PUT PREMA OTVORENOM GLOBALNOM INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKOM DRUŠTVU

Svatko sa svakim

Uzimajući u obzir stanje današnjeg tehnološkog razvoja i njegovih trendova, pitanje Quo Vadis Computator u prvom broju novog OpenInfoTrenda usmjerilo me na općenitije pitanje: Quo Vadis Hominem? QVC podrazumijeva čovjeka s računalom, gdje je čovjek subjekt u informatičkom društvu, a računalo samo alat, odnosno objekt koji mu služi pri komuniciranju i informiranju. Tehnološki trendovi pokazuju da se računalo iz čovječjih ruku može preseliti, odnosno ugraditi u njega samoga, a to onda otvara i mnogo novih opcija i pristupa informiranju i komuniciranju, kako cijelog društva tako i pojedinca.

PIŠE: STJEPAN GOLUBIĆ

Čovjek se nalazi u sve opsežnijem okruženju raznih podataka i informacija. Pitanje je na koji način im pojedinac može pristupiti, kako ih može iskoristiti ili na koji način mu se oni prikazuju iz različitih izvora. U svemu tomu mora se uzeti u obzir značenje i važnost slijeda pojmova podatak-informacija-poruka, odnosno na koji način će se iz odgovarajućih podataka doći do odgovarajuće poruke, bi-lo pojedincu bilo cijelom društvu i sve to na željeni transparentni način.
Razvoj i integracija informacijsko-komunikacijskih tehnologija je vrlo brzi. Telekomunikacijski sustav smatra se najsloženijim umjetnim sustavom na Zemlji koji je razvio čovjek. Temeljne tehnologije tog razvoja još su s jedne strane poluvodička tehnologija i izrada sklopovlja - hardvera (mikroelektronika, odnosno nanotehnologije), a s druge tehnologija razvoja i izrade programske podrške - softvera. Teži se globalnom umreženom komunikacijsko-informacijskom sustavu unutar kojega će svatko moći komunicirati sa svakim bilo govorom, bilo podacima, slikom ili multimedijalno. To danas podrazumijeva različite oblike komunikacija na relaciji:

  • čovjek-čovjek (H2H))
  • čovjek-stroj i stroj-čovjek (HMI – Human Machine Interface)
  • stroj-stroj (M2M)


Model temeljnih sastavnica globalnog informacijsko-komunikacijskog društva (Izvor Stjepan Golubić i referenceforbusiness.com)

Sve se više govori i o umjetnoj inteligenciji i pametnim robotima pa i komunikaciju s njima treba uzeti u obzir. Hoće li roboti biti tretirani kao strojevi ili će biti potrebno rješavati komunikacijski trokut: čovjek-stroj-robot? Uveliko se već govori i o kiborgu, čovjeku s ugrađenim umjetnim pomagalima.
Razvijen je i chip koji simulira funkcioniranje ljudskog mozga.Veliko je pitanje kamo vodi taj razvoj i primjena. Kakva li je uloga pojedinca u svemu tome? Hoće li se on u informacijsko-komunikacijskom lancu pretvoriti iz subjekta u objekt? Već danas je vidljivo da taj tehničko-tehnološki razvoj ne može ići bez odgovarajućeg uključivanja drugih područja ljudskog djelovanja kao što su zdravstvo, etika, moral, vjera, zakonodavstvo... Kako u takvom društvu postići i osigurati transparentnost informacija i informiranja, a da se to ne pretvori u proces kontroliranja i manipuliranja?
Trenutno stanje informacijsko-telekomunikacijske tehnologije u društvu (as-is)


Ilustracija globalnog informacijskog društva (Izvor: Micro Office PowerPoint2007, Clip Art)

Razvoj softvera (SW) i hardvera(HW)
Temeljne tehnologije razvoja još su s jedne strane tehnologija izrade sklopovlja - hardvera i to kroz područje mikroelektronike i primjena nanotehnologije, a s druge tehnologija razvoja i izrade programske podrške - softvera. Tehnologija softvera se temeljila na tehnikama i iskustvima u proizvodnji hardvera. Udjel troškova softverskih rješenja u današnjim ICT sustavima daleko premašuje sklopovska rješenja.
Najnovija istraživanja (prošli broj OPENinfoTrenda) pokazuju da se složena rješenja ipak mogu puno bolje rješavati putem hardvera.
To pokazuje napredak u izradi mikročipova s najkompliciranijim čipom koji oponaša rad ljudskog mozga. Takav razvoj i ugradnja čipova ne samo u životinje već i u čovjeka otvara nove mogućnosti, ali i nova pitanja. Poznato je da svaki razvoj nosi sa sobom i odgovarajuće rizike, odnosno opasnosti od zlouporabe.

Teži se globalnom umreženom komunikacijsko-informacijskom sustavu unutar kojega će svatko moći komunicirati sa svakim bilo govorom, podacima, slikom ili multimedijski.

Podaci i njihova dostupnost
Velika količina različitih podataka predstavlja danas novi resurs u vođenju i upravljanju društvom. S tehničko-tehnološkog gledišta traže se novi mediji za njihovo pohranjivanje, a s društvenoga to otvara pitanja kako ih obrađivati i koristiti na siguran način (ma što se pod tim podrazumijevalo). Danas je vrlo intenzivan razvoj i primjena tehnologije oblaka koja podrazumijeva da za korisnika uopće nije važno gdje su podaci, informacija ili aplikacija pohranjeni već da su u svakom trenutku dostupni.
U Ujedinjenom Kraljevstvu je na razini vlade nedavno pokrenuta inicijativa Open Data kojom se želi osigurati i povećati dostupnost, vjerodostojnost i normiranost podataka u javnoj primjeni. To se zasad odnosi na područja javnih usluga:

  • zdravstva
  • obrazovanja
  • transporta
  • pravosuđa i
  • ostalih javnih usluga.

Već danas je vidljivo da tehničko-tehnološki razvoj ne može ići bez odgovarajućeg uključivanja drugih područja ljudskog djelovanja kao što su zdravstvo, etika, vjera, zakonodavstvo...

Normizacija
Normizacija u području telekomunikacija i informatike podložna je također brzom razvoju. Globalizacijskim trendovi ukazuju na potrebu za normiranjem informacijsko-komunikacijske infrastrukture u društvu budućnosti.
Danas imamo pravu džunglu različitih normi i to ne samo u informacijsko-komunikacijskom području. I tu treba postići neku ravnotežu u normiranosti. Svakako treba istaknuti da norme nisu nešto čega se treba obvezno pridržavati (kao naprimjer zakona) već ih se pridržavamo pod utjecajem društvenih, tržišnih ili nekih drugih zahtjeva.


Edukacija i informacijski bonton
U tehničko-tehnološkom razvoju tre-ba računati i na edukaciju, odnosno pripremu korisnika za nova informacijsko-komunikacijska rješenja. Kako se pokazuje zakonska rješenja ne znače puno ako ljudi nemaju razvijenu svijest i odgovarajući način ponašanja u korištenju ICT uređaja. Osim učenja u školama i dalje je potreban svojevrsni informacijsko-komunikacijski bonton (kao i pri konzumiranju hrane, odijevanju...). Naprimjer, ne treba koristiti mobitel baš na svakom mjestu (kino, kazalište, crkva, WC....). I na Divljem zapadu je bilo pravilo da se revolveri moraju odlagati prije ulaska u saloon.

Zakonska rješenja ne znače puno ako ljudi nemaju razvijenu svijest i odgovarajući način ponašanja u korištenju ICT uređaja

U službi osoba s posebnim potrebama
Danas se u javnosti još premalo govori o mogućnostima koje ICT može dati osobama s posebnim potrebama. Imamo različita rješenja koja poboljšavaju usluge u zdravstvu (na primjer e-zdravstvo, m-zdravstvo), ali o tome kako se se može olakšati život osobama s nedostacima u komuniciranju nema previše informacija u javnosti. Prije godinu dana je na ICT skupu MIPRO prezentiran jedan projekt europskog karaktera pod nazivom ICT i povećanje socijalne uključenosti osoba sa složenim komunikacijskim potrebama. Pokazalo se da nisu dovoljna samo tehničko-tehnološka rješenja već je nužan multidisciplinarni pristup i uključivanje i stručnjaka s područja kao što su:

  • računalstvo
  • logopedija
  • edukacija i rehabilitacija
  • psihologija
  • grafičke tehnologije.

Sve je više pokazatelja da će u budućoj primjeni ICT-a trebati još i širi multidisciplinarni pristup u cijeloj društvenoj zajednici.



Proces informiranja (Izvor: Stjepan Golubić)

Kakvo bi trebalo biti (should be) buduće otvoreno informacijsko društvo?
S društvenog gledišta i vladinih ustanova od globalnog informacijskog sustava se očekuje:

  • podaci pristupni svima
  • transparentna razmjena podataka
  • jedinstvena terminologija
  • normiranost prikaza podataka.

Pojedincu treba omogućiti da sam pristupi željenim podacima, da ih analizira, pretvori u poruku i da na temelju toga samostalno donosi odgovarajuće zaključke, a ne da mu se šalju poruke skrojene u skladu s nečijim interesima.



Trend rasta informatizacije u društvu (Izvor http://en.wikipedia.org/wiki/File:Internet_users_per_100_inhabitants_ITU.svg)

Hoće li u komunikacijskom trokutu čovjek-stroj-robot čovjek uvijek biti u poziciji subjekta koji će komunicirati svojim razumom i znanjem pri punoj svijesti i svojom voljom

Otvorena pitanja (will be)
Većina dosadašnjih razmatranja razvoja informacijsko-komunikacijskog društva podrazumijeva i vidi čovjeka koji se koristi računalom kao alatom i gdje je sve podređeno njegovoj dobrobiti. Međutim, povijest pokazuje da se svaki napredak i nova tehnologija ne iskorišćuje samo za ljudsku dobrobit već se i zloupotrebljava. Otvara se pitanje hoće li u komunikacijskom trokutu čovjek-stroj-robot čovjek uvijek biti u poziciji subjekta koji će komunicirati svojim razumom i znanjem pri punoj svijesti i svojom voljom.
Razvoj tehnologije već danas omogućuje ne samo transplantaciju ljudskih organa već i njihovu zamjenu umjetnima. Osamdesetogodišnjaci igraju danas tenis s oba umjetna kuka, umjetne noge koriste se ne samo u normalnom životu već i u sportskim natjecanjima. Ugrađuju se pacemakeri, umjetne pužnice, inzulinske pumpe, napravljeno je umjetno srce.

Može li umjesto transparentnosti pristupa i korištenja podataka i informacija koje čovjek upotrebljava svjesno i razumno doći do kontrole društva i pojedinca bez njegove volje?

Razvojem poluvodičke tehnologije raste stupanj integracije i složenosti poluvodičkih čipova uz njihovu daljnju minijaturizaciju (ULSI). Takav trend razvoja umjetnih mikrosustava omogućuje da roboti postaju sve inteligentniji.
Međutim, spomenuti razvoj ne odnosi se samo na - pojednostavljeno rečeno - hardver ljudskog tijela. Čipovi se već ugrađuju i u ljudsko tijelo što je poznato pod pojmom čipiranja. Što li se sve može postići ugradnjom čipova ne samo u pametnog robota već i u samog čovjeka? Razvijen je i prvi čip koji omogućuje simuliranje rada čovječjeg mozga, što bi se moglo usporediti sa softverom i procesnim dijelom umjetnih mikrosustava. Već imamo i službeno priznatog prvog kiborga. Sve to otvara nova pitanja u području etike, vjere, sociologije, zakonodavstva i drugima. U razmatranje globalizacije informacijsko-komunikacijskog društva treba uključiti i područja kao što su:

  • kibernetika
  • robotika
  • neurologija
  • neuropsihologija
  • teorija informacija u neurologiji.

Otvara se i pitanje novih sučelja u komunikaciji:

  • Brain-Machine interface (BMI)
  • Mind-Machine interface (MMI)

Takav napredak omogućuje izravnu komunikaciju čovječjeg mozga i vanjskog uređaja. Može li umjesto transparentnosti pristupa i korištenja podataka i informacija koje čovjek upotrebljava svjesno i razumno doći do kontrole društva i pojedinca bez njegove volje?
Današnji problemi s primjenom interneta mogu biti jedan od primjera zlouporabe tehnološkog napretka na informacijsko-komunikacijskom području.

Autor dr. sc. Stjepan Golubić, znanstveni suradnik za područje elektrotehnike.

Da se to ne dogodi...
Što sve treba poduzeti da se to ne dogodi ili da se zlouporaba informacijsko-komunikacijskog razvoja minimalizira? Hoće li računalo - odnosno robot s ugrađenim računalom - moći misliti jednako kao što fotoaparat može vidjeti, kao što je izjavio jedan kibernetičar ili će to biti znatno drukčije i za samog čovjeka presudnije tek će se vidjeti.
U kontroli formiranja i širenja informacija vrlo se teško osloniti samo na normizaciju i vanjsku kontrolu. Ta kontrola trebala bi biti ugrađena u svijest pojedinca i u strukturu cjelokupnog društva. To se može postići samo podizanjem znanja i svijesti svakog pojedinca kako bi mogao sam donositi odluke oslanjajući se na vlastiti razum.
Zasad neke realno moguće rezultate tehnološkog ICT napretka možemo vidjeti samo u znanstveno-fantastičnim, ali i vrlo realističnim filmovima. Taj tehnološki razvoj treba razmotriti s gledišta različitih stručnjaka i specijalista iz različitih područja ljudskog djelovanja, vjerojatno i puno šireg od onih koja su ovdje spomenuta.