Svaki startup je početnik, ali svaki početnik nije startup

Startup.hr

I Hrvatsku trese startup groznica. No, kao i u mnogim drugim područjima i tu smo skloni na osebujan način prigrliti pojam, ali ne i prilagoditi praksu već iskušanim i usavršenim metodama uspješnih gospodarstava. Kao inteligentan narod već desetljećima prednjačimo u svijetu svojim inovacijama, ali i upornim odbijanjem da ih primijenimo sami. Kako bismo saznali koliko se taj obrazac primjenjuje i kod startupa, zamolili smo poznatog gospodarskog stručnjaka i autora Marijana Ožanića da istraži hrvatsku startup scenu, njenu ulogu u razvoju tehnologije i unapređenju gospodarstva, umješnost da se pr

PIŠE: MARIJAN OŽANIĆ

U Hrvatskoj danas ne manjka promocije inventivnosti, bar na području IT-a. Na raspolaganju su nam startup konferencije, osnivaju se startup udruge, nižu se Start Me Up programi i  Moj Zaba Start natječaji, postoji i startup Akademija, na raznim portalima možete saznati sve o startupu, a posebno su uzbudljive informacije o velikom novcu koji su strani ulagači uložili u neke naše startupove. I kao što to obično biva kada se govori o poduzetništvu i o startupovima ima mnogo nerazumijevanja i nesnalaženja. Sve je obavijeno s mnogo  medijske magle kroz koju se nije jednostavno probiti i utvrditi realno stanje stvari. 

Andrej Filetin i Mila Marina Burger na Sizifovu poslu...

Startupovi i poduzetnici početnici

Novac investitora najčešće se potroši za prototip, istraživanje tržišta, marketing, osnivanje tvrtke u Americi ili Engleskoj. A uspjeh malokad dolazi onako brzo kako to ulagač očekuje. 

Uobičajeno je da se kod nas pojam startup primjenjuje za poduzetnike početnike, što je jednostavno pogrešno. Odmah možemo reći - svaki startup je početnik, ali svaki početnik nije startup. Primjerice, jedan frizerski obrtnik ne može se svrstati u kategoriju startupa, jer će i nakon deset godina poslovati na jednak način, u svom salonu s nekoliko pomoćnika, kao i na početku. Startup  poduzetnik je poduzetnik početnik koji ima potencijal za rast i razvoj, mogućnost da nakon deset godina ima inovativne proizvode, stotinjak radnika, veliki potencijal za zapošljavanje, za rast izvoza, za rast prihoda itd. I to sve relativno brzo. A takvih je malo i treba ih znati prepoznati u onoj fazi kad nemaju ništa osim ideje, prototipa i potencijala. 
S pojmom startup poduzeća susreo sam se u ranim devedesetima prošlog stoljeća, kada nam je o tome na jednom predavanju u Zagrebu govorio  dr. Vladimir Ban, Zagrepčanin koji je u Americi osnovao vrlo uspješne, high-tech tvrtke EPITAXX Inc. i PD-LD Inc. na području optoelektroničkih komponenata i telekomunikacija. Među ostalim je rekao: 
- Vidite, kolege, sad smo u blizini jedne pivnice koja, vjerujem, dobro radi i zapošljava desetoro ljudi. Međutim, i za deset godina zapošljavat će desetoro ljudi. High-tech poduzeće koje smo osnovali moj kolega i ja nakon tri godine zaposlilo je dvjesto ljudi i prodali smo ga za nekoliko desetaka puta veću cijenu od uložene.  
Deset godina poslije, u srpnju 2001. u prostorijama zagrebačkog FER-a održana je konferencija  ICT Summer Workshop na kojoj je bilo riječi o informatizaciji Hrvatske i primjeni pozitivnih stranih primjera u high-tech obrazovanju i poduzetništvu. Glavni gosti bili su uspješni Hrvati iz inozemnih visokotehnoloških kompanija i ustanova. Posebno su mi bili zanimljivi istupi prof. dr. Darka Gojanovića, direktora razvoja Intela i Borisa Petrova, stratega američke kompanije hereUare Communications. U svom predavanju pod nazivom Start-ups - motor brzog ekonomskog razvoja i rasta zaposlenosti gospodin Petrov je govorio o ulozi startup kompanija u gospodarstvu. Naglasio je i vrlo važnu ulogu koju imaju sveučilišta u čijoj blizini se razvijaju takve kompanije.
Mali biznis počinje kao mali i ostaje mali, a startup poduzeće već u samom početku ima ugrađenu viziju brzog rasta i sliku velikog i značajnog poduzeća u svojoj konačnoj fazi. O tome je govorio poduzetnik Denis Kotlar, vlasnik tvrtke ENVOX: 
- Kakva će biti tvoja tvrtka ovisi puno o tome što je u tvojoj glavi. Ako razmišljaš kao mala tvrtka uvijek ćeš to ostati, a ako razmišljaš kao velika tvrtka, imaš šanse da to jednog dana i postaneš.

Otvara se novi svijet

Za startupove često više od novca vrijedi pomoć koju im ulagači pružaju u nastupu na tržištu, pronalaženju kupaca i savjetima u vođenju poduzeća

U svijetu su jako razvijeni sustavi za pronalaženje perspektivnih startupova i njihovo povezivanje s ulagačima. Imaju veliku tradiciju, a sve se odvija kroz razne spektakularne i medijski jako praćene događaje. Za proces razvijanja startupova primjenjuju se poljoprivredni pojmovi kao što je seed (engl. sjeme, posijati, proklijati), jer da bi startup uspio treba najprije pripremiti pre-stage seed (stanje prije ulaganja), zatim seed stage (fazu ulaganja) pa startup stage (fazu rasta). 
Manifestacije na kojima se poduzetnici predstavljaju investitorima nazivaju se seedcampovi. Najpoznatiji su u Londonu, a ima ih naravno i u Americi i po cijelom svijetu, kao što je  World Startup Competition u Seulu,  Creative Business Cup u Kopenhagenu itd. 
Otvara se jedan novi svijet o kojemu premalo znamo.

ABC ulaganja

Tvrtke možemo dijeliti i svrstavati u različite skupine prema različitim kriterijima, ali kod startupova jedan od zanimljivih je brzina rasta:
a) Poduzeća koja ne rastu - to je nažalost većina tvrtki koje cijeli svoj poslovni vijek ostanu one-man band ili imaju jednog ili dva zaposlenika.
b) Poduzeća koja sporo rastu - rastu postupno, polako osvajaju tržište, razvijaju se i zapošljavaju ljude. Na našem malom tržištu normalan je postupni rast.
c) Poduzeća koja brzo rastu - ako rastu brzo odmah na početku, možemo ih nazvati  startupovima. Poduzeća koja počnu brzo rasti u nekoj kasnijoj fazi postaju gazele. Za brzi rast je potrebno veliko tržište, neka velika narudžba (kod nas najčešće državna) ili veliko ulaganje.

Kada su u pitanju sredstva startupove možemo podijeliti na:
a) Startupove  bez ulagača - koji u vlasništvo poduzeća ulaze svojim ulogom. Takvi startupovi se financiraju vlastitom ušteđevinom, potporama ili kreditom. 
b) Startupove s ulagačima - koji svojim ulaganjem preuzimaju dio vlasništva poduzeća, ali postaju i mentori i pomažu poduzetniku da ostvari brzi rast.

Startupovi u Hrvatskoj mogu se financirati iz nekoliko izvora:
a) Vlastita ušteđevina, pomoć obitelji i prijatelja
b) Poduzetnički krediti
c) Potpore ministarstava i lokalne uprave
d) Domaći poslovni anđeli 
e) Strani ulagači

a) Vlastita ušteđevina, pomoć obitelji i prijatelja - to je najčešći oblik financiranja, ali nije podloga za neki brzi rast.
b) Poduzetnički krediti - u početku je bilo teško dobiti bilo kakav kredit, nakon toga se mogao dobiti kredit uz velike kamate. Poslije su kamate bile manje, ali se traži hipoteka koju mladi poduzetnici obično nemaju. 
c) Potpore ministarstava i lokalne uprave - uz olakšano kreditiranje stalno se razvija sustav financijske potpore svih dosadašnjih ministarstava i mnogobrojnih gradova i županija. Poduzetnici mogu dobiti bespovratne potpore za mnogobrojne namjene – za  inovacije, povećanje konkurentnosti do izvoza. 
d) Domaći  poslovni anđeli - ulagači - to su domaći  ljudi ili poduzeća koji svoj višak novca žele uložiti u neki poduzetnički startup projekt i inovativnu ideju. Nema ih mnogo, nije poznato koliko su njihova ulaganja uspješna, ali medijski su jako aktivni.
e)  Strani ulagači - pravi san svakog ambicioznog startupa je susret sa stranim, pravim ulagačima, koji će uložiti  veliku lovu i otvoriti vrata globalnog tržišta. Strani ulagači barataju s većim novcem, imaju mnogo više iskustva, bolje su povezani s globalnim tržištem i nastupaju na pravim svjetskim sajmovima, izložbama, konferencijama i ostalim događanjima.

Za uspjeh preko noći treba…

Razvojni put hardvera je spor i skup pa ulagači ne žele ulagati u hardver. Zato ima toliko softverskih startupova čiji proces može biti jeftin i brz, možete brzo i jeftino mijenjati i dotjerivati rješenje. 

Kad prati medije čovjek dobije dojam da nije teško postati startup i to brzo, preko noći. Trebaš napraviti neki novi web-portal ili neku informatičku aplikaciju, otići na neki međunarodni natječaj i skup od Londona do Las Vegasa na kojemu ima puno investitora krcatih novcem i u potrazi za idejama u koje bi ga mogli uložiti. Još malo sreće i uspjeh je siguran. Nastupaš na televiziji, postaješ slavan i bogat. 
Takve priče treba uzeti s velikom rezervom, jer se stvara lažna slika koja može uvjeriti mlade da je lako postići uspjeh. Samo se treba uključiti u trend koji promoviraju neki suvremeni samoproglašeni veliki gurui poduzetništva. Startupovi čak postaju pomodni životni stil što se u javnosti poistovjećuje s brzim uspjehom bez mnogo truda i znoja, priča se o velikom novcu kojim se plaćaju genijalne ideje.
Dakako, sve je moguće pa i da se ostvari scenarij brzog i strelovitog uspjeha i brzog  startup rasta. Kod nas već ima uspješnih startup priča (Farmeron, Repsly, Agrivi, Bellabeat) koje su dobile veća strana ulaganja, ali ih nema mnogo i ne događaju se često. 
 Kad neki startup i zadobije povjerenje investitora koji su u njega uložili ozbiljan novac to još nije gotov posao. To nije jamstvo za uspjeh pa mnogi startupovi i nakon toga ne uspiju  ostvariti uspješno poslovanje i vratiti uloženo. Novac dobiven od investitora najčešće je namijenjen izradi i ispitivanju prototipa, istraživanju tržišta, marketingu, osnivanju poduzeća u Americi ili Engleskoj. I može se vrlo brzo potrošiti, a uspjeh malokad dolazi onako brzo kako to ulagač očekuje. 
Investitor koji ulaže novac u neki startup dobiva za to dio vlasništva poduzeća u određenom postotku - 5, 20, 30, 50... Iskustvo govori da su stariji poduzetnici manje skloni prodavati udio u vlasništvu, jer su se poistovjetili s poduzećem u koje su uložili mnogo truda, znanja i entuzijazma. Poduzetnici u startup fazi lakše prodaju dio poduzeća, jer se još nisu poistovjetili sa svojom tvrtkom i samo žele što prije uz pomoć investitora plasirati na tržište svoju ideju ili prototip. 
Rizičnost takvih ulaganja je jako velika, a stupanj uspjeha malen. Iako se pokazalo da od deset ulaganja uspije samo jedno, kad se zbroje sva ulaganja, uspjesi i neuspjesi, ulagačima se valjda u konačnici to isplati. Znači, ulagač mora imati višak novca, sklonost za rizike i ne smije ga previše boljeti ako izgubi novac. 
Za startupove često više vrijedi pomoć koju im ulagači pružaju u nastupu na tržištu, pronalaženju kupaca i savjetima u vođenju poduzeća.

Studije slučaja: Pametno je i jeftinije učiti na iskustvima drugih  

Naš ured u Shenzhenu

Sudeći po medijima, može se zaključiti da nas je zahvatio pravi startapovski bum pa već i ministarstva financiraju odlazak najboljih na razne svjetske susrete s ulagačima. I sanja se o velikom uspjehu. Nažalost, uspjeh je prije izuzetak negoli pravilo. Malo ih nađe ulagača, a još je manje onih koji uspiju iskoristiti investiciju za daljnji rast i razvoj te svojim poslovanjem vratiti ulaganje.

Slučaj I: Ispred svog vremena

Nedavno sam razgovarao s jednom poduzetnicom koja ima vrlo inovativan, informatički proizvod, zanimljiv i atraktivan za mnogobrojne prodavaonice odjeće. Isprobala ga je u dva zagrebačka dućana i reakcija kupaca je bila vrlo dobra. S tom inovacijom bila je u Španjolskoj, Londonu i Americi. Uspostavila je određene kontakte, ali kaže: 
- Da bih mogla realizirati te kontakte trebala bih ostati u Londonu najmanje godinu dana, a toliko novca nisam imala i vratila sam se u Zagreb. Sada se u Americi pojavila slična ideja, skupili su fond od deset milijuna dolara i još nisu napravili ništa. Investitori vole ideje koje se temelje na prodaji tisuća komada nečega dnevno. Nemaju vremena čekati postupni razvoj. Osim toga, ideja je bila preinovativna, previše ispred svog vremena i da bi se razvila potražnja, da je kupci upoznaju i prihvate, treba vremena. A takve ideje investitori ne vole. Nisam odustala, idem dalje, korak-po-korak. Ipak, često se pitam je li mi to sve trebalo. 

Slučaj II: Zaustavili smo projekt

Demo day, Autodesk, San Francisco

Otrežnjavajuće je iskustvo s dvoje mladih poduzetnika Andrejem Filetinom i Milom Marinom Burgerom. Početkom travnja sjedili smo u atraktivnom Blok baru koji su oni velikim dijelom dizajnirali i ispričali su mi svoja startup iskustva. Suvlasnici su uspješnog kreativnog studija Fiktiv koji je osnovan 2002. u Zagrebu, a specijaliziran je za dizajn vizualnih komunikacija i razvoj interaktivnih sustava. U jednom trenutku odlučili su odvojiti se od svog uhodanog posla i krenuti s novom idejom u startup avanturu. Oni kažu: 
- Ta priča oko startupa je posljednjih godina postala životni stil koji je došao izvana. Čak, nisu svi startupovi motivirani da naprave posao već su njihovi vlasnici, pogotovo mladi, motivirani modernim životnim stilom. Neki su zaluđeni tim idejama kao da je nastala zlatna groznica - obogatit će se preko noći, netko će im dati milijun dolara. Ali, to nema veze s pravim biznisom. Nijedna naša startup tvrtka još nije ušla u fazu da kroz prihod može vraćati uloženi novac. Za to treba pet do deset godina, a to rijetki naprave i u Americi. Ima tamo tvrtki koje su prikupile i sto milijuna dolara, ali i dalje nisu profitabilne. Često uopće nemaju profitabilan posao. Za njih i nije najvažnije da tvrtka bude profitabilna već da njezina vrijednost raste. Ulagač se obogati kroz rast vrijednosti njegova udjela u vlasništvu na javnoj ponudi. 

Startupovi su moderan, zanimljiv, dinamičan i atraktivan poduzetnički projekt, s puno neizvjesnosti, rizika i nadanja. Nekima se njihov san o velikom ulaganju i brzom rastu ostvari, no većini ne. Startup poduzetnici kao i oni klasični vrlo su važni za razvoj našeg gospodarstva,  jer će se tek iz velikog broja novoosnovanih poduzeća, selekcijom, rastom i razvojem, bržim ili sporijim, stvarati srednja i velika poduzeća koja će biti temelj našeg novog, uspješnog gospodarstva, konkurentnog na svjetskom tržištu.

Mi smo imali ideju o inovativnom proizvodu, osobnom navigatoru, namijenjeno snalaženju na otvorenim prostorima i putovanjima koji smo nazvali Loccie. Najprije smo od Razvojne agencije Zagreb dobili manju svotu koju smo potrošili na izradu prototipa aplikacije. Tada smo dobili prvo ulaganje od zadarske The Garden grupe, Engleza, privatnih investitora, s kojima smo prije toga surađivali godinama. S tim smo novcem počeli raditi hardver za Loccieja. Napravili smo nultu seriju, a aplikacije smo prodavali preko App storea. 
Neki  startupovi imaju drugi pristup. Pumpaju promociju od početka, kad  još nemaju ništa, stalno su u medijima i prije nego što imaju proizvod. Naša je logika bila da najprije napravimo proizvod, a onda idemo tražiti investitore.
    Prijavili smo svoj account na AngelListu (to je platforma za investiranje u startupove, gdje se susreću startupovi i ulagači, poslovni anđeli i venture fondovi). To je nešto kao Facebook startupova. Javio nam se Cyril Ebersweiler, partner i investitor u globalnom fondu SOS Ventures koji nam je rekao da pokreće startup inkubator u Shenzhenu u Kini i da mu se javimo. Mi smo se prijavili,  prošli smo, malo smo ispregovarali i oni su uložili jedan iznos novca u naš projekt. Time su kupili dio vlasništva. Mi smo bili u prednosti pred drugima, jer smo imali prototip. 
U ožujku 2012. otputovali smo u Shenzhen i ušli u inkubator-akcelerator HAXLR8R, u njihov četveromjesečni program. To je bio prvi hardverski akcelerator i sad je možda najjači na svijetu. U akceleratoru smo imali besplatno ured sa svom opremom, a smještaj i život plaćali smo sami - skupo kao u Zagrebu. 
Akcelerator je smješten u Shenzhenu zato jer je tamo centar svjetske proizvodnje elektronike. U Kinu smo došli s ciljem da smanjimo proizvodnu cijenu hardvera. Naš hardver je bio izuzetno kvalitetan. Kineski stručnjaci priznali su da to ne bi mogli napraviti za te novce, tako dobro i u tom roku.
U akceleratoru je program bio jako intenzivan. Predavanja i rad po 12 sati dnevno. S jedne strane radili smo na svom poslovnom modelu, razrađivali varijante bi li to moglo funkcionirati kao priča za neki tematski park, a uz to smo razrađivali hardver da smanjimo cijenu. Stalno smo vježbali. U akceleratoru smo imali mentore financijaše, biznismene i ljude koji su imali praktična iskustva.
Išli smo u niz tvornica, na Electronic market, imali smo skype konferencije s vlasnikom Avida, razgovarali smo s ljudima koji su napravili ozbiljne stvari i zaradili ozbiljan novac. Tu su bili ljudi iz Applea, Yahooa, što smatramo najvećom koristi od našeg boravka tamo. Imali smo mnogo vlastitih prezentacija, stalno smo morali svoju ideju predstavljati svima, kolegama, gostima, nekad i kupcima. To je bilo stalno vježbanje za finalnu prezentaciju u San Francisku. U Kini smo bili četiri mjeseca - učili smo, slušali, testirali, dotjerivali aplikaciju. 
Cijeli razvojni put hardvera je spor i skup pa oprezniji ulagači i ne žele ulagati u hardver. Zato ima toliko softverskih startupova, jer njihov je proces i jeftin i brz, možete brzo i jeftino mijenjati i dotjerivati rješenje. Manji je rizik uložiti u softverski startup. Zapravo, ni hardver nije skup do razine prototipa, danas je to vrlo jednostavno napraviti, ali teško je i skupo napraviti hardver za ozbiljnu proizvodnju, a da ne govorimo o sustavu pružanja podrške kupcima. Zato smo prešli na novi, čisto softverski koncept. U tom novom konceptu program se stavlja na mobitel, na web-aplikaciju. 

Matija Žulj

Nakon četiri mjeseca intenzivnih priprema kulminacija programa bio je završni Demo Day, dan demonstracije proizvoda u San Francisku. Tamo je svjetski centar za financiranje startupova. Cijeli program organizirali su Cyril i njegovi ljudi. Uzeli su jednu  fancy lokaciju, u centru Friska, sve je bilo na visokoj razini, pozvali su novinare, investitore. Poslije smo imali prezentaciju i u Silicijskoj dolini. Nama je bio cilj dobiti tamo neki novac da možemo razvijati dalje.
U Americi smo bili mjesec dana. Prosječno vrijeme prikupljanja sredstava jedne runde je tri do šest mjeseci. To znači biti stalno na telefonu, ići u barove i mjesta gdje su investitori. Nakon San Franciska išli smo u Colorado pa u New York. Našli smo se s mnogo venture ulagača, s predstavnicima venture fondova, angel investitora. Novac koji imaš samo se smanjuje, a ti si u nepoznatom i ne znaš što će biti.
Nakon tih mjesec dana vratili smo se u Hrvatsku. Poslije  Shenzhena svjetskog centra za proizvodnju elektronike i San Franciska svjetskog centra financiranja sletjeli smo u Zagreb. Ljeto, nema nigdje nikoga.
Još smo imali kontakte s investitorima, javljali su se iz Kanade, Rumunjske, Poljske i onda smo shvatili da ne možemo skupiti onoliko novca koliko nam treba. I da je kvaliteta investitora koje možemo odavde dobiti puno niža. Tijekom rada na projektu napustili smo svoj posao, svoju tvrtku i radili smo samo na tomu. Vrlo je teško raditi takav zahtjevni startup projekt uz neki drugi posao. Jako smo se iscrpili mentalno, financijski i zdravstveno, a trebalo nam je još šest mjeseci rada i 300.000 dolara za dovršenje projekta. 
To nismo mogli skupiti i zaustavili smo projekt. 
Nismo mogli dalje raditi na nečemu od čega ne možemo živjeti. Ipak, ne možemo reći da je sad priča gotova i nikad se ne zna kada je gotova. To je prokletstvo startupova. 

Slučaj III: Softver za novu generaciju

Zanimljiva je priča uspješnog startupa iz Kutine. Jedno popodne, krajem travnja ove godine, razgovarao sam s Matijom Žuljem osnivačem i vlasnikom softverskog poduzeća AGRIVI d.o.o. Mladi poduzetnik bio je vrlo ljubazan i rado je odgovarao na pitanja o svom agrotehnološkom startupu na koji je jako ponosan. Ta priča mi je zanimljiva iz nekoliko razloga. 
Njegov poduzetnički projekt - informatički sustav za upravljanje proizvodnjom, usmjeren je na poljoprivredu. Prva pomisao bila mi je da to nije softver za tržište. Na selu ne koriste informatiku, tko će to kupovati? Međutim, gospodin Žulj me uvjerio da se u poljoprivredi mnogo toga promijenilo, a najviše stanovništvo. Predvidio je da je došao trenutak za  cloud-informatizaciju manjih poljoprivrednika, kako u Hrvatskoj, tako i u Europskoj uniji i SAD-u. 
Trenutno se u svijetu zahuktavaju stvari u agrotehnološkoj industriji, jer donedavno poljoprivreda nije poznavala informatičku tehnologiju. Nije bilo ni masovnog tržišta, jer poljoprivrednici nisu bili spremni na IT rješenja. Međutim, sada je u svijetu i u našim selima  seoska gazdinstva preuzela nova generacija mladih ljudi koji zamjenjuju svoje roditelje, uvode nove tehnologije, žele napraviti iskorak u novi način proizvodnje i poslovanja i pokazuju veliki interes za novi softver. 

Nijedna naša startup tvrtka još nije ušla u fazu da kroz prihod može vraćati uloženi novac. Za to treba pet do deset godina, a to uspiju rijetki i u Americi.    

Matija Žulj odlučio se na osnivanje startupa nakon uspješne karijere, sigurnog posla, dobrih primanja, menadžerske pozicije iako je kao oženjen čovjek bio je u životnoj situaciji u kojoj se mnogi ne bi upustili u poduzetništvo. Srećom, kao ferovac s poslovnim iskustvom nakon istraživanja i razmišljanja o tržištu zaključio je da to nepopunjeno područje ima veliki potencijal i vjerovao je da ima mjesta i za njihov novi proizvod. 
Poljoprivredni proizvođači nisu softveraši koji mogu baratati s dvadesetak različitih aplikacija, njima treba jedan cjelovit i integriran sustav koji će im pružiti sve na jednom mjestu i biti njihov online svijet. A to im nudi Agrivi, softver Matije Žulja. Od početka i same razrade ideje Žulj surađuje s agronomima koji čine važan dio njegovog tima, jer imaju veliko praktično znanje i dobre kontakte sa seljacima. 
Na temelju svojih dotadašnjih poslovnih kontakata i iskustava pronašao je najprije domaće, a onda i strane ulagače koji su vjerovali u njegov projekt i uložili novac u poduzeće AGRIVI d.o.o. i time dobili udio u vlasništvu. Prvo ulaganje bilo je 100.000 eura, a sada dolaze i novi ulagači. Žulj je u to vrijeme već imao dosta menadžerskog i stručnog iskustva da je na temelju procjene tržišta i mogućnosti plasmana softvera Agrivi, sam procijenio vrijednost svog poduzeća koju su ulagači prihvatili. 

Marijan Ožanić diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao na Europskom centru za mir i razvoj. Pola svog poslovnog života radio je u velikim proizvodnim poduzećima (Končar), a ostalu polovicu vezan je uz poduzetništvo kroz vođenje Tehnološkog parka Zagreb, prvog tehnološkog parka za visoke tehnologije u Hrvatskoj. Ožanić je svoja poslovna iskustva unio u osam poslovnih knjiga i veliki broj članaka s područja menadžmenta, poduzetništva, inovacija i razvoja. Bio je voditelj i predavač poslijediplomskog studija na Zagrebačkoj poslovnoj školi. Održao je mnogo predavanja o poduzetništvu, inovacijama, menadžmentu i razvoju i vodio obrazovne seminare za menadžment te projekte restrukturiranja poduzeća.

Većina naših startupova nema takvog iskustva pa često na raznim svjetskim ili domaćim konferencijama i seedcampovima traže ulagače i nove kontakte s nedorađenim prototipom ili samo s idejom. I potpuno ovise o njihovoj pomoći, znanju i kontaktima. 
U ovom slučaju ulagači imaju povjerenja u Žuljevo poslovno iskustvo i sposobnosti pa mu se ne miješaju u posao, ne postavljaju mu nikakve uvjete, ne vježbaju ga na raznim radionicama ili akceleratorima i ne smatraju da ga u poslovanju treba voditi za ruku. 
Druga zanimljivost je da Agrivi djeluje iz Kutine, gdje zapošljava šest informatičara. Znači, nije nužno biti u Zagrebu da bi se uspjelo u poslu. Uz Žulja već imamo primjere uspješnih informatičkih poduzetnika iz Virovitice (Plava tvornica) i Osijeka (Farmeron). 
Agrivi je sustav koji poljoprivrednicima omogućuje cjelokupno upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom, organizaciju i optimizaciju proizvodnog procesa, a samim time povećanje prinosa i dobiti. To u praksi znači da poljoprivrednici upisuju i prate sve svoje aktivnosti, od mehanizacije, ljudi i detalja: kad su primijenili zaštitu, kad su gnojili... Takva evidencija omogućuje da se potom usporede s najboljim svjetskim praksama. Uz to, primjerice, prate i vremenske uvjete, ali i analiziraju podatke u trogodišnjem razdoblju na određenim kulturama i podnebljima ili opažaju uzorak pojave nekih štetočina te primaju upozorenja kad analiza pokaže da bi se opet mogli pojaviti. Agrivi ima bazu znanja s najboljim praksama proizvodnih procesa za više od 50 kultura,  dostupan je 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, s bilo koje lokacije i bilo kojeg računala ili mobilnog uređaja. Pritom je prilagođen i veličini gospodarstva tako da se plaća mjesečna ili godišnja pretplata na sustav ovisno o korisničkom paketu, dok je za male korisnike sustav besplatan. 
Agrotehnološki startup Agrivi okušao se i na velikim svjetskim natjecanjima startupova. Prošle godine bili su finalisti u Amsterdamu, Beču i Milanu. U listopadu 2014. sudjelovali su na natjecanju World Startup Competition u Seulu u Južnoj Koreji i osvojili prvo mjesto i 50.000 dolara. World Startup Competition održan je kao dio Startup Nations Summita u organizaciji Startup Korea, Dream Bank Foundationa i Zaklade Kauffman, a svaka država koja je sudjelovala na tom samitu imala je pravo nominirati tek jednu tvrtku predstavnicu. Ministarstvo poduzetništva i obrta odabralo je da Hrvatsku predstavlja upravo Agrivi.
Agrivi već ima nekoliko tisuća korisnika iz sto i pet zemalja. Klijenti iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine čine 40 posto, dok su ostali uglavnom iz Sjedinjenih Američkih Država, ima ih iz Latinske Amerike, tu su i Kenijci, jedan iz Vijetnama... U sljedećih godinu dana planiraju doseći nekoliko desetaka tisuća korisnika. Zato su u Londonu osnovali tvrtku Agrivi Ltd. što im olakšava nastup na svjetskom tržištu.