Trendovi u razvoju otvorenog informacijskog društva

Na putu prema otvorenom informacijskom društvu prepoznata su dva megatrenda - globalizacija i otvorenost. Pokušat ćemo ukratko pojasniti što se podrazumijeva pod tim pojmovima.

? Globalizacija (globalisation/globalization)

PIŠE: STJEPAN GOLUBIĆ

Riječ globalizacija je pojam koji se vrlo široko primjenjuje, no i dalje nije dovoljno jasno definiran. Većina ga ljudi razumije instinktivno, ali teško ga može definirati i dati mu radni sadržaj.
Riječ global označava cjelokupnost, sveukupnost, općenitost, zaokruženost, sumarnost nečega. Ona dolazi putem francuskog jezika od latinske riječi globus koja označava kuglu ili loptu.
Prema tomu, globalizacija podrazumijeva nešto što se odnosi na cijeli naš planet, globus, odnosno na cijeli svijet. Globalizacija je proces međunarodne integracije koji je potekao iz razmjene svjetskih pogleda, proizvoda, ideja i drugih kulturnih aspekata. Taj se pojam počeo primjenjivati sredinom osamdesetih
godina prošlog stoljeća. Na dubljoj razini, pokretačima globalizacije mogu se smatrati gospodarske, političke i društvene promjene. Trend globalizacije uključuje i svijet kriminala te negativni utjecaj na okoliš.
Globalizacija je za mnoge prilika za povećanje ponuda, povećanih specijalizacija, poboljšanja širenja tehnologija te konkurentni poticaj za inovacije i rast produktivnosti. Kod nekih drugih se pak globalizacija doživljava kao prijetnja vrijednostima, institucijama i politikama koje su bile osnova poslijeratnih uspjeha i načina života, kao naprimjer neka razmišljanja u Europi. Ključna poruka jedne europske studije na temu globalizacije jest da će Europska zajednica kao cjelina imati od nje koristi, ali ta korist neće biti ujednačeno raspoređena na pojedince, regije i pojedine zemlje.

? Otvorenost (openness)

Otvorenost je sveobuhvatni pojam ili filozofija koja stavlja naglasak na transparentnost te slobodan i neograničen pristup informacijama i znanju. Pritom je naglasak na suradničkom ili udruženom načinu upravljanja i odlučivanja, nasuprot odlučivanju jednog središnjeg autoriteta. Pojednostavljeno rečeno, otvorenost je suprotnost tajnosti.
U užem smislu uz otvorenost se dodatno vežu pojmovi kao što su: otvoreno društvo (open society)
Pojam otvoreno društvo dolazi iz filozofskih krugova tridesetih godina prošlog stoljeća, a koncept je dorađen tijekom Drugoga svjetskog rata. U otvorenom društvu od vlade se očekuje da bude društveno osjetljiva i tolerantna, a politički mehanizmi razvidni i fleksibilni. Zagovornici takvog koncepta smatraju da je otvoreno društvo suprotnost autoritarnom sustavu.

  • otvorena vlada
    (open government)

Pojam otvorena vlada podrazumijeva vladajuću doktrinu koja smatra da građani imaju pravo pristupa dokumentima i postupcima vlade kako bi se omogućila učinkovita kontrola i javni nadzor.

  • otvoreni podaci
    (open data)

Ideja otvorenih podataka podrazumijeva da određeni podaci trebaju biti slobodno dostupni svima na korištenje i daljnje objavljivanje prema nahođenju korisnika, bez ograničenja proizašlih iz autorskih prava, patenata i drugih kontrolnih mehanizama.

  • otvorena norma
    (standard)

Otvorena norma je skup pravila i specifikacije koje zajedno opisuju dizajn i operativne karakteristike nekog uređaja ili programa koje su objavljene i slobodno dostupne svima. Suprotnost otvorenoj normi  je vlasnička norma koju pojedina tvrtka podupire u nadi da će ona i nijedna druga prevladati na tržištu u njezinu korist. Otvorene norme mogu pridonijeti brzom rastu tržišta potičući interoperabilnost, odnosno sposobnost uređaja jednog proizvođača za rad s uređajem  drugog  proizvođača (M2M).

Međutim, trendovi uspostavljanja umreženog društvu (The Network Society) i interneta stvari (Internet of Things) predviđaju i mnogo šire mogućnost komuniciranja svakoga sa svačim bio to čovjek, kiborg, robot, uređaj što podrazumijeva komunikaciju živoga s neživim. Sve su to novi izazovi i u području definiranja, razvoja i normiranja odgovarajućih komunikacijskih sučelja.

  • Otvoreni izvori / tehnologije
    (Open Source / Open Technology)

Pojam otvorene tehnologije spominje se sve češće, ali još nema podrobnije definicije što se pod tim podrazumijeva. Ako se engleski izraz open source prevodi kao otvoreni izvor, onda se taj pojam odnosi na bilo kakvu informaciju koja je slobodno dostupna javnosti, bila pisana ili audiovizualna. Taj pojam također obuhvaća i programsku podršku (softver) čiji je izvorni kod dostupan javnosti na uvid, slobodno korištenje, izmjene i daljnje širenje.
Iz provedenih razmatranja pojmova globalizacije i otvorenosti proizlaze i neke otvorene dvojbe za koje bi tek trebalo naći prave odgovore i odgovarajuća rješenja. Postoji li granica trendovima globalizacije i otvorenosti i tko će tu granicu prepoznati i definirati?  Gdje se u tim megatrendovima nalazi pojedinac sa svojim moralnim normama, kulturnim specifičnostima i vjerskim uvjerenjima. Koje je njegovo mjesto i uloga?  Je li sve to za njegovo dobro li na njegovu štetu? 
Vode li ti trendovi prema totalitarnosti i jednoumlju? Kako je rekao jedan filozof - čovjek je slobodoumno biće i uvijek će među ljudima biti netko tko će podignuti svoju glavu i postaviti pitanje mora li nešto biti baš tako/takvo, je li to pravi put, ja želim ići nekim drugim putem. Koje su opasnosti da se na slobodoumlje pojedinca utječe tehnološkim razvojem i mogućnošću ugradnje čipova u samog čovjeka?  Nije li nužna neka ravnoteža između onoga što se čovjeku pojedincu nameće izvana u obliku različitih normi definiranih u društvu i onoga što proizlazi iz samog čovjeka i njegova shvaćanja, znanja, razmišljanja i prihvaćanja u skladu s njegovim uvjerenjima? 
Traženje odgovora na takva i slična pitanja predmet je znanstveno-stručnih  istraživanja pojedinaca i odgovarajućih aktivnosti u pojedinim zemljama, odnosno njihovim vladama. Veliki su to izazovi kako za različite znanstvene discipline, tako i za pojedine zemlje koje moraju prepoznati i inicirati odgovarajuće mjere.
Razvojni trendovi u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija imaju nepredvidljivi utjecaj na oblikovanje društva budućnosti i zahtijevaju ozbiljna istraživanja na tehničko-tehnološkoj i na društvenoj razini, a pogotovo pri njihovom međudjelovanju. Kroz ta istraživanja trebaju se prepoznati mogući rizici koje ti trendovi nose pa onda i  poduzeti odgovarajuće mjere za upravljanje tim rizicima ili barem ublažiti negativne pojave. Takva istraživanja daju nove vrijednosti tehničko-tehnološkim rješenjima kao i društvenim politikama u cjelini. Odluke temeljene na njima treba donositi pažljivo i ozbiljno, jer prema iskustvu  u budućnosti je svaki propust vrlo skup i teško popravljiv.