Fokusiranje na kratkoročne probitke dovodi do teško rješivih strukturnih problema

Stvaranje budućnosti

Stvarnost potvrđuje Darwinovu teoriju - ne preživljavaju ni inteligentni ni jaki već oni koji su sposobni mijenjati se. A taj gen promjene kao da je malokad svojstven našim poslovnim ljudima.

PIŠE NIKOLA NIKŠIĆ

Autor i dugogodišnji suradnik InfoTrenda Nikola Nikšić ovlašteni je konzultant za menadžment (CMC) tvrtke Konter d.o.o. specijalizirane za ekonomske usluge i savjetovanje.
Za eventualna pitanja u vezi s temom članka možete mu se obratiti na nniksic.konter@gmail.com.

Promatrajući intenzitet i kontinuitet promjena, pogotovo tehničko-tehnoloških koje su se odvijale u bliskoj prošlosti, može se reći - sve što je još jučer bilo imaginacija već danas je postalo stvarnost. To najbolje ilustrira već otrcan primjer mobilnih uređaja, njihova polivalentna uloga i značaj u današnjici u odnosu na činjenicu da prije tridesetak godina nisu ni postojali. Unatoč takvim primjerima koji potvrđuju Darwinovu teoriju o tome da ne preživljavaju ni inteligentni ni jaki već oni sposobni mijenjati se, istraživanja pokazuju da ljudi još uvijek malo vremena (svega 12 %) izdvajaju za promišljanje o budućnosti, o dugoročnim konceptima i ciljevima, kako na osobnoj razini, tako i u okviru organizacija u kojima žive i rade. Takvo ponašanje, isključivo reaktivno fokusiranje na kratkoročne probitke dovodi do značajnih pogrešaka koje se pretvaraju u teško rješive strukturne probleme.
Kao jedan od negativnih primjera, koji se odnosi na Švedsku, dakle jednu od socijalno i ekonomski najrazvijenijih europskih zemalja, može se navesti reaktivni postupak uprava nekoliko većih građevinskih poduzeća koje su pri prvom zastajanju u toj djelatnosti otpustile velik broj radnika. Kako je oporavak uslijedio u relativno kratkom roku pojavio se problem nedostatka kvalificiranih građevinskih radnika što im je umanjilo konkurentnost i operativne sposobnosti u trenutku kad je to bilo najpotrebnije i izuzetno isplativo.
Kad se govori o razumijevanju odnosa intenziteta promjena i vremenskih raspona u kojima se odvijaju, nek’ posluži kao primjer predviđanje da će 50 % danas rođene djece živjeti dulje od 100 godina, a da će u razdoblju od 40 godina računalni sustavi obuhvatiti svu zabilježenu pamet svijeta i učiniti je dostupnom svima zainteresiranim. Imajući u vidu da je već davno iza nas događaj kada je kompjutor pobijedio Kasparova, a roboti sudjeluju na uličnim utrkama maratona u Japanu, legitimno je pitati - što je sljedeće?
Pitanje je dana kad će roboti potpuno preuzeti uloge brokera na burzi i financijskih savjetnika, s obzirom na to da već današnji informatički alati mogu u vremenu potrebnom da čovjek otvori neko financijsko izvješće provesti analizu golemog broja podataka i izvesti zaključak s preporukom. Scena iz Matrixa u kojoj glavna glumica u nekoliko sekundi prolazi kroz obuku za upravljanje helikopterom ukazuje na ideju da se kroz tehničko-tehnološka rješenja stjecanje praktičnih znanja može osigurati u tzv. realnom vremenu.
Ipak, treba imati na umu da je teže očekivati velike stvari u velikim količinama te da je važno uočavati i iskorištavati i male prednosti. Pri velikim svjetskim jedriličarskim utrkama, gdje pobjeda ovisi o masi tereta i posade, čak se uklanjaju držači četkica za zube jer time osmeročlana posada može ostvariti uštedu od osam minuta. Također, određene promjene odvijaju se na podmukli način pa ih je primjenom povijesnih paradigmi nekad teško (a ponekad ih se ne želi) uočiti u tijeku do same kulminacije i konačnog pozitivnog ili negativnog učinka, sve u duhu jedne Lenjinove izjave kojom je komentirao tada aktualnu revoluciju: Prođu desetljeća da bi se išta dogodilo, a onda se u jednom tjednu dogodi desetljeće.

Razumijevajući i uvažavajući takve okolnosti, jedna od mogućnosti koja se pruža ili zahtijeva od pojedinaca i tvrtki da ih prakticiraju u svrhu preživljavanja te da ujedno potvrde ljudsku vrijednost i unikatnost je - inovativnost, sposobnost da se potencijalni problem ili katastrofa pretvori u uspjeh. Različita istraživanja o inovativnosti na raznim organizacijskim razinama (društvenim zajednicama, gospodarskim segmentima, poduzećima, poslovnim funkcijama unutar organizacija...) ukazuju da je ovo vrijeme vrijeme bogatstva informacija, a siromaštva ideja. Pod utjecajem kratkoročnih probitaka mozak navođen strahom ili pohlepom - kao dva dominantna pokretača ljudskog djelovanja na kratke staze - uglavnom služi za reaktivne izvršne postupke, a izostaje vrijeme za maštu, idejnost, kreiranje novih paradigmi za bolju budućnost. Izostanak vremena da se mozak koristi za proaktivnost korak-po-korak trajno smanjuje njegove kapacitete i sposobnosti, a štetne posljedice iz takvog slijeda dobivaju sve veće razmjere. Zato je poticanje inovativnosti jedna od važnih zadaća svih organizacijskih oblika, a može se koncipirati kroz četiri ključna elementa:

  • prikupljanje i prepoznavanje prigoda kroz neočekivana povezivanja i umrežavanja
  • eksperimentiranje
  • recikliranje pogrešaka (ponavljati određene aktivnosti, ponekad uz vrlo male promjene, koje u prvom pokušaju nisu dale očekivane efekte. Pokušali smo to već ranije opravdano se smatra jednom od čestih glupih izjava.)
  • strpljivost (raditi teško i strpljivo čekati povratne efekte uloženog truda, znanja, vremena, energije i žrtvovanja).



Međunarodna konzultantska konferencija Zapad i Istok zajedno u rješavanju globalne krize, održana pošle godine u Vilniusu, dala mi je sjajnu prigodu da prije navedene činjenice stavim u kontekst nalaza i promišljanja poslovnih ljudi i konzultanata iz drugih podneblja - prvenstveno iz azijskih zemalja uključujući Kinu - kako percipiraju buduće odnose gospodarskih zajednica te ističu mogućnosti koje će prema njima pružati evolucija u četiri gospodarska segmenata u skladu s potrebama koje proizlaze iz prirodnog i društvenog okruženja, a to su:

  • energetika,
  • virtualni komunikacijski mediji,
  • turizam i
  • borba s elementarnim nepogodama.

Energetika - Na području energetike ročnost fosilnih izvora (nafta 35 godina - do 2050.; plin 50 godina - do 2065.; ugljen 90 godina - do 2105.) potiče na razvoj novih gospodarskih koncepata fokusiranih na iskorištenje obnovljivih izvora (agrar, šume, vode).

Virtualni mediji - Više od milijarde pacijenata socijalnih mreža čini tu populaciju trećom najvećom državom na svijetu gdje se postupno stvara ambijent u kojemu potencijalni kupci neće trebati ni stići tražiti određene proizvode i usluge već će proizvođači i trgovci nalaziti njih po onoj tko prvi, njegova djevojka.

Ljudi još uvijek premalo vremena (svega 12 %) izdvajaju za promišljanje o budućnosti, o dugoročnim konceptima i ciljevima.

Turizam - Sredinom prosinca 2012. prvi put je dosegnuta brojka od milijarde turista u kretanju (1990. bilo ih je 400 milijuna, 2000. 674 milijuna). Godine 2013. prvi put u povijesti jedan je azijski grad - Bangkok s 15,98 milijuna posjetitelja preoteo primat europskim destinacijskim zvijezdama Londonu (15,96) i Parizu (13,92). Kako se za 2020. predviđa brojka od 1,4 milijarde registriranih turista, nije upitno kakve se prigode pružaju onima koji će ih znati privući k sebi i zadržati što duže, učiniti ih zadovoljnima i koliko to bilo moguće, lojalnima.

Borba s elementarnim nepogodama - Srednja dnevna koncentracija ugljičnog dioksida na opservatoriju vulkana Mauna Loa (najstarija mjerna postaja koncentracije CO2) na Havajima 9. svibnja 2011. prešla je 400 PPM, prvi put od 1958. kad su počela mjerenja na toj lokaciji (tada je mjerena vrijednost iznosila 300 PPM) i pokazuje negativnu korelaciju s povećanjem svjetske populacije. Troškovno najveće svjetske prirodne katastrofe do kraja 2011. bile su potresi i tsunami u Japanu (2011.), potres u Kobeu (1995.), uragan Katrina u SAD (2005.) i poplave u Tajlandu (2011.). Tragične posljedice tih sve češćih nemilih događaja prepoznane su i kao obveza za djelovanje i kao prilika da se razviju nove gospodarske djelatnosti.


Vjerujući da će na tim gospodarskim područjima prilike koje će se ukazati iskoristiti brže i bolje negoli drugi, očekuje se - nakon što je zaključeno kinesko i indijsko stoljeće srama - da će CIA (trolist China-India-rest of Asia) time potvrditi da se vratila na svoje pozicije s početka drugog tisućljeća.
Fascinantno je i predviđanje o promjeni vrijednosti i strukture nominalnog globalnog BDP-a koji je u 2010. iznosio 62 trilijuna USD (Europa 16,7 tril. USD, SAD 14,9 tril. USD, Kina 5,6 tril. USD). Za 2030. predviđa se pet puta veća vrijednost - 308 tril. USD u čemu će Kina preuzeti primat s 73,9 tril. USD, Europa će doseći 43,1 tril. USD, a SAD uz najmanji rast doći će do 37,0 tril. USD. Time bi udio CIA zemalja od 21 % koliko je iznosio u 2010. dosegnuo 47 % u 2030.
Bez obzira koliko predviđanja djeluju atraktivno i izazovno treba ih uzeti s određenom rezervom, no u kontekstu ovog članka cilj im je upozoriti na potencijal i raznolikost promjena, na obvezu da se o budućnosti razmišlja uvijek kao o imenici u množini, s više opcija i realizacijskih scenarija. Da se podsjetimo izdvajamo li dovoljno vremena i resursa u traženju odgovora na pitanja: što smo danas, što želimo biti sutra i kako to želimo postići. To je klasičan set pitanja koji se postavlja u pragmi strateškog menadžmenta i vrijedi za bilo koju organizaciju, poslovnu ili onu gdje provodimo privatni dio života. Pri planiranju strategija i uvođenju promjena ta se pitanja prečesto preskaču ili se pokušavaju brzopleto dobiti kakvi-takvi odgovori bez organizacijskog konsenzusa ili potrebne kvalitete. Pravi odgovori koji potvrđuju da je ljudski kapital organizacije adekvatno angažiran, omogućuju da se organizacije prema izazovima iz okruženja postave tako da igraju svoju igru, da rade ono što najbolje znaju na uravnoteženu i dugoročnu korist svih stakeholdera. Tako se radom dobro organiziranih, motiviranih i kompetentnih ljudi razvija i raste vrijednost kapitala klijenata, kapitala inovacija i kapitala procesa što u cijelosti povećava tržišnu vrijednost organizacije. Kako vrijeme prolazi raste potreba da se priče o ljudima odnosno o čovjeku kao najvažnijem poduzetničkom čimbeniku počnu primjenjivati u praksi i pretvarati u djela. To znači da se organizacije moraju prilagođavati potrebama i mogućnostima ljudi toliko koliko se to od njih traži u odnosu prema organizaciji te da se ljudi sustavno osposobljavaju za sagledavanje cjeline i potiču na sudjelovanje u kreiranju zajedničkog mišljenja čime se dovode u proaktivnu poziciju odgovornih sukreatora budućnosti.