e-Government

e-Građani u državi bez papira

Pravne pretpostavke za ostvarenje projekta e-Građani i za izgradnju hrvatskog informacijskog društva te za uključivanje Hrvatske u europsko i globalno informacijsko društvo
PIŠE LEDA LEPRI

Građani i poslovni subjekti najviše se žale na jav nu upravu, na njenu sporost i način rada. Zbog toga Ministarstvo uprave želi urediti elektro ničku upravu kako bi svima koji imaju propisano pravo omogućilo pristup podacima prikupljenim u ustanova ma javnog sektora.
Trenutno ne postoji pravno područje koje bi reguliralo pristup izgradnji cjelovite državne informacijske infra strukture. Kao što se u realnom svijetu pojedine ustanove razvijaju da djeluju samostalno kao otoci, tako se razvija ju i informacijski sustavi. U cjelovit sustav koji može gra đanima i poslovnim subjektima pružati kompletne uslu ge povezuju ih baš ti isti građani i poslovni subjekti koji informacije ili dokumente prenose od institucije do insti tucije, bez obzira na njihov stupanj informatizacije.
Tako se od građana i poslovnih subjekata očekuje da u realnom svijetu znaju:

  • djelokrug, adrese i radno vrijeme pojedinih ustanova
  • da odvoje vrijeme za svu dokumentaciju koju treba donijeti.
    Pritom se cijeli proces po navlja za svaki dokument koji prenose od jedne do druge ustanove.
    I u virtualnom se svije tu grade usluge za građane i poslovne subjekte na istom otočnom principu, ali treba poznavati:
  • djelokrug pojedinih us ta nova i njihovu virtualnu adresu te
  • dokumentaciju koju treba zatražiti od nekoga drugog.

Građani i poslovni subjekti ne moraju znati podjele odgovornosti unutar državnih tijela i javnih službi te gubiti vrijeme istražujući gdje se rješavaju pojedini zahtjevi već im država mora osigurati najjednostavniji pristup

Očito je da cijeli postupak rješavanja zahtjeva traje jako dugo - stajanje u redovima, prenošenje dokumena ta i beskrajno čekanje na rješavanje zahtjeva direktno i indirektno plaća gospodarstvo. Sve se to nastavlja iako je Zakonom o sustavu državne uprave, a i Zakonom o op ćem upravnom postupku propisano da službenici mora ju pribaviti podatke o kojima državna tijela vode službe nu evidenciju.
Građani i poslovni subjekti ne moraju znati podjelu odgovornosti unutar državnih tijela i javnih službi niti gubiti vrijeme istražujući gdje se što rješava jer najjed nostavniji pristup uslugama mora im osigurati država. Znači, treba stvoriti jedinstveno upravno mje sto bilo u realnom ili virtualnom svijetu, a za to je nužno osigurati pristup svim podacima na mjestu kontakta sa strankama i na mjestu rje šavanja zahtjeva.
Kako se identificirati i autentificirati u vir tualnom svijetu? Kako osigurati da će doku mente koji često sadrže vrlo osjetljive podatke - sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka - institucije doista dostaviti pravoj osobi?
Za rješavanje tih problema kao jedinstve no upravno mjesto u virtualnom svijetu utvr đuje se sustav središnjeg državnog portala, a za sve institucije određuje se obvezujući na cionalni identifikacijski i autentifikacijski su stav. Propisuje se komunikacija institucija javnog sekto ra s građanima putem korisničkog državnog pretinca. To su pravne pretpostavke za ostvarenje projekta e-Građa ni i za izgradnju hrvatskog informacijskog društva te za uključivanje Hrvatske u europsko i globalno informacij sko društvo.
Određuju se javni i temeljni registri te autentični poda ci, utvrđuje se obveza da institucije javnog sektora vade podatke iz temeljnih registara, a ne da ih traže od gra đana ili poslovnih subjekata. Sve to osigurat će primjenu principa samo jednom i to digitalno, kako bi se građa ni i poslovni subjekti administrativno rasteretili čim e se ujedno stvaraju uvjeti za državu bez papira.

Kako osigurati da će dokumente koji često sadrže vrlo osjetljive podatke - sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka - institucije doista dostaviti pravoj osobi?

Trenutno u Hrvatskoj nema propisa kojima se utvrđu ju prava, obveze i odgovornosti nadležnih tijela javnog sektora vezano uz uspostavu, razvoj i upravljanje susta vom državne informacijske infrastrukture te kojim bi se jedinstveno uredila uspostava i upravljanje sustavom jav nih registara i uvjeti koje državna informacijska infra struktura mora osigurati u odnosu na njih. Također nije osigurana zajednička osnovica za sigurnu razmjenu po dataka unutar sustava državne informacijske infrastruk ture, zajedničkog sustava identifikacije i autentifikacije, jedinstvene točke interakcije s građanima i drugim ko risnicima.
Općenito, zato što dosad nije bilo obvezno poveza ti javne registre, a shodno tomu nema ni pretpostavke za izgradnju informacijskog društva, građani su morali sami dobavljati dokumente od javnopravnih tijela i sami ih prenositi iz institucije u instituciju.
Vlada je uočila taj problem pa je njeno Povjerenstvo za koordinaciju informatizacije javnog sektora donijelo 28. veljače 2013. godine Zaključak kojim je utvrđena važnost vođenja i ažuriranja temeljnih registara. Time su temelj ni registri koji raspolažu izvornim podacima vezanim uz pravne i fizičke osobe te podacima vezanim uz prostor definirani i kao imovina Republike Hrvatske.
Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi stvara uvjete za obavljanje poslova državne uprave bez papira, što znači da građa ni ne moraju sami prilagati dokumen te, sukladno odredbama Zakona o op ćem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) i Zakona o susta vu državne uprave (Narodne novine broj 150/11, 12/13) ujedno osigurava ju pretpostavke da državni službenici sami brzo i učinkovito mogu ishodi ti dokumente u realnom i virtualnom svijetu tako da građani mogu ostvariti svoja prava na jednom mjestu.
Pritom bi informacije koje pruža javni sektor trebale bi biti standardi zirane i strukturirane na isti način za sve komunikacijske kanale (šalteri, telefon, internet...) kako bi korisnici dobili jednako kvalitetnu uslugu bez obzira na pristup, što zna či da tijela javne uprave moraju pripremiti informacije, objavljene ili preuzete od korisnika sukladno dogovore nim standardima.

 

RAZVOJ ZEMLJIŠNIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA

PIŠE: MIODRAG ROIĆ

Autor, prof. dr. sc. Miodrag Roić naslov diplomiranog inženjera geodezije stekao je na Geodet skom fakultetu Sveučilišta u Za grebu, a na Tehničkom Sveučilištu u Beču radio je u zvanju asistenta i predavača i obranio doktorsku disertaciju. Zatim nastavlja rad na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, u zvanju redovitog profesora. U nastavu je uveo više predmeta iz područja katastra, geoinformatike i upravljanja prostornim informacijama. Voditelj je više do maćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih projekata. Održavao je pozvana predavanja na međunarodnim skupovima u inozemstvu, a 2009. izabran je za dopisnog člana Njemačke ge odetske komisije (DGK) pri Bavarskoj akademiji znanosti. Na Geodetskom fakultetu obavljao je sve rukovodeće dužnosti, a od akademske godi ne 2011./2012. obnaša dužnost dekana.

Podaci o zemljištu i nekretninama te interesima na njima najvažnije su infrastrukturne informa cije o prostoru pojedine zemlje. Prikupljaju se na temelju propisa, a vode se u službenim upisnicima (registrima) za čiju pouzdanost jamči država. Na temelju tih podataka tijela javne uprave odluču ju o pravima i dužnostima građana npr. naplata raznih vrsta poreza, davanje potpora za poljopri vredu, izdavanje dozvola za namjenu prostora itd. Podaci se izvorno vode i održavaju u upisnicima koji se zovu katastar i zemljišna knjiga, ali i dru gima koji su dio sustava upravljanja zemljištem (eng. Land Administration).

Upravljanje zemljištem je definiranje, upis i objav ljivanje informacija o interesima, vrijednostima i uporabi zemljišta pri provedbi zemljišnih politi ka. Obuhvaća upis zemljišta, katastarske izmjere i modele, porezne, pravne i višenamjenske katastre kao zemljiš ne informacijske servise temeljene na katastarskoj čestici i podržava planiranje uporabe zemljišta te vrednovanje i oporezivanje. Katastar je zemljišni informacijski sustav utemeljen na česticama koji sadrži zapise o interesima na zemljištu (npr. prava, obveze i ograničenja). U pravilu to je položaj zemljišnih čestica povezan s drugim zapisima koji opisuju prirodu interesa, vlasništvo ili upravljanje, a često i vrijednost čestice te poboljšanja na njoj. Može biti uspostavljen za porezne (vrednovanje i pravedno opore zivanje) ili pravne potrebe (kupoprodaja i zalog), kao po drška upravljanju korištenja zemljišta (prostorno planira nje i druge upravne svrhe), a omogućuje održivi razvoj i zaštitu okoliša.

Upisnici se stalno prilagođuju s različitih gledišta - npr. društvenog uređenja, načina prikupljanja i obrade poda taka. Društveno uređenje utječe na svrhu i sadržaj upi snika, a metode i tehnologija na strukturu podataka. Da našnje tehnologije usmjeravaju razvoj upisnika prema računalnoj obradi i elektroničkim podacima. Kako bi se to ostvarilo upisnike treba prevesti u elektronički oblik, a to ovisi o stanju podataka glede potpunosti i kvalitete. Kvaliteta ovisi o trenutku nastajanja, metodi prikupljanja i održavanja. Dakle, pretpostavka za izradu zemljišnih in formacijskih sustava su podaci u elektroničkom obliku.



Važniji propisi o katastru i zemljišnoj knjizi kroz povijest

Stoljetni propisi
Vrste i kvalitetu podataka o zemljištu na području Hr vatske uvjetovale su različite države u čijem su sastavu kroz povijest bili njeni pojedini dijelovi tako da su ze mljišni podaci nastajali različitom dinamikom i u razli čitim uvjetima, ovisno o društvenom uređenju država. Pokušaj osnivanja zemljišnog katastra Jozefinskim ka tastrom nije uspio zbog nestručne izrade dok je izra da današnjeg katastra na hrvatskim područjima koja su bila pod Austro-Ugarskom počela proglašenjem carskog Grundsteuerpatenta 23. prosinca 1817. godine kojim je naređena izmjera i vrednovanje zemljišta te izrada kata starskih operata u svim zemljama carevine. Taj datum je početak Franciskanskog katastra nazvanog po tadašnjem caru Franji I. Osnovna načela tog katastra primjenjivala su se duže od sto godina i na temelju tih podataka krajem 19. stoljeća osnovane su današnje zemljišne knjige.



Dijelovi katastarskog plana iz raznih razdoblja

Nakon Prvoga svjetskog rata 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji donesen je Zakon o zemljišnom katastru - bez nekih novosti jer je uglavnom bio tek prijevod Austro-Ugarskog Grundsteuerpatenta, čime je i dalje os novna svrha katastra bila porezna. Nakon Drugoga svjet skog rata i radikalnih promjena društvenog uređenja pro mijenjen je i odnos prema vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U tom razdoblju katastar i zemljišna knjiga su stavno su zapostavljani, kako bi se konačno i ukinuli kada se ukine privatno vlasništvo i sve postane društveno. Po sljedica toga bilo je neodržavanje katastra sve do 1953. go dine kada je donesena Uredba o katastru zemljišta. Zbog pomanjkanja sredstava u državnoj blagajni trebalo je pro naći nove proračunske prihode pa je zahvaljujući tomu katastarska služba ponovno oživjela - započeta je revi zija sadržaja koji se nije održavao dese tak godina, no zemljišna je knjiga osta la zapostavljena. Katastar je dobio svoju društvenu ulogu, ali kao registar posje dovnih odnosa na zemljištu nužnih za oporezivanje. Katastarski podaci su se uvelike razlikovali od onih u zemljišnim knjigama jer se u vrijeme SFRJ nakon izrade novog katastarskog operata u pra vilu nije obnavljala zemljišna knjiga.
Jasno, tadašnji zakoni i propisi odnosi li su se na cijelo jugoslavensko područje, a pojedine su republike mogle donijeti svoje zakone tek nakon decentralizacije Jugoslavije. Tako je i sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio 1974. godine Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta koji je uz kasnije dopune i izmjene ostao na snazi sve do 1999. godine.
Hrvatski državni sabor je 5. studenoga 1999. godine donio Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina koji je poslije neznatno izmijenjen. Tim je zakonom definiran katastar nekretnina kao evidencija o zemljišnim čestica ma, zgradama i dijelovima zgrada kao i drugim građevi nama koje trajno leže na zemljištu ili ispod njegove po vršine. Prvi put se propisuje detaljniji opis nekretnina u katastru, kako bi se poboljšala pravna sigurnost, a uvodi se i opis složenih nekretnina trećom dimenzijom.

Nakon Drugoga svjetskog rata promijenjen je i odnos prema vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Katastar i zemljišna knjiga u tom su razdoblju sustavno zapostavljani, a nakon ukidanja privatnog vlasništva i - ukinuti.

Obnova katastarskog plana
Proglašenjem carskog Grundsteuerpatenta i izradom katastra za hrvatsko područje pod Austro-Ugarskom na staju prvi upotrebljivi listovi katastarskog plana, od kojih je većina u mjerilu 1 : 2880. Izmjerena zemljišta prikaza na su u ravninskim pravokutnim koordinatnim sustavi ma bez projekcije.
Prikaz katastarskih podataka definiran je katastar sko-mjerničkim uputama kojima je dodan ključ znakova ili legenda. Za prikaz obilježja zemljišta korišteno je malo znakova jer je znakovni katalog ograničen samo na prikaz obilježja zemljišta potreb nih za pravilno oporezivanje.
Na temelju Zakona o održavanju katastra iz 1883. godine promjene u katastarskom planu unosile su se precrtavanjem staroga i iscrtavanjem novog stanja crvenom bojom. Takvi su planovi bili nepregledni i nečitki pa ga je Austro-Ugarska sustavno obnovila u kraljevskom litografskom uredu u Beču. Početkom 20. stoljeća listovi su obnavljani litografiranjem i to je ujedno jedina sustav na obnova uz naknadne pojedinačne slučajeve precrtava nja. Održavani su listovi pohranjeni u državne arhive, a kopije, radni originali listova katastarskog plana dalje su održavani u uredima za katastar.
Kraljevina Jugoslavija uvodi Gauss-Krügerovu projekciju, a listovi katastarskog plana počinju se izrađivati na osnovi podataka dobivenih numeričkim metodama iz mjere u mjerilima 1 : 500, 1 : 1000, 1 : 2000, 1 : 2500. Tehnička svrha katastarskog sustava u vrijeme SFRJ tražila je izradu listova topografsko katastarskog plana i uvođenje dodatnih zemljišnih obilježja. Sadržaj je propisan 1976. godine Pravilnikom o kartografskim znakovima i Zbir kom kartografskih znakova. Zbirkom je definirano 346 si gnatura koje su razvrstane u kategorije i definiraju prika ze ovisno o mjerilu.
Loše stanje katastarskog plana i razvoj računalnih teh nologija potakli su devedesetih godina prošlog stoljeća novu obnovu listova skeniranjem i vektorizacijom. Ne pravodobno usvajanje standarda uzrok je raznim pristu pima i modelima podataka što je otežalo izgradnju jedin stvenog zemljišnog informacijskog sustava.



Koncept ZIS-a (Zajednički informacijski sustav katastra i zemljišne knjige)

Metode i izmjere
Podaci za zemljišne informacijske sustave prikupljaju se katastarskom izmjerom koja obuhvaća katastarske če stice s njihovim svojstvima i osobe koje imaju interese na katastarskim česticama. Izmjera se obnavlja za cijelu ka tastarsku općinu ili njen dio te se ustanovljuju prostorne granice prava, obveza i ograničenja (tereta) na zemljištu. Temelj izmjere je državna mreža stalnih geodetskih to čaka, a metode su grafičke (geodetski stol i fotogrametrija) ili numeričke (ortogonalna, polarna, fotogrametrijska metoda i satelitske).
Prve katastarske izmjere u doba Austro-Ugarske na pravljene su grafičkom metodom pomoću geodetskog stola kojim je na terenu iscrtavan katastarski plan. Tom je metodom izrađen katastarski plan za cijelo područje Hrvatske, a oko 75% listova radnih originala katastarskog plana još je i danas u službenoj upotrebi. Zadnje upute za rukovanje geodetskim stolom izdane su 1904. jer su na kon toga razvijene točnije, brže i učinkovitije numeričke metode. Za oko 25% hrvatskog područja obnovljeni su li stovi katastarskog plana iz podataka dobivenih numerič kim metodama u proteklih sto godina.
Primjena polarne i ortogonalne metode uzima maha šezdesetih godina. Pravilnikom iz 1958. propisana je po larna metoda uglavnom za izmjeru neizgrađenih pod ručja, dok je za izgrađena preporučena ortogonalna. Fo togrametrijska metoda postaje popularna sedamdesetih i osamdesetih jer se razvojem mjernih instrumenata i me toda pokazala kao vrlo ekonomična.Vrlo točni podaci za izradu katastarskog operata dobivaju se i komasacijom kad su nove katastarske čestice dobivene iskolčenjem i te ren je detaljno izmjeren. Prve komasacije počinju se pro voditi tridesetih godina prošlog stoljeća, a najviše ih je bilo od 1954.-1974. godine.



Metode katastarske izmjere kroz povijest

Korištenje e-usluge
Zemljišne informacije pohranjene u katastru temelj su mnogih registara i važan dio opće informacijske infra strukture. Kako uvijek sadrže položaj svrstava ih se u po seban dio koji nazivamo geoinformacijskom infrastruk turom. Geoinformacije su oduvijek imale velik značaj no nisu mogle biti svestrano iskorištene zbog analogne teh nologije prikupljanja, obrade i razmjene. Razvoj računala, a posebno internet otvorili su i nove mogućnosti uporabe geoinformacija jer je pohrana i preuzimanje elektronič kim putem u pravom procvatu.
Jednostavno crtanje zemljovida nadomješta se mo deliranjem zemljišnih obilježja uključujući položaj, to pologiju i semantiku. Time se prikupljeni podaci mogu iskoristiti i u druge svrhe, što smanjuje troškove.


Katastar kao model
Geoinformacijsku infrastrukturu čine tri najvažnija, ali vrlo različita čimbenika. To su podaci, usluge te nor me i standardi za uzajamno djelovanje. Podatke može mo podijeliti na osnovne i ostale te podatke o njima metapodatke, a osim njih koncept obuhvaća i kataloge koji podržavaju pronalaženje i pristup. U širem smislu, sastavni dio geoinformacijske infrastrukture su i kori snici.
Svi dijelovi geoinformacijske infrastrukture postoje već duže vrijeme, ali su uvijek bili heterogeni. Na njih su utjecali mnogi lokalni društveni, gospodarski, povijesni, zemljopisni i drugi čimbenici. Najčešće nisu bili dostu pni ni razumljivi izvan tih lokalnih okvira. No, sveopća globalizacija utječe i na područje geoinformacija pa se sve što je s njima povezano postupno ujednačuje čemu pridonosi spoznaja o prostornim informacijama kao in frastrukturi.



Koncept geoinformacijske infrastrukture

Učinkovito korištenje geoinformacija obuhvaća mno ge aktivnosti koje treba podu zeti želimo li ostvariti cilj. Pri tom ponajprije treba pronaći geoinformacije potrebne za određenu svrhu. Kad ih pro nađemo želimo ih vidjeti kao prikaz što mogu biti zemljovi di, tablice ili grafikoni. Ako ih želimo dalje obrađivati mora mo ih preuzeti ili pozvati. Ge oinformacije često nisu među sobno usklađene pa ih treba transformirati semantički ili položajno. Sve to omogućuju nam mrežne usluge koje možemo podijeliti na skupine za:

  • pronalaženje (Discovery Service)
  • prikaz (View Service)
  • preuzimanje (Download Service)
  • transformaciju (Transformation Service)
  • pozivanje (Invoke Spatial Data Service).

Te usluge moraju uvažavati što korisnicima treba, biti jednostavne i javno dostupne pomoću interneta ili neke druge prikladne telekomunikacijske infrastrukture. Pro stornim podacima bavi se EU smjernica INSPIRE i pra teći propisi koji pridonose boljem iskorištenju geoin formacija. To se odnosi i na informacije u zemljišnim informacijskim sustavima.
Za upravljanje znanjem o ljudima, mjestima i stvari ma u knjižnicama i drugim ustanovama tradicionalno se primjenjuju katalozi koji sustavno razvrstavaju i opi suju sadržaj te služe za lakše pronalaženje traženih do kumenata ili informacija. Slično tomu geoinformacije opisujemo metapodacima.

Tek nakon
decentralizacije
Jugoslavije Sabor
SR Hrvatske je
1974. godine donio
Zakon o geodetskoj
izmjeri i zemljišnom
katastru koji je
ostao na snazi sve
do 1999. godine.

Pronalaženje geoinformacija omogućuje katalogizi ranje (Catalogue Service) koje predviđa uspostavu dis tribuiranih uskladivih kataloga. Njima je određen ap straktni model, ali i praktična rješenja za pretraživanje geoinformacijskih resursa. Katalozi sadrže neki oblik metapodataka i sučelje za postavljanje upita. Na teme lju tih metapodataka određuje se i rezultat postavljenog upita koji najčešće ima i poveznicu na tražene geoin formacije.
Sučelje kataloga naziva se portal ili geoportal koji omogućuje korisniku postavljanje upita i pretraživanje metapodataka na svim poslužiteljima upisanima u ka talog. Poslužitelji su najčešće prostorno distribuirani, a vode ih i održavaju pojedini pružatelji geoinformacij skih usluga odvojeno, sukladno nadležnosti i ovlastima nad skupovima podataka ili usluga. Iako postoje razli čita sučelja katalozi su međusobno uskladivi te omogućuju jedinstveno pretraživanje ako su informacije opisane prema istoj normi me tapodataka te ako postoji zajednički dogovor o načinu pretraživanja i upisa poslužitelja u kataloge.
Pronađene zemljišne informacije mogu se prikazati kroz nekoliko vrsta usluga koje su određene međunarodnim normama. Kao i ve ćina ostalih internetskih usluga temelje se na webu, a za njihovo korištenje dovoljni su uobi čajeni preglednici. Pomoću njih mogu se izra đivati objedinjeni prikazi iz podataka preuze tih s distribuiranih poslužitelja. Najpoznatije i najčešće primjenjivane usluge koje omoguću ju izradu web-prikaza geoinformacija u obli ku zemljovida jesu Web Mapping Service (WMS), Web Coverage Service (WCS) i Web Feature Service (WFS).



Sučelje za pristup zemljišnim informacijama


4D ZIS
Poseban dio geoinformacijske infrastrukture čine na cionalne infrastrukture prostornih podataka. Kao do nedavno jedini proizvođači geoinformacija razvijaju ih tijela javne uprave nadležna za to u pojedinim zemlja ma. Kako se velika količina postojećih geoinformacija u nadležnosti tijela javne uprave slabo koristi to se nastoji prevladati razvojem nacionalnih infrastruktura prostor nih podataka. Pravila nacionalne infrastrukture prostor nih podataka ugrađena su u nacionalne propise prema kojima ih trebaju razvijati i prema njima djelovati tijela javne uprave nadležna za geoinformacije ili ona koja se služe geoinformacijama. Ostali dio geoinformacijske in frastrukture koji razvija privatni sektor uglavnom se ra zvija i djeluje pod utjecajem tržišta.
Zbog velikih troškova prikupljanja geoinformaci ja, mnoge države nastoje što bolje iskoristiti postojeće, a prikupljanje novih prepustiti privatnom sektoru. Ini cijative nacionalnih infrastruktura prostornih podataka ne traže pro izvodnju novih geoinformacija već dostupnost postojećih. Neki propisi to izričito naglašavaju kao npr. IN SPIRE smjernica.

Hrvatski državni sabor je 5. studenoga 1999. godine donio Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Prvi put se propisuje detaljniji opis nekretnina u katastru, kako bi se poboljšala pravna sigurnost, a uvodi se i opis složenih nekretnina trećom dimenzijom.

Zaključno
Podaci o zemljištu trajno se pri kupljaju, obnavljaju i održavaju u upisnicima. Na to utječu dostupne tehnologije, ali i njihova svrha. Sva ki način njihove obnove je dugo trajan proces koji mora uvažav ati i poboljšavati prethodna stanja. Pri lagođavanje tih podataka računal noj obradi i elektroničkom radu nužno zahtijeva izradu spremišta podataka kao osnove za zemljišne informacij ske servise. U Hrvatskoj se upravo izrađuje temeljni zemljišni informacijski sustav (Zajednički informacijski sustav katastra i zemljišne knjige). Svi podaci su u elek troničkom obliku, ali ih treba objediniti sukladno jedin stvenom modelu i normama kako bi se mogli koristiti i prikazati standardnim uslugama (WFS, WMS...).
Za razliku od ostalih informacijskih sustava o prosto ru ZIS sadrži službene podatke za koje jamči država. Na temelju njih građani ostvaruju razna prava (potpore...) ili im se određuju obveze (porez...). Stoga se kod zemljiš nog informacijskog sustava posebna pozornost posve ćuje kvaliteti podataka što utječe na troškove i brzinu razvoja.

 

A Hrvatska?

Devetu godinu zaredom, japanski Institut za e-Government proveo je svjetsko istraživanje o stupnju razvoja e-Governmenta u pojedinim zemljama



Rezultati istraživanja japanskog Instituta za e-Government.

Japanski institut za e-Government djeluje u okviru pre stižnog tokijskog sveučilišta Waseda koje je osnovano 1882. godine u Meiji razdoblju. To je bilo drugo privat no sveučilište u Japanu i danas je među najbolje rangiranim ja panskim sveučilištima.
Već devetu godinu zaredom, Institut za e-Government pro veo je istraživanje o razvoju i implementaciji e-Government usluga u državnim upravama širom svijeta. Prošlogodišnje je istraživanje obuhvatilo 55 zemalja. Istraživanje je provedeno u suradnji s partnerskim sveučilištima te međunarodnim or ganizacijama poput OECD-a, ITU-a, Ujedinjenih naroda i drugih.
Prema ukupnim rezultatima zemlje s najvišom implemen tacijom e-Governmenta prema ključnim pokazateljima kako su definirani u proteklom razdoblju jesu redom: Singapur, Fin ska, SAD, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Švedska, Danska, Tajvan i Nizozemska (raspon 84-92 boda). Zanimljivo je da se Estonija koju se obično uzima za primjer zemlje koja predvodi u uvođenju e-Government usluga nalazi tek na 19. mjestu sa 71,76 bodova - s dvadesetak bodova manje od prvog Singapura, ali i deset bodova iza Tajvana ili Nizozemske. Prvo mjesto Singapura u 2013. godini nije iznenađujuće jer Singa pur je pobijedio već 2009. godine.

Sedam pokazatelja
Istraživanje je zasno vano na sedam indi katora - mrežne spre mnosti i infrastrukture, efikasnosti odnosno optimizacije upravlja nja, dostupnih usluga, postojanja jedinstve nog nacionalnog por tala, postojanja centraliziranog upravnog sustava na čelu s CIO-om, promocije e-Government usluga i mjera e-participacije odnosno digital inclusion.

  • Indikator spremnosti infrastrukture odnosi se na broj internetskih korisnika, broj pretplatnika broadband usluge, broj mobilnih korisnika i broj korisnika osobnih računala.
  • Indikator efikasnosti procjenjuje sustave upravljanja upravom i budžetom, te svijest o potrebi optimiziranja rada e-Governmenta.
  • Indikator dostupnih usluga odnosi se na postojanje ade kvatnog pravnog okvira (tzv. cyber zakona), elektroničke jav ne nabave, elektroničkog sustava prijave poreza, reguliranih sustava e-plaćanja, e-glasanja, elektroničkog sustava obve znog zdravstveno-socijalnog osiguranja, elektroničkih matica i zdravstvenih usluga.
  • Indikator nacionalnog portala podrazumijeva postojanje adekvatne središnje adrese koja korisnicima omogućuje odabir e-usluga, ocjenjuje interaktivnost usluge i mogućnost kontakta s ovlaštenim službenicima itd.
  • Indikator postojanja CIO-a za e-Government odnosi se na postojanje takve službe, njen mandat, organizacije koje dje luju u njenom sustavu ili koje kontrolira te postojanje progra ma za obrazovanje i razvoj.
  • Indikatori šest i sedam bave se analizom pravnog i drugih potpornih mehanizama za promociju e-Governmenta, procje nu efikasnosti i sigurnosti e-Governmenta, donošenje odluka i informiranje itd.

Iako aktualni pobjednik vodi u tri od sedam indikatora, va lja spomenuti da su na području indikatora dva (Južna Kore ja), tri (Finska), četiri (SAD) i sedam (Južna Koreja) najbolje rezultate postigle druge zemlje, kao i da je (vidi se iz tablice) ukupan poredak na vrhu prilično izjednačen, što govori o op ćem napretku.



Najbolje plasirani u proteklih devet godina.

Nažalost, na listi nema Hrvatske (nadamo se da će se to pro mijeniti tijekom budućih istraživanja), ali već i površan po gled na indikatore govori kako se na takvoj ljestvici vjerojatno ne bismo pro slavili. Unatoč brojnim strategijama, stalnim iz mjenama institucionalnog okvira, postojećim agenci jama i tijelima javne upra ve, e-Government u Hr vatskoj još ima prije ulogu dežurnog marketinškog štosa za vladajuće nego li zaista upotrebljivog seta usluga za šire građanstvo. (kt)