigurni ste da će odgovarati matici neovisno o modelu i proizvođaču.
Nedostatak normi čini život težim. Tijekom rada u raznim standardizacijskim tijelima uvijek sam imao punu torbu različitih telefonskih kablova (u vremena kad se na internet spajalo modemima). Svaka država imala je svoj oblik telefonskog priključka – čak i kad je konektor bio isti, raspored žica sigurno nije!
U IT svijetu, norme su značajne za sve razine interoperabilnosti.

Znanje košta, a taj se trošak također mora oploditi i vratiti uloženo – bez toga nema napretka

Na tehničkoj razini definiraju tehničke karakteristike opreme, protokole za razmjenu i formate podataka. Na semantičkoj razini definiraju šifrarnike i kontrolirane rječnike koji se koriste za opis podataka (npr. ISO 3166 koji definira kodove za označavanje država) te semantiku samih podataka. Na procesnoj razini norme definiraju poslovne procese vezane uz pojedine segmente poslovanja. Primjer je CEN BII (Business Interoperability Interfaces), koja opisuje poslovne procese vezane uz javnu nabavu, kao i norme vezane uza sustav osiguranja kvalitete i informacijsku sigurnost (npr. ISO 27001:2005).
Donošenjem normi bave se međunarodne organizacije (kao što su ISO, IEC, ITSU), europska tijela (CEN, CENELEC, ETSI), dok je u Hrvatskoj za to nadležan Hrvatski zavod za norme (HZN). S obzirom na to da norme sadrže intelektualno vlasništvo zaštićeno autorskim pravom, u pravilu se naplaćuju. Naplata oficijelnih normi i relativna sporost u njihovu donošenju (zbog složene procedure i potrebe za međunarodnim konsenzusom) u određenoj mjeri predstavljaju barijeru njihovoj širokoj primjeni (posebno u IT industriji). Zbog toga su razne industrijske organizacije i međunarodni konzorciji pribjegli donošenju takozvanih industrijskih ili otvorenih standarda. Primjeri takvih organizacija su W3C, IETF, OASIS i tako dalje.
Većina standarda koja regulira internet i e-poslovanje spada u tu kategoriju. Njihova prednost jest to što im je primjena slobodna (ne zahtijeva plaćanje), a tijela koja ih donose fokusiranija su i otvorenija za inovacije. Potencijalna mana je postojanje više „konkurentskih normi“, tj. standarda koji pokrivaju istu tematiku – pa treba odabrati koji od konkurentskih standarda primijeniti za rješavanje određenog problema i pritom paziti na ugled i stabilnost same organizacije koja donosi pojedini standard.



Organizacije nadležne za donošenje standarda

Stoga je upravo primjena otvorenih standarda ključna za uspostavu istinski otvorenih informacijskih sustava, jer omogućuje istinsku interoperabilnost i interakciju između rješenja zasnovanih na različitim tehnologijama, platformama, rješenjima i proizvođačima. Interoperabilnost koja neće kočiti inovaciju zatvaranjem u izolirane otoke već je upravo poticati uspostavom zdrave konkurencije na globalnom tržištu.

Preko petnaest godina osobno sudjelujem u radu raznih globalnih, EU i nacionalnih standardizacijskih tijela, od novinske industrije do e-Poslovanja. I baš u svakom od njih svjedočio sam kako vrhunski stručnjaci, čije su tvrtke - tržišni lideri - ujedno i žestoki tržišni takmaci, usprkos tome predano rade zajedno i ulažu sve svoje znanje kako bi standarde učinili boljima. Na opću korist.
Jer – da se vratimo uvodnom citatu - nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grudu zemlje - Europe je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.
Isto je i sa znanjem (lako bismo mogli u gornjem citatu riječ čovjek zamijeniti s riječju znanje): ni ono ne može stajati samo za sebe. Ako se ne podijeli, ako se ne oplodi, ono se gubi – kao da je mrtvo.
Nadam se da će čitatelji prepoznati ovu inicijativu vezanu uz promjenu imena lista u OpenInfoTrend i da će otvoriti svoje znanje te aktivnije sudjelovati u njegovu stvaranju. Jer, samo kao zajednica možemo ići naprijed.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.