Elektronički račun u Republici Hrvatskoj i SEPA inicijativa

Posljednji dani klasičnog poslovanja

Jasna definicija i usvajanje smjernica za postizanje organizacijsko-procesne i semantičke interoperabilnosti prikazanih kao de facto standard za inicijalizaciju plaćanja u procesima vezanim za e-Račun u Hrvatskoj značajno će ubrzati tranziciju od klasičnog prema elektroničkom poslovanju na svim društvenim razinama.

PIŠE DANIJEL MATIĆ

Autor Danijel Matić diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računalstva u Zagrebu. Karijeru je započeo kao arhitekt kompleksnih aplikacijskih sustava radeći u renomiranim tvrtkama poput Eurocomputer Systemsa i S&T-a. Danas je konzultant za elektroničko poslovanje i sistem integracije te voditelj ključnih kupaca u tvrtki InfoDom, odgovoran za vođenje operativnih aktivnosti i kontroling, reinženjering poslovnih procesa, razvoj rješenja i platformi za elektroničko poslovanje. Uključen je u projekte vezane uz uspostavu elektroničkih usluga za B2B i B2C poslovanje, kao i za povezivanje i razmjenu elektroničkih usluga između tijela javne uprave.

Elektroničko poslovanje bavi se poslovnim procesima unutar cjelovitog dobavnog lanca. Plaćanje je završni dio procesa nabave kad kupac transferira dobavljaču novčana sredstva naznačena na računu. Elektronički nalog za plaćanje korisnik daje elektroničkim putem za prebacivanje sredstava sa svog računa na drugi račun i mora sadržavati sve potrebne podatke. SEPA (Single Euro Payments Area) je inicijativa Europske unije za uspostavu jedinstvenog sustava platnog prometa do 2016. godine. SEPA određuje pravila po kojima se odvijaju transakcije. Nacionalni odbor za platni promet donio je 2013. godine Odluku o osnivanju radnih tijela zaduženih za implementaciju SEPA projekta u RH, odnosno o osnivanju Hrvatskog odbora za SEPA koordinaciju i Hrvatskog SEPA foruma. U ovom prilogu analiziraju se procesi plaćanja elektroničkih računa te se predlaže način pozicioniranja informacijskog posrednika u procesima plaćanja prema inicijativi SEPA.

U elektroničkom poslovanju pri transakcijama i razmjeni informacija sudionici u tom poslovnom procesu koriste informacijske i komunikacijske tehnologije. Cilj elektroničkog poslovanja jest automatizirati poslovne procese čime se smanjuju troškovi i povećava učinkovitost. Elektroničko poslovanje pokriva poslovne procese cijelog dobavnog lanca, a završni dio procesa nabave je plaćanje, kad kupac dobavljaču prenosi novčana sredstva naznačena na računu.
Europski gospodarski prostor nastanjuje više od 500 milijuna stanovnika i godišnje se provede više od 71,5 milijardi platnih transakcija. Od 1. srpnja 2013. dio tog prostora je i  Republika Hrvatska.
SEPA (Single Euro Payments Area) je jedinstveno područje plaćanja u eurima nastalo kao inicijativa europske bankarske industrije za osiguravanje plaćanja u eurima u europskom gospodarskom prostoru. SEPA omogućuje potrošačima, poslovnim subjektima i tijelima javne nabave izvršavanje naloga i plaćanje u eurima pod jednakim uvjetima, pravima i obvezama, neovisno o njihovoj lokaciji.
Pristupanjem Europskoj uniji implementacija SEPA-e obvezujuća je i za Hrvatsku. Zato je na inicijativu Nacionalnog odbora za platni promet pokrenut nacionalni projekt SEPA. Nacionalni odbor za platni promet (NOPP) ujedno je glavno upravljačko tijelo projekta u čijem radu sudjeluje Hrvatska narodna banka, Ministarstvo financija, Hrvatska gospodarska komora (Sektor za bankarstvo i druge financijske institucije) i Hrvatska udruga banaka.

Zainteresirane strane, pogotovo informacijski posrednici moraju prilagoditi informacijske sustave i podržati nove načine provedbe i iniciranja elektroničkog plaćanja

Nadležnosti nad provedbom SEPA projekta u Hrvatskoj imaju sljedeća ­tijela:
Nacionalni odbor za platni promet (NOPP) je na sjednici 21. V. 2013. donio Odluku o osnivanju radnih tijela zaduženih za implementaciju SEPA projekta u RH, odnosno o osnivanju Hrvatskog odbora za SEPA koordinaciju (HOSK-a) i Hrvatskog SEPA foruma (HSF-a).
Članovi HOSK-a su predstavnici HUB-a, HNB-a, Ministarstva financija, Fine i HGK-a. HOSK-om predsjedava HUB, a osnovna mu je zadaća izrada nacionalnog plana migracije na SEPA-u, izrada i provedba nacionalnih SEPA platnih shema, tj. kreditnog transfera (SCT) i izravnog terećenja (SDD) u eurima i kunama, izrada i provedba rješenja za izvršenje kreditnih transfera i izravnih terećenja u eurima.
HOSK je osnovao radne skupine (RS) za kreditne transfere i izravna terećenja koje trebaju izraditi praktična rješenja za ispunjenje zadataka nominiranih HOSK-u. Budući da radne skupine za SCT i SDD čine predstavnici svih banaka, HOSK je osnovao i operativne grupe za SCT i SDD koje moraju razraditi formate svih poruka klijent-banka i razmjene banka-banka kao i definirati poslovna pravila u vezi tih razmjena.
Članovi HSF-a su također predstavnici HUB-a, HNB-a, Ministarstva Financija, Fine i HGK-a. HSF-om predsjedava HGK, a osnovna mu je zadaća promoviranje SEPA platnih usluga krajnjim korisnicima - s posebnim osvrtom na uključivanje IT kuća i velikih izdavatelja u implementaciju SEPA platnih usluga u RH - odnosno informiranje javnosti o SEPA projektu, migraciji, formatima i promjenama koje poslovni subjekti moraju ugraditi u svoje poslovne sustave migracijom RH na SEPA platne instrumente do 31. X. 2016.
Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i rada osnovalo je 2008. godine povjerenstvo koje je 2009. godine predložilo informacijski model za e-Račun i primjenu norme UBL 2.0 (Universal Business Language). Krajem 2013. godine objavljena je nova verzija standarda UBL 2.1 kao unapređenje standarda UBL. U sklopu projekta e-Račun HUB-ova radna skupina izradila je prema obrascu HUB1 elektronički obrazac e-HUB u XML formatu. Taj je obrazac namijenjen sudionicima platnog prometa koji su svoje poslovanje dogovorili i proveli kroz e-poslovanje.
U trenutku kad nadležne institucije pripreme i definiraju komponente potrebne za implementaciju inicijative SEPA, u Hrvatskoj treba uspostaviti jedinstveni proces, tj. povezati izdavanje i obradu elektroničkog računa s novim procesom plaćanja. Trenutno dostupne norme i dokumenti vezani uz inicijativu SEPA omogućuju pripremu potrebnih elemenata kako bi se osigurala spremnost svih zainteresiranih za elektroničko plaćanje, tj. za elektronički račun.
Zainteresirane stane, pogotovo informacijski posrednici (informacijski posrednik je fizička ili pravna osoba koja uime drugih otprema, prima i prenosi elektroničke dokumente) moraju prilagoditi informacijske sustave i podržati nove načine provedbe i iniciranja elektroničkog plaćanja.



Slika 1: Pregled i pozicioniranje sudionika u procesu plaćanja elektroničkog poslovanja za kreditni transfer.

Pregled normi, pravnog okvira i smjernica
Cilj elektroničkog poslovanja jest automatiziranje poslovnih procesa, a uvjet za to je definiranje formata elektroničkih dokumenata i poruka. Format i dozvoljeni sadržaj elektroničkih dokumenata definira se normama. Za e-Račun kao najrašireniji elektronički dokument koristi se paralelno nekoliko normi.
Preporučena je primjena norme UBL 2.0 koja je implementirana u nekoliko europskih zemalja i u mnogim projektima u području e-poslovanja, kao što je npr. sustav za javnu nabavu PEPPOL (Pan-European Public Procurement Online) u koji su uključene mnoge članice Europske unije.
Osim razmjene e-Računa, cjelokupni dobavni lanac uključuje i razmjenu drugih vrsta poslovnih dokumenata kao što su npr. narudžbenice. Ti poslovni dokumenti su logički povezani pa se podrazumijeva - ako postoji narudžbenica račun će iz nje automatski preuzimati brojne podatke. Stoga je preporučljivo za e-narudžbenicu i ostale dokumente koji se razmjenjuju unutar dobavnog lanca (otpremnica, primka i slično) koristiti istu normu kao i za e-Račun.
Norma Universal Business Language temelji se na konceptualnom modelu informacijskih komponenti koje predstavljaju podatkovne elemente poslovnih dokumenata koji se spajaju u dokumente kao što su narudžbenica ili račun koji se prema pravilima UBL Naming and De­sign Rules transformiraju u XML sheme.
Norma UBL 2.0 koju je Povjerenstvo za e-Račun prihvatilo kao podlogu za izgradnju dokumenata razmjenjivih u postupku naručivanja i fakturiranja sadrži niz XML shema za 31 poslovnu poruku. Od studenoga 2013. godine za UBL je postala važeća verzija 2.1 koja ima 64 vrste poslovnih poruka. Kako je verzija UBL 2.1 dogradnja verzije 2.0 neformalno se smatra preporučenom normom za format e-Računa u RH.
E-plaćanje je posljednji korak u automatizaciji dobavnog lanca. Na temelju ispostavljenog računa kupcu se šalje nalog za plaćanje kojim se inicira novčana transakcija pri čemu kupac dobavljaču transferira novčana sredstva naznačena na računu. Kao jedinstveni prostor SEPA omogućuje plaćanje u eurima - bilo u zemlji ili inozemstvu - prema jednakim pravilima, neovisno o tomu u kojoj se državi nalaze pojedini sudionici procesa.
Pristupanjem Europskoj uniji Hrvatska je dužna prilagoditi se SEPA platnoj shemi za euro platne transakcije. Propis Europskog parlamenta i Savjeta (EU) No 260/2012 od 14. ožujka 2012. postavlja tehničke i poslovne zahtjeve za prijenos odobrenja i trajnih naloga u eurima:
identifikator računa uplatitelja mora biti IBAN
norma za format poruka mora biti ISO 20022
Financijske institucije definirale su normu ISO 20022 za razmjenu različitih vrsta poruka u formatu XML. Poruke ISO 20022 pokrivaju kompletni lanac plaćanja od kupaca prema bankama, od banaka prema bankama te za izvješćivanje, a primjenjuju se i za naloge investicijskih fondova, izvješća o cijenama i slično.

Procesi plaćanja i elektroničko poslovanje
Elektroničko poslovanje pokriva poslovne procese cijelog dobavnog lanca, a plaćanje je završni dio nabavnog procesa kad kupac dobavljaču prenosi novčana sredstva naznačena na izdanom računu. Dobavljač ispostavom računa stvara s kupcem dužničko-vjerovnički odnos temeljem kojega se provodi financijska transakcija.
Procesi plaćanja po inicijativi SEPA definiraju sljedeće načine plaćanja:

  • kreditni transfer (Credit transfer)
  • izravno terećenje (Direct Debit)
  • plaćanje karticama

Razmotrit ćemo kreditni transfer i izravno terećenje, ali ne i plaćanje karticama.

A/Pozicioniranje informacijskog posrednika u procesu plaćanja
Poslovni partneri mogu ugovoriti elektroničku razmjenu poslovnih dokumenata. Bilateralno ugovaranje je relativno jednostavno kad postoji tek nekoliko partnera s kojima je uspostavljen neki oblik poslovnog odnosa. Međutim, kad se broj poslovnih partnera značajno poveća ugovaranje i razmjena elektroničkih dokumenata postaje učestalo i složeno. Jedno od rješenja jest prepustiti poslove elektroničke razmjene dokumenata informacijskom posredniku.
Angažiranje informacijskih posrednika po modelu 4-strane kao u CEN CWA 16050 (ftp://ftp.cen.eu/PUBLIC/CWAs/eInV2/CWA%2016050.pdf), omogućuje ugovornim stranama prepuštanje ugovaranja i realizacije razmjene elektroničkih poslovnih dokumenata trećim osobama. Svaka ugovorna strana sklapa sporazum s (istim ili različitim) informacijskim posrednikom po vlastitom izboru.
Osim razmjene elektroničkih dokumenta informacijski posrednici obavljaju i druge poslove kao što je elektronički arhiv, konverzija formata, digitalno potpisivanje i označavanje dokumenta elektroničkim žigom. Nadalje, temeljem elektroničkih računa mogu i trebaju generirati instrukcije za provedbu plaćanja po različitim standardima.
Glavni sudionici procesa prema inicijativi SEPA za kreditni transfer dijele se po nekoliko interesnih domena:

  • komercijalna domena (Commercial Space) – obuhvaća poslovne partnere koji generiraju financijske obaveze isporukom usluga i roba
  • međubankarska domena (Inter-bank Space) – obuhvaća banke i potrebne servise za provedbu plaćanja i komunikaciju prema korisnicima
  • domena kliringa i namire (Clearing & Settlement Space) pokriva neophodne sudionike, procese i mehanizme za prebacivanje sredstava među bankama. Obuhvaća Clearing and Settlement Mechanism (CMS) čija je svrha pouzdana i sigurna razmjena informacija u procesima plaćanja. (Slika 1)

Sukladno modelu 4-strane, informacijski posrednik preuzima dijelove poslovnih procesa u kojima se razmjenjuju poslovni dokumenti, gdje je e-Račun dokument kojim se stvara dužničko-vjerovnički odnos i podloga je za generiranje platnog naloga. Informacijski posrednik temeljem zaprimljenog elektroničkog računa može generirati platni nalog i uime primatelja računa pokrenuti plaćanje prema poslovnoj banci. Stoga je informacijski posrednik u procesima plaćanja pozicioniran između platitelja i njihovih poslovnih banaka. (Slika 2 i 3)
Pružatelj platnih usluga (PPU), tj. banka u kojoj platitelj ima otvoren račun, mora biti sposoban provoditi platne transakcije prema pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja.



Slika 2: Kreditni transfer po modelu 4-strane



Slika 3: Pozicioniranje informacijskog posrednika u virmanskom plaćanju po modelu 4-ugla

B/ Proces plaćanja kreditnim transferom
Kreditni transfer je nacionalna ili prekogranična platna usluga kojom PPU, odnosno banka kod koje se vodi platiteljev račun odobrava račun primatelja za platnu transakciju ili niz platnih transakcija na teret platiteljevog računa na osnovi instrukcije koju daje platitelj. Poslovni odnos platitelja i primatelja je temelj kojim platitelj pokreće plaćanje putem izdavanja naloga za plaćanje svom pružatelju platnih usluga. Platiteljev PPU prebacuje sredstva primateljevom PPU-u.

Uloge u procesu virmanskog plaćanja

  • platitelj je fizička ili pravna osoba koja ima račun i koja daje suglasnost za izvršenje naloga za plaćanje s tog računa
  • PPU platitelja je banka koja zaprima naputke za plaćanje sukladno kojima uime platitelja prebacuje sredstva u banku primatelja u korist njegova bankovnog računa
  • PPU primatelja zaprima naputke za provođenje kreditnog transfera od PPU-a platitelja i prebacuje sredstva na bankovni račun primatelja
  • primatelj plaćanja je fizička ili pravna osoba koja ima račun i kojoj su namijenjena novčana sredstva putem platne transakcije.

Kad dobavljač isporuči robu ili uslugu stvara se uvjet za izdavanje i dostavu računa kupcu, a isporukom računa stvara se između partnera dužničko-vjerovnički odnos.
U elektroničkom poslovanju račun uime dobavljača dostavlja njegov informacijski posrednik koji može od dobavljača preuzeti već pripremljeni e-Račun ili ga generirati iz dostavljenih podataka. Informacijski posrednik dobavljača dostavlja e-Račun informacijskom posredniku kupca koji će ga - ovisno o poslovima koje za njega obavlja u kontekstu elektroničkog poslovanja - provjeriti (sintaksno i semantički) i pohraniti u elektronički arhiv te dostaviti kupcu u njegov poslovni sustav.
Kad kupac zaprimi e-Račun nastaje dužničko-vjerovnički odnos kao i u klasičnom poslovanju - e-Račun je temelj koji inicira plaćanje. Inicijator plaćanja je platitelj-kupac u čije ime informacijski posrednik generira nalog za plaćanje i dostavlja ga PPU-u platitelja. PPU platitelja izvršava platnu transakciju prema PPU-u primatelja. Nakon provedene platne transakcije PPU platitelja dostavlja informacijskom posredniku platitelja povratnu informaciju o stanju izvršene platne transakcije koju on dostavlja u poslovni sustav platitelja.
Informaciju o provedenoj platnoj transakciji može zaprimiti i informacijski posrednik primatelja. Poslovni procesi koji se pokreću zaprimanjem informacije o provedenoj platnoj transakciji ovise o ugovorenom odnosu između primatelja i njegovog informacijskog posrednika i nisu predmet našeg razmatranja.

C/ Proces plaćanja izravnim terećenjem
Izravno terećenje je nacionalna ili prekogranična platna usluga za terećenje platiteljevog računa kad platnu transakciju inicira primatelj na osnovi suglasnosti platitelja. Platitelj daje primatelju ovlaštenje za provedbu platne transakcije izravnim terećenjem. Primatelj pokreće platnu transakciju izdavanjem naloga za plaćanje svom PPU-u. Izravno terećenje koristi se često kod platnih transakcija za usluge koje se isporučuju periodično, npr. za plaćanje komunalnih usluga, a primjenjuje se i za jednokratne isplate. U prvom slučaju zahtijevaju ovlaštenje dok se u drugomu traži autorizacija platitelja.
Uloge u procesu plaćanju izravnim terećenjem su:

  • primatelj prima i pohranjuje ovlaštenje za izvršenje izravnog terećenja temeljem kojega vjerovnik može inicirati platne transakcije
  • PPU primatelja je banka u kojoj primatelj ima otvoren račun i temeljem sporazuma s primateljem prima i izvršava platni nalog. Pokreće transakciju izravnog terećenja sukladno nalogu za plaćanje prema PPU platitelja
  • PPU platitelja je banka u kojoj platitelj ima otvoren račun i ona temeljem sporazuma s platiteljem pokreće terećenje njegovog računa, prebacivanje sredstava koje procesom izravnog terećenja pokreće primatelj
  • platitelj - njegov račun se tereti temeljem platnih naloga koje šalje primatelj. Platitelj izdaje suglasnost primatelju za pokretanje transakcije izravnog terećenja.

Koraci koji prethode stvaranju dužničko-vjerovničkog odnosa su isti kao kod kreditnog transfera. Zaprimanjem kupčevog računa nastaje dužničko-vjerovnički odnos temeljem kojega se inicira platna transakcija. U ovom slučaju inicijator platne transakcije je primatelj, tj. dobavljač. (Slika 4)
Prije pokretanja transakcije platitelj mora ovlastiti primatelja za izvršavanje izravnih terećenja. Ovlaštenje sadrži sve potrebne informacije koje primatelju daju ovlasti za izvršavanje izravnog terećenja. Nakon slanja e-Računa informacijski posrednik primatelja šalje najavu pokretanja transakcije izravnog terećenja platitelju, odnosno njegovom informacijskom posredniku. SEPA definira slanje najava za plaćanje barem 14 kalendarskih dana prije dana dospijeća. Taj rok može biti i kraći ako tako ugovore platitelj i primatelj. Primatelj može PPU-u platitelja poslati informacije o iznosu sredstava koje treba prebaciti transakcijom izravnog terećenja. Te se informacije ne smiju prenijeti PPU-u platitelja prije definiranog roka za dostavu najave plaćanja. Informacijski posrednik primatelja generira u njegovo ime nalog za plaćanje - čime pokreće transakciju izravnog terećenja - i šalje ga PPU-u primatelja. PPU primatelja pokreće platnu transakciju izravnog terećenja prema PPU-u platitelja. Nakon provedene platne transakcije izravnog terećenja PPU primatelja dostavlja njegovom informacijskom posredniku povratne informacije o statusu transakcije. Informacijski posrednik primatelja dostavlja informaciju o provedenoj transakciji u primateljev poslovni sustav. (Slika 5)



Slika 4: Izravno terećenje, model 4-strane



Slika 5: Pozicioniranje informacijskog posrednika u modelu 4-strane izravnog terećenja

Preslikavanje UBL 2.1. elemenata na ISO 20022 XML pain poruke
U prethodnom poglavlju opisani su procesi plaćanja koje inicira informacijski posrednik.
Kako bi se plaćanje elektroničkim putem uspješno provelo treba uspostaviti semantičku interoperabilnost između normi koje se s jedne stanje koriste u razmjeni elektroničkih računa, a s druge u sustavima koji prebacuju financijska sredstava. Sadržaj elektroničkog računa omogućuje generiranje instrukcija za plaćanje bez obzira na to radi li se o kreditnom transferu ili izravnom terećenju.
U Hrvatskoj se norma UBL 2.1 neformalno smatra preporučenom za format elektroničkog računa, a SEPA za implementaciju procesa plaćanja preporučuje normu ISO 20022.
U budućem radu treba preslikati određene elemente između normi UBL 2.1 i ISO 20022.

Moguća poboljšanja i budući rad
Ubuduće treba definirati sheme temeljem kojih će se informacije o modelu plaćanja i pozivu na broj prenositi kao jedinstveni podatak pri razmjeni poruka ne samo u procesima plaćanja nego i pri razmjeni e-Računa.
S gledišta primjene normi objavljene su nove verzije ISO 20022 pain poruka pa je nužno da nadležna radna tijela donesu naputke za provedbu SEPA projekta uz pojašnjenje kako te naputke primijeniti na iznesena preslikavanja.
Pokrenut će se i aktivnosti vezane za elektroničko poslovanje i elektronički račun kojima je nositelj Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske zbog objave službenog dokumenta na temu preslikavanja elemenata e-Računa i elemenata poruke za inicijalizaciju plaćanja sukladno inicijativi SEPA.

E-plaćanje je posljednji korak u automatizaciji dobavnog lanca. Na temelju ispostavljenog računa kupcu se šalje nalog za plaćanje kojim se inicira novčana transakcija. Kao jedinstveni prostor SEPA omogućuje plaćanje u eurima prema jednakim pravilima, neovisno o tomu u kojoj su državi pojedini sudionici procesa.

Zaključak
Realizacijom inicijative SEPA u Hrvatskoj će se elektroničko plaćanje u eurima izvoditi na isti način kao na cijelom području Europske unije. Bankarski sektor implementirat će neophodne protokole i poruke za provođenje procesa plaćanja prema inicijativi SEPA. Iz perspektive e-Računa kupci i dobavljači prepustit će informacijskim posrednicima pokretanje plaćanja prema bankama kao i obradu povratih informacija.
Nakon realizacije SEPA-e plaćanje u nacionalnim valutama vjerojatno će se neko vrijeme provoditi prema postojećim nacionalnim protokolima. Može se očekivati da će bankarski sektor i za nacionalno plaćanje uvesti iste procese, poruke i sustave kao i za plaćanje u eurima zbog smanjenja troškova održavanja paralelnih sustava te zbog pojednostavnjenja sučelja prema entitetima iz komercijalne (kupci i dobavljači), ali i iz međubankarske domene. Informacijski posrednici implementirat će potrebne protokole i poruke za komunikaciju prema bankama sukladno inicijativi SEPA i preporukama Nacionalnog odbora za platni promet, Hrvatskog odbora za SEPA koordinaciju i Hrvatskog SEPA foruma. Interoperabilnost na svim razinama (pravnoj, organizacijskoj, semantičkoj i tehničkoj) uspostavit će se među svim sudionicima elektroničkog poslovanja cijelog dobavnog lanca.
Jasna definicija i usvajanje smjernica za postizanje organizacijsko-procesne i semantičke interoperabilnosti prikazanih kao de facto standard za inicijalizaciju plaćanja u procesima vezanim za e-Račun u Hrvatskoj značajno će ubrzati tranziciju od klasičnog prema elektroničkom poslovanju na svim društvenim razinama.