ROBOTIKA MIJENJA SLIKU SUVREMENOG DRUŠTVA (2)

Na pragu robotske revolucije

Cijena radnog sata robota s troškovima održavanja, energije, SW i slično je u SAD-u 60 centi, a prosječna cijena radnog sata nekvalificiranog radnika je 15 dolara plus beneficije. Kod visokoserijske proizvodnje u tri smjene kroz jedanaest mjeseci bez pauze, godišnjih odmora, praznika i bez bolovanja, robot koji košta 60.000 dolara isplatio bi se već nakon sedam mjeseci.

PIŠE: GOJKO NIKOLIĆ

Poput industrijske revolucije kad su strojevi zamijenili radnike i robotska utječe na broj zaposlenih, mijenja postojeća i stvara nova zanimanja. Najnovije vijesti o automatizaciji i primjeni robota u proizvodnji postavljaju pitanje je li taj trend zabrinjavajući s obzirom na povećanje nezaposlenosti, promjenu i stvaranje novih zanimanja koja traže nova znanja.   Kakva je budućnost ljudi kojih ima na Zemlji sve više. 

Kad se govori o robotizaciji pod tim se podrazumijevaju suvremene napredne tehnologije od kompjutorizacije, automatskih strojeva i linija do robota klasične definicije. Robot je danas - kako ističe jedan od naših najznačajnijih robotičara prof. dr. Bojan Jerbić - informacijski stroj koji ima i fizičku stranu. To znači da kao fizičko proširenje računalne tehnologije robot pretvara informacije u rad.
Zapad je bio uvjeren da će mnogoljudska Kina imati dugo jeftinu radnu snagu i da će zapadne tvrtke koje su tamo prebacile proizvodnju temeljem toga dugo ostvarivati profit. Neko vrijeme je tako i bilo, ali se satnica kineskih radnika stalno povećavala i ona za nekvalificiranog radnika od tri dolara na sat  (Ivančić Belošević T., 2013.) raste po stopi od 10 % godišnje. 
 Dolazi do promjene i u kineskim kompanijama. Tako poznata kompanija Foxconn, koja proizvodi komponente za Apple, Sony, Nokiju i druge velike elektroničke tvrtke, intenzivno zamjenjuje radnike na repetitivnim poslovima robotima. Kompanija planira u tri godine instalirati oko milijun robota, najviše na poslovima zavarivanja, bojenja i montaže. Ako se zna da ta tvrtka danas zapošljava oko milijun i dvjesto tisuća radnika, čak uz povećanje proizvodnje, to ukazuje da se nastoji postići potpuno robotizirana proizvodnja. Što će biti s tolikim viškom radnika? Hoće li se proizvodnja s istoka (Kina, Indija, Malezija..) uskoro vratiti natrag u Europu kao što je krenula u suprotnom smjeru prije 30 do 40 godina? Robotizirana proizvodnja na Zapadu bit će tada po cijeni jednaka, a u nekim elementima i jeftinija.

Slika 2.  Roboti u američkoj automobilskoj industriji [http://www.bljesak.info/rubrika/sci-tech/clanak/ubrzana-robotizacija-amerike/57633]

Koliko je već danas realno očekivati široku primjenu robota u industriji govori i često citirani članak novinara Roberta Maloena Bay A Robot And Save America objavljen 2006. u časopisu Forbes. Ta je računica razrađena i u drugim člancima, a pokazuje da je cijena robotovog radnog sata - zajedno s troškovima održavanja, energije, SW i sl. - 60 centi dok je prosječna cijena radnog sata nekvalificiranog radnika u SAD-u 15 dolara plus beneficije. Kod visokoserijske proizvodnje kad se radi jedanaest mjeseci u tri smjene (jedan mjesec se remontiraju strojevi) bez pauza, godišnjih odmora, praznika, bez bolovanja, robot koji košta 60.000 dolara isplatio bi se već nakon sedam mjeseci, a vijek trajanja robota je 10 do 15 godina. Ne treba zaboraviti ni druge koristi koje se postižu s robotima kao što je porast kvalitete proizvoda, ujednačenost kvalitete, brža isporuka, sigurni i predvidivi rokovi (just in time) i slično. Njihovim uključivanjem u radni proces ostvaruje se velika dobit. Štedi se i na drugim financijskim davanjima kao što su: nadoknade za smjenski rad, mirovinska i socijalna davanja, nadoknada za bolovanja, prijevoz, itd. Roboti postaju sve jeftiniji, a dobivaju i nove mogućnosti. Naprimjer, novorazvijeni dvoručni robot Baxter (slika 1) sad košta 22.000 dolara, a lako ga je naučiti svakom jednostavnom fizičkom poslu i u tzv. nesređenoj okolini. Može se očekivati da će se cijene takvim robotima i dalje smanjivati. 

Slika 3. Samovozeći automobil

Hoće li se proizvodnja s istoka (Kina, Indija, Malezija...) uskoro vratiti natrag u Europu kao što je krenula u suprotnom smjeru prije 30 do 40 godina? Robotizirana proizvodnja na Zapadu bit će tada po cijeni jednaka, a u nekim elementima i jeftinija.

Tvrtka je spremna za automatizaciju proizvodnje kada ona postane 15 posto jeftinija u odnosu na cijenu rada tvorničkog radnika. U američkoj automobilskoj industriji cijena radničke satnice je 25 dolara, zato je u toj industriji primjena robota jedna od najvećih (slika 2).
U prošle dvije godine uporaba robotiziranih sustava u svijetu rasla je po godišnjoj stopi od 40 posto (Bičak D., 2010.).
Sve su prisutniji samovozeći automobili (slika 3) koji su u američkoj saveznoj državi Kaliforniji već dobili prve vozačke dozvole. Imaju brojne prednosti pred onima koje voze ljudi: ne trebaju pauzu za odmor, ne pada im koncentracija, puno su oprezniji i manje su šanse da će sudjelovati u prometnim nesrećama. Čak tri milijuna ljudi u SAD-u rade kao vozači. Hoće li oni ostati bez posla?

Poznata kineska kompanija Foxconn, koja proizvodi komponente za Apple, Sony, Nokiju i druge velike elektroničke tvrtke, intenzivno zamjenjuje radnike na repetitivnim poslovima robotima. Kompanija planira u tri godine instalirati oko milijun robota, najviše na poslovima zavarivanja, bojenja i montaže.

Automatizacija ili robotizacija nije zaobišla ni poslove bijelih ovratnika koji su znatno bolje plaćeni negoli proizvodni. Njih zamjenjuju pametne računalne skripte – botovi. Botovi koji su naučeni kako kupovati i prodavati dionice mogu danas zamijeniti i brokere. K tomu, mogu to raditi tisuću puta brže i pouzdanije negoli ljudi. Botovi već mogu pisati novinske članke, prevoditi, voditi papirologiju pa je potreba za zaposlenicima na takvim poslovima u velikom padu. Razmišlja se i o tomu da se dio odvjetničkih poslova koji se odnose na pretraživanje papirologije, pisanje dopisa i drugih pravnih dokumenta namijeni pametnim botovima.
Može se postaviti pitanje hoće li biti dovoljno novih poslova koji će moći kompenzirati sve koji su kao višak ostali bez posla primjenom robota odnosno automatizacije? Ako se to ne dogodi i nezaposlenost počne naglo rasti doći će do nove gospodarske krize. Ima još pitanja koja izazivaju nespokojstvo i nesigurnost:

? Koliko će roboti, automatizacija i druge napredne tehnologije promijeniti sliku tržišta rada? 

? Hoće li neki poslovi potpuno nestati, a koji su to novi koji su potrebni?

? Hoće li doći do ukupnog smanjenja zaposlenosti?

Jesu li odgovori na ta pitanja jednostavni ili složeni? Zanimljiva su istraživanja koja su proveli Aaron Smith i Janna Anderson (AI, Robotics, and the Future of Jobs, 2014.). Oni su anketirali veći broj priznatih stručnjaka raznih profesija koji se bave ili su u doticaju s novim tehnologijama po bilo kojoj osnovi.

48 %  Polovica ispitanika predviđa budućnost u kojoj će roboti i automatizacija imati značajan utjecaj na pad zaposlenosti  i promjenu zanimanja te povećati socijalne razlike i jaz između bogatih i siromašnih. Ujedno smatraju da će nove tehnologije imati značajan utjecaj na društveni poredak. 

52 %  Druga polovica pak očekuje da nove tehnologije neće smanjiti broj radnih mjesta, dapače da će se povećati. Iako su suglasni da će do 2025. veći dio radnih mjesta preuzeti roboti ili digitalni agenti, smatraju da će ljudska genijalnost stvoriti nova radna mjesta, nove oblike proizvodnje i načine kako zaraditi za život. Kao argumente uzimaju događaje s početka industrijske revolucije.

Slika 4. Raspodjela grupa zaposlenih (podaci iz 2010.) prema vjerojatnosti primjene automatizacije (kompjutorizacije) [ The Future of Employment: How Susceptible are Jobs to Computerisation? 2013.]

Iako se i jedni i drugi slažu da će razvojem tehnologije te primjenom automatizacije i robotike doći do smanjenja broja radnih mjesta i značajnog utjecaja na potrebne kvalifikacije, tek su opsežna istraživanja koja su provela dva znanstvenika s Oksfordskog sveučilišta, ekonomist Carl Benedikt Frey i inženjer Michael A. Osborne (The Future of Employment: How Susceptible are Jobs to Computerisation? 2013.) ustanovila vjerojatnost potreba za određenim radnim mjestima ili kvalifikacijama u sljedećim desetljećima. Pritom  su definirali devet kriterija temeljem kojih bi se mogao odrediti mogući stupanj automatizacije pojedinih zanimanja. 
Kao kriterij za analizu uzete su percepcija i manipulacija (motorika), kreativna i socijalna inteligencija.
Istraživači smatraju da roboti još nisu dostigli te tri osobine pa radna mjesta koja zahtijevaju neke od tih osobina nisu ili neće uskoro (u sljedećih deset do petnaest godina) biti u najširem smislu robotizirana, odnosno da ljude koji obavljaju te poslove neće zamijeniti roboti ili neki oblik automatizacije. S tim se ne možemo potpuno složiti, poglavito u pogledu kriterija percepcije i manipulacije. Tim kriterijem se ustanovljava koliko je na radnom mjestu potrebna fina motorika prstiju, spretnost ruku (pokretljivost i preciznost ruke i prstiju pri uzimanju i manipuliranju predmetima) te rad u nezgodnom položaju i skučenom prostoru. No, suvremeni roboti opremljeni naprednim senzorima i složenim hvataljkama već danas mogu obavljati motorički vrlo kompleksne zadatke, tako da taj kriterij nije presudan. 

Slika 5.Procjene svjetskog kretanja na tržištu robotike i mogući učinci SPARC-a [nacrtano prema http://sparc-robotics.eu/about/]

Kriterij kreativnosti podrazumijevao je originalnost i umijeće, odnosno sposobnost da se s originalnim ili pametnim idejama riješi zadan problem ili stanje, poznavanje teorije i tehnike za stvaranje glazbenih radova, plesnih, likovnih radova, skulptura i drama. Kod socijalne inteligencije ocjenjivala se sposobnost percepcije i razumijevanja, pregovaranja, uvjeravanja te pomoć i briga za druge. Nužnost pojedinih sposobnosti na određenom radnom mjestu temelj je procjene vjerojatnosti zamjene radnog mjesta, odnosno zanimanja računalima, automatima ili robotima. 
Kao nomenklatura zanimanja uzeta je američka klasifikacija gdje su detaljno obrađena 702 zanimanja. Prema njihovim procjenama oko 47 % ukupnih američkih zaposlenika je u kategoriji visokog rizika (slika 4). Prikazani su visoki, srednji i niski rizik za zanimanja, ovisno o vjerojatnosti automatizacije. Ordinata govori o broju zaposlenih u SAD-u na tim radnim mjestima.
Iz ukupnog pregleda i grupiranja po kvalifikacijama može se ustanoviti, što ističu i autori istraživanja, da je u ugrozi od automatizacije većina zaposlenika na poslovima transporta i logistike, kao i većina službenika u uredima i administraciji. Uz njih tu su i radnici proizvodnih zanimanja. Kako kažu autori istraživanja, najviše ih je iznenadilo da je u toj rizičnoj, odnosno ugroženoj skupini, znatan dio zaposlenih u uslužnim zanimanjima gdje je zabilježen najviši američki rast zaposlenosti u posljednjih nekoliko desetljeća. Temeljem prikazanih istraživanja vidljivo je da će se uz visokostručna mjesta (VSS) tražiti i radnici s niskim kvalifikacijama (NKV) za raznovrsne (nestručne) poslove, ali koji uključuju i neku kreativnu ili sociološku vještinu. Najveći gubitnici su kvalificirani radnici kao i oni sa srednjom stručnom spremom, što je diskontinuitet trenda još od kraja devetnaestog stoljeća. 

Strategija Europe u vezi robotike

Slika 6. Robotizirani uređaj za insertiranje elektroničkih komponenti tvrtke Fuji u Tvornici telekomunikacijskih uređaja Nikola Tesla

Uz SAD i Japan važnu poziciju u robotici sve više zauzima i Europa koja drži 32 % tržišta. Tu su posebno značajni suvremeni razvojni trendovi sve više usmjereni prema malim uslužnim robotima. U tom sektoru europski proizvođači drže 63 % proizvodnje. Europska pozicija na domaćem tržištu i tržištu uslužnih robota predstavlja tržišni udio od svega 14 %.
Razvoj robota je multidisciplinarno područje te je Europa sa svojim znanstvenom raznolikošću izrazito prikladna za razvoj robotike. U Europi su razvijene mnoge suvremene tehnologije koje omogućuju suradnju robota i ljudi kao i tzv. ambijentalnu inteligenciju robota. Tu spada niz novih područja u kojima se razvija razumijevanje govora te povezanost čovjeka i stroja temeljem haptičke tehnologije (istraživanje emocionalnog prijenosa putem dodira),  sigurnost interakcije, istraživanja novih materijala, niz inženjerskih disciplina kao što je navigacija i izbjegavanje sudara, sustav pamćenja i metode strojnog učenja, bionika, kibernetika i niz drugih.
Europa je uočila značaj i potrebu stvaranja pravne regulative i roboetike i to su ključna pitanja pri istraživanju i implementaciji robotike u društvu. 
Roboti se sve više primjenjuju jer su jeftiniji, brži i točniji od ljudi te u konačnici donose profit, što je ključno za konkurentsku sposobnost. Europa je svoja istraživanja i razvoj usmjerila novim primjenama u domeni profesionalnih i uslužnih poslova, poglavito u transportu, poljoprivredi, medicini, logistici, podvodnim radovima, inspekciji i mnogim drugim poslovima. 

Europska komisija je pokrenula ambiciozni projekt SPARC za značajnu primjenu robotike u svim područjima od proizvodnje, medicine do kućanstva

Nije zapuštena ni proizvodnja industrijskih robota koji su i dalje temelj robotizacije europske industrije. Strategija razvoja robotike u EU razrađena je u koordinaciji EUROP (European Robotics Technology Platform) i CARE (Coordination Action for Robotics in Europe) uz sudjelovanje 180 vodećih europskih proizvođača i instituta. Europska komisija financira istraživačke i razvojne projekte robotike s oko 100.000.000 eura godišnje. Slična situacija je i kod drugih zemalja te tako naprimjer Japan ulaže 150.000.000 dolara, Južna Koreja 100.000.000 dolara, a SAD više od 570.000.000 dolara godišnje (Admin, 2014.)
Europska komisija je pokrenula ambiciozni projekt SPARC o značajnoj primjeni robotike u svim područjima od proizvodnje, medicine do domaćinstava. Cilj je - kako je rekla potpredsjednica Europske komisije Neelie Kreos pri inauguraciji tog projekta - da Europa postane ne samo korisnik već jedan od najznačajnijih proizvođača novih robotskih tehnologija, (slika 5). Projektom SPARC planira se već u prvoj fazi inicirati novih 240.000 radnih mjesta, što bi bila kompenzacija za ona izgubljena robotizacijom.

Primjena i razvoj robotike u hrvatskoj industriji

Slika 7. Podvodni robot LANCER tvrtke INETEC

Početak značajnije primjene automatizacije u hrvatskoj industriji seže u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Tvornica u kojoj je najranije i najviše bila primijenjena automatizacija u proizvodnji je sigurno Tvornica telekomunikacijskih uređaja Nikola Tesla u Zagrebu (danas Ericsson Nikola Tesla). Osim vlastito izrađenih automatskih uređaja, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća nabavljen i pušten u rad prvi robotizirani uređaj japanske tvrtke Fuji za insertiranje elektroničkih
komponenti na tiskane pločice (slika 6).
Nakon što je tvornicu Nikola Tesla kupila tvrtka Ericsson gasi se proizvodnja, a primat u automatizaciji i primjeni robota u proizvodnji preuzima tvornica Elektrokontakt u Zagrebu. Danas primjenu robota u proizvodnji ima veći broj proizvodnih tvrtki.
Kao primjer tvrtki koje se bave razvojem robota i njihovom primjenom treba istaknuti prije svega dvije: tvrtku INETEC (Institute for Nuclear TEChnology) iz Zagreba i HSTEC (High Speed TEChnique)
iz Zadra.
Zajedničkim ulaganjem domaćeg i američkog kapitala 1991. godine je u Zagrebu osnovana tvrtka INETEC, jedna je od najuspješnijih u svijetu koja se bavi inspekcijom dijelova nuklearnih elektrana pomoću robota. Bave se istraživanjima, razvojem, projektiranjima, izradom opreme, alata i sondi, uključujući softver i instrumente za nerazorna ispitivanja. Ima oko 50 zaposlenika među kojima nekoliko doktora znanosti.
Njihovu reputaciju i kvalitetu potvrđuje velik broj sklopljenih ugovora na zahtjevnom međunarodnom tržištu nuklearnih elektrana u Bugarskoj, Finskoj, Mađarskoj, Ukrajini, SAD-u, Sloveniji i Rusiji. Surađuju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju na projektima, programima obrazovanja i usavršavanja u području nuklearne sigurnosti elektrana i poboljšanja pouzdanosti.

Slika 8. INETEC-ov mobilni robot FORERUNNER za ispitivanje cijevi

Robotski sustavi za ispitivanje nuklearnih postrojenja su njihove originalne inovacije, a proizvode ih i ispituju sami. Postoji cijeli asortiman specifičnih robota, ali kao primjer valja istaknuti dva: LANCER koji zadovoljava sve zahtjeve ispitivanja reaktora u nuklearnoj elektrani RPV (Reactor Pressure Vessel), a obavlja i korektivne aktivnosti. Namijenjen je podvodnom ultrazvučnom testiranju, uzimanju uzoraka, a po potrebi obavlja i bušenja te druge korektivne akcije (slika 7).
Drugi primjer je mobilni robot FORERUNNER (slika 8). Primjenjuje se kod PWR-a (Pressurized Water Reactor) za SG inspekciju (Steamgenerator). Podešava se za različite cijevne konfiguracije i promjere.
U kombinaciji s raznim modulima za SG inspekcije obavlja i popravak.
Tvrtka HSTEC osnovana je 1997. godine u jednom od pogona zadarskog SAS-a. Specijalizirala se za razvoj novih specifičnih alatnih strojeva i projektira automatizirane linije po narudžbi. Svoje proizvode izvoze na njemačko i američko tržište. U suradnji s FSB-om razvili su 2006. godine SCARA (Selected Compilance Assambly Robot Arm) robot na novoj ideji koji je sastavni dio automatiziranih proizvodnih linija.
Konstruktivnim rješenjima dobivena je jedna od najbržih struktura SCARA robota.
Primjenjuju ga za obradu, za sve manipulacije i posluživanje. Surađuju s RTW Institutom u Darmstadtu i sa Sveučilištem u Beču. Danas imaju oko 50 zaposlenih.