Je li mrežna neutralnost prošlost?

Pad na ispitu isplativosti

Nakon što je američki sud svojom presudom poništio odluke američke Federal Communications Commission ostaje otvoreno pitanje - je li došao kraj mrežnoj neutralnosti koja prati internet od samog početka?

PIŠE TIHOMIR KATULIĆ

Američki telekom regulator FCC izgubio je spor protiv Verizona.

Američki su mediji početkom ove godine posvetili veliku pažnju jednoj poprilično tehničkoj sudskoj odluci. U sporu između američkog telekomunikacijskog regulatornog tijela FCC (Federal Communications Commission) i Verizon Communicationsa - jednog od dva vodeća operatera mobilne telefonije i pristupa internetu - američki je sud presudio u korist telekom tvrtke i ukinuo pravila kojima je FCC štitila mrežnu neutralnost. Odlukom suda u Washingtonu ustanovljeno je kako je američki regulator djelovao izvan okvira svojih ovlasti i kako pravila o jednakom tretmanu podataka koji teku internetskom infrastrukturom nisu zasnovana na zakonskom temelju. Ako se takva odluka održi i nakon žalbenog postupka, bit će to značajan izazov načelu mrežne neutralnosti, jednom od temeljnih na kojima je izgrađen internet.

No, što je zapravo network neutrality?

Pojam mrežne neutralnosti:
pravila koja jamče neutralnost pružanja telekomunikacijskih podatkovnih usluga bez obzira na njihov sadržaj, odnosno koja ignoriraju sadržaj stavljajući sve pružatelje i korisnike sadržaja u istu poziciju, pozitivno utječu na razvoj novih, inovativnih usluga koje ISP-u vjerojatno nisu ni bile u planu kad je inicijalno razvijao infrastrukturu.

Pojam mrežne neutralnosti skovao je američki pravnik i sveučilišni profesor Tim Wu, iako se njeni koncepti javljaju i u ranijem razdoblju, primjerice u radovima Lawrencea Lessiga. Lessig, široj javnosti poznatiji kao otac Creative Commonsa u svojem je djelu Future of Ideas razmatrao utjecaj američkih zakona u području telekomunikacija iz šezdesetih godina 20. stoljeća na razvoj tehničke kulture i usluga putem tada aktualnih telekomunikacijskih kanala. Lessigova tadašnja razmišljanja i Wuov zaključak poslije se podudaraju - pravila koja jamče neutralnost pružanja telekomunikacijskih podatkovnih usluga bez obzira na njihov sadržaj, odnosno koja ignoriraju sadržaj stavljajući sve pružatelje i korisnike sadržaja u istu poziciju, pozitivno utječu na razvoj novih, inovativnih usluga koje ISP-u vjerojatno nisu ni bile u planu kad je inicijalno razvijao infrastrukturu.
Pravila o mrežnoj neutralnosti i pravila koja su se odnosila na razvoj telekomunikacija u prethodnom razdoblju imaju pozitivan utjecaj na inovativnost i otvaraju prostor za razvoj novih sadržaja i usluga.
Dakako, u normativnom smislu ne postoji jedinstvena definicija mrežne neutralnosti čime bi se moglo definirati načelo zabrane diskriminacije odnosno različitog tretmana podataka, korisnika, sadržaja, programskih osnovica i načina komunikacije putem interneta. U nekom širem kontekstu, može je se definirati i kao princip otvorenog umreživanja. Kako god definirana, mrežna neutralnost od davatelja internet usluga očekuje da će sav legalni internetski promet promatrati neutralno - odnosno da neće preferirati jednu vrst prometa na račun druge.

Mrežna neutralnost u EU

U studenom prošle godine DG Europske Komisije za Digitalnu agendu proslijedio je u zakonodavni postupak paket mjera pod nazivom Connected Continent, kako bi se stvorilo zajedničko europsko telekomunikacijsko tržište. U nedavnoj izjavi povjerenica Komisije za Digitalnu agendu Neelie Kroes komentirajući odluku američkog suda pozvala je američke startupe i internetske poduzetnike da razmisle o pokretanju posla s poslovnim nastanom na području Europske unije.
Inicijativa Connected Continent ima među svojim temeljnim odredbama i mrežnu neutralnost te zabranjuje diskriminirajuće blokiranje ili usporavanje (throttling) podatkovne komunikacije (izričito i mnogo šire nego odgovarajuće odredbe u SAD). Europski zakonodavac zasad ne odustaje od jasnih pravila o upravljanju prometom koja moraju odgovarati zahtjevima proporcionalnosti, transparentnosti i zabrane diskriminacije. ISP-ovi mogu razlikovati kategorije korisnika prema brzini i pružati usluge više kvalitete (kao kad pošta uz osnovnu uslugu nudi ekspresne pošiljke ili aviokompanije koje nude ekonomsku i poslovnu klasu na svojim letovima), no takve specijalizirane usluge ne smiju degradirati onu osnovnu.

Budućnost mrežne neutralnosti

Povjerenica Neelie Kroes pozvala je američke tvrtke da posluju u Europskoj uniji.

Presuda američkog suda pokrenula je javnu raspravu o budućnosti mrežne neutralnosti. Ne treba posebno isticati kako su ukinuta pravila percipirali davatelji usluga za pristup internetu, od kojih je jedan i pokrenuo cijeli postupak. Nakon razdoblja od gotovo dva desetljeća u kojemu je služila kao temelj razvoja i generator profita za telekome, usluga za pristup internetu više nije neka high-tech usluga budućnosti već svakodnevna infrastrukturna poput vodovoda, struje ili grijanja. Kako se broadband sve više širio tako su padale marže davatelja usluga.
Telekom kompanije koje to još ne shvaćaju i ne razvijaju druge usluge s većom dodanom vrijednošću imaju sve niže prihode. No, s druge strane, niže cijene pristupa su dobra vijest za korisnike.
S aspekta davatelja usluga jasno je da u uvjetima mrežne neutralnosti nema puno prostora za monetizaciju samog pristupa. Ukidanjem pravila o mrežnoj neutralnosti otvorio bi se prostor za neslućene i u povijesti interneta praktički nezabilježene pojave upravljanja podatkovnim prometom. Promet bi se ponovno mogao naplaćivati kao u uslugama govorne komunikacije. ISP-ovi bi mogli legalno usporavati promet koji dolazi od konkurenata ili usluga temeljenih na sadržaju koje posluju s konkurencijom. Servisi poput Skypea, Netflixa i slični trebali bi pregovarati o naknadama sa svakim pojedinim ISP-jem žele li da njegovi korisnici mogu nesmetano koristiti tu uslugu. Pružatelj nekog internetskog sadržaja mogao bi postati obvezan plaćati korisničko pristupanje želi li osigurati prioritet i kvalitetu dostave tog sadržaja korisniku. Takvo rješenje ukinulo bi dosadašnji princip ravnopravnosti internetskog podatkovnog prometa, čime bi osnovna internetska demokratičnost ustupila mjesto sustavu u kojem bi se sposobnost pristupa korisniku prodavala onomu tko je spreman najviše platiti. To bi u pravilu bile tvrtke s uhodanom djelatnošću na račun startupa i drugih poslovnih subjekata manje platežne moći.

Pravila o mrežnoj neutralnosti kao i prethodna pravila koja su se odnosila na razvoj telekomunikacija imaju pozitivan utjecaj na inovativnost i otvaraju prostor za razvoj novih sadržaja i usluga

Naravno, postoje i drukčija viđenja. Jedan od najaktivnijih investitora i venture kapitalista na američkoj i svjetskoj sceni, Marc Andreessen, široj javnosti poznat kao osnivač Netscapea, izjavio je kako debata o mrežnoj neutralnosti u američkoj javnosti ne vodi računa o cijeni koju treba platiti kako bi se američka internetska infrastruktura nastavila razvijati. Po Andreesenu, razvoj infrastrukture košta više nego što mogu platiti davatelji usluge. S obzirom na rast prometa, usluge koje troše sve više bandwitha i visoku cijenu potrebnih investicija u komunikacijsku infrastrukturu kako bi se spriječilo zagušenje (SAD ne kotira najbolje po pitanju raširenosti najbržih DSL i kabelskih priključaka i pokrivenosti brzim bežičnim mrežama), američki ISP-ovi poput Verizona godišnje troše preko dvadeset milijardi dolara samo da bi pratili rast potreba korisnika. U takve goleme investicije ne ulazi se bez jasnog računa o njihovu povratku.
S druge strane, takve ocjene treba promotriti kritički. Američko je tržište uz nastajuće zajedničko europsko najbogatije na svijetu. Amerikanci su već desetljećima praktički osuđeni na duopol AT&T-a i Verizona u mobilnom te AT&T-a i Comcasta u fiksnom pristupu internetu. Te su tvrtke godinama gomilale zapanjujuće ekstraprofite. Ako su cijene razvoja nove infrastrukturne generacije po postojećim uvjetima za njih zaista prevelike - neka to ne učine, nek’ se otvori prostor za svježi kapital i nove tržišne takmace. Za ilustraciju, na EU tržištima trenutno djeluje na desetke kapitalnih ISP-ova (iako će formiranje zajedničkog tržišta zasigurno utjecati konsolidacijski).
Zbog objektivnosti treba spomenuti baš američki primjer kako je državna intervencija svojedobno razbila veliki naftni monopol Rockefellerov Standard Oil, kao i telekomunikacijski AT&T osamdesetih godina (bez obzira na njegovu postupnu reintegraciju u razdoblju od tada do danas). Potpuna liberalizacija i slobodno tržište može rezultirati i monopolom, što sigurno nije dobro za razvoj novih usluga i krajnje korisnike.