OSNOVNI MODELI ISPORUKE USLUGA RAČUNALSTVA U OBLAKU

Poslovanje u oblaku

Primjećujemo da u klasičnoj ICT korisničkoj infrastrukturi klijent nije potrošač usluge već aktivni sudionik upravljanja i podrške korisničkim servisima, što u pravilu nije njegova bazična djelatnost. Istraživanja pokazuju da je krajnjem korisniku presudna značajka primjene oblaka vremenski dobitak u primjeni i održavanju aplikacija i usluga.

■ Agilnost kompanije definiramo kao njenu značajku da afirmativno percipira promjene u okolini te te da na njih učinkovito odgovori. Primjećujemo da u tome smislu cloud-servisi izravno djeluju te da je značajka agilnosti kompanije direktno povezana s korištenjem servisa u oblaku.
■ To uključuje promptnost primjene određenih usluga kroz najam ICT infrastrukture pa sve do korištenja aplikativnih rješenja u oblaku, kao npr. i mogućnost primjene big data analitike, što je donedavno u pravilu bila privilegija samo velikih kompanija.
■ Razvidno je da se uz četvrtu industrijsku revoluciju čvrsto veže pojam kibernetičko-fizičkog sustava i njemu pripadajućih servisa, općenito realiziranih u oblaku.
■ Vodeće industrijske zemlje itekako vode računa o toj činjenici i svaku promjenu na tom području promptno prate s velikim interesom, kako bi (p)ostale konkurentne. Dakle, prepoznata važnost usluga u oblaku opravdava korisničku primjenu servisa koje opisujemo.

PIŠE: VLADIMIR OLUJIĆ


Slika prikazuje najpoznatije komercijalne pružatelje usluga u oblaku kroz osnovne modele isporuke. Tu su pojedini ponuditelji specijalizirani za određene servise kao npr. i poznati Google koji pokriva kompletan računalni stog, od infrastrukture i platforme pa sve do softvera.

Kako je pažljivi čitatelj mogao primijetiti već u prošlom broju Američki nacionalni institut za standarde (engl. The US National Institute of Standards - NIST) definira tri osnovna modela isporuke usluga računalstva u oblaku: IaaS, PaaS i SaaS, usredotočene na određeni sloj u stogu izvođenja računala, hardvera, sistemskog softvera, kao dijela platforme i aplikacija. To su:
Usluga udomljavanja (smještanja, stacioniranja, kolociranja) (eng. hosting) računalnih sredstava omogućuje klijentu unajmljivanje prostora za smještaj njegove računalne opreme u podatkovnom centru pružatelja usluga u oblaku.
■ Usluga je namijenjena privatnim i pravnim osobama koje:
◆ nastoje svoju računalnu opremu pohraniti na sigurnom mjestu i u prikladnom okruženju, povećavajući značajku dostupnosti i pouzdanosti svoje IT infrastrukture,
◆ žele smanjiti troškove smještaja (energetsko komunikacijske infrastrukture) IT opreme i
◆ zahtijevaju jednostavan pristup, nadzor i podršku opremi.
■ Dakle, korisnik ne treba ulagati kapitalna sredstva u opremanje vlastite lokacije za implementaciju sklopovske i aplikativne infrastrukture.
■ To stvara uštede u kapitalnim ulaganjima (engl. Capital Expenditures - CAPEX) kao i operacijskim troškovima (engl.  Operative Expenditures - OPEX) podrške i održavanja.
■ Mjesečna naknada koja se plaća dobavljaču usluge udomljavanja opreme ulazi samo u operacijske troškove, a u nju su uključeni svi ovisni troškovi. Dakako, visina mjesečne naknade koju korisnik podmiruje izuzev u volumenu iznajmljenog prostora, ovisi i o potrošnji električne energije, što manje ili više proporcionalno pridonosi toplinskoj disipaciji udomljene korisničke opreme.


■ Moguće je zakupiti prostor:
◆ od 1U elementa do cijelog IT ormara ili više njih ili
◆ prema potrebama korisnika, ovisno o formama i faktorima oblika njegove IT infrastrukture.
Navedene usluge udomljavanja korisničke IT opreme oslanjaju se na najvažniji aspekt dobro dizajniranog podatkovnog centra, a to je njegova mogućnost da štiti kritičnu opremu i aplikacije. Stupanj na kojemu uređaji podatkovnog centra rade u kontinuitetu je poznat kao prostor dostupnosti (engl. room’s availability) ili njegov neprekidni rad (engl. uptime). Većina poduzeća želi visoku dostupnost za svoju IT infrastrukturu, jer vrijeme zastoja utječe na njihovu produktivnost i poslovanje. Kvaliteta dostupnosti predstavlja se konceptom devetki. Više devetki implicira koliko je sustav blizu stopostotnom (idealnom) vremenu rada.


Usluga najma dediciranih poslužitelja - MaaS  (eng. Metal as a Service). MaaS je sloj ispod IaaS-a, dakle podskup i svojevrsno proširenje NIST-ove definicije osnovnih modela isporuke usluga računalstva u oblaku.
◆ MaaS je model usluge u oblaku iznajmljivanja fizičkog poslužitelja
◆ Pojam MaaS, kao i neke druge, uveo je u tehnologiju oblaka Ubuntu
◆ Fizički poslužitelj bez operacijskog sustava u stranoj literaturi nalazimo pod sinonimima bare machine ili bare metal.
◆ Korisnik na unajmljenom poslužitelju može instalirati određeni operacijski sustav i aplikativnu podršku ili npr. hipervizor s većim brojem virtualnih strojeva.
Usluga najma dediciranih poslužitelja krajnjem korisniku općenito smanjuje potrebu za višestrukim virtualnim strojevima koji obnašaju različite poslovne funkcije, u kojoj korisnik brine o svim ostalim slojevima nadgradnje izuzev čistog fizičkog sklopovlja poslužitelja.
Najam fizičkog poslužitelja nudi mogućnost potpuno fizički odvojene infrastrukture od ostatka računalnih resursa pa je posebno pogodan za tvrtke koje imaju neke sigurnosne dvojbe u vezi podijeljene infrastrukture. Dedicirana javna IP adresa nužna je sastavnica korisničkog fizičkog poslužitelja i pridružena je toj usluzi.

Također, moguće je naručiti dodatne opcije i proširenja:
◆ operacijske sustave Linux ili npr. Windows uz nadoplatu
◆ hardverski diskovni niz  HW RAID
◆ radnu memoriju - dodatni RAM  ili
◆ poveznicu na sustav podatkovne pohrane Fiber Channel (ili npr. iSCSI ili FCoE), odnosno skladište podataka (eng. storage), itd.
Usluga najma virtualnih poslužitelja - VPS (engl. Virtual Private Server) je virtualni stroj koji korisniku kao servis ustupa pružatelj usluga u oblaku, odnosno internetski hosting servis. U IT svijetu pojam virtualizacije se odnosi na sažimanje ili maskiranje fizičkih resursa pa se čini kao da mogu biti, odnosno da se mogu koristiti kao diferencirani logički resursi. Proces virtualizacije stvara logičke grupe računalnih resursa koji općenito pružaju veće pogodnosti od izvorne fizičke konfiguracije. Promatran s korisničke strane virtualni se poslužitelj prikazuje i ponaša kao fizički, a zapravo je izolirani dio fizičkog poslužitelja u podatkovnom centru pružatelja usluga. Dakle, korištenjem virtualizacijske tehnologije simulira se hardver kako bi se kreirao virtualni stroj koji koristi alocirane resurse fizičkog domaćina na kojemu se nalazi.
Najmom virtualnog poslužitelja korisnik dobiva:
◆ izolirano neovisno okružje s alociranim računalnim resursima
◆ instalaciju preferiranog OS-a uz
◆ zajamčenu dostupnost (neovisno o dostupnosti konkretnog fizičkog poslužitelja na kojemu je prvotno alociran dotični virtualni stroj).
Virtualni poslužitelji mogu biti bazirani npr. na Vmware, Microsoft ili nekoj trećoj virtualizacijskoj platformi, ovisno o tehničkom rješenju pružatelja usluga i zahtjevu korisnika.
Prednosti najma virtualnog poslužitelja su:
◆ izbjegavanje kapitalnih investicija (CAPEX) za nabavu fizičkog poslužitelja
◆ niži troškovi održavanja (OPEX) - nema potrebe za vlastitom ni unajmljenom IT službom
◆ bolja kontrola ukupnih operacijskih troškova  -  električna energija, hlađenje, održavanje,  nadzor, fizička i protupožarna zaštita uključeni su u cijenu najma,
◆ visoka dostupnost aplikacijama, odnosno minimalni prekidi u radu poslužitelja - virtualizacijski softver brine o dostupnosti u slučaju zatajenja sustava
◆ korištenje  optimalnih resursa - pri nabavi fizičkog poslužitelja dio resursa se u svrhu skalabilnosti općenito alocira kao neiskorištena rezerva, dok se kod virtualnih poslužitelja iskorištavaju potrebni resursi
◆ skalabilnost  -  virtualni hardver moguće je prema potrebi jednostavno i brzo skalirati (proširivati ili smanjivati)
◆ izolacija - zadržavanje performansi pomoću naprednih kontrola resursa i
◆ virtualni poslužitelji podržavaju oporavak od katastrofe - (engl. disaster recovery) te održavanja kontinuiteta poslovanja.
Opcije i proširenja osnovne usluge VPS-a općenito uključuju broj procesora (CPU), veličinu radne memorije (RAM), veličinu prostora pohrane (HDD), brzinu pristupa internetu, sigurnosnu pohranu podataka, neku vrst predinstaliranog OS-a, broj javnih i privatnih IP adresa itd. Jedna dedicirana javna IP adresa nužna je sastavnica korisničkog virtualnog poslužitelja i pridružena je toj usluzi.
Usluga mrežnog povezivanja omogućuje lakši pristup mrežnoj infrastrukturi koja se nalazi u podatkovnom centru pružatelja usluga u oblaku. Ako korisnik nema vlastitu mrežnu infrastrukturu već udomljenu poslužiteljsku, uz ovu uslugu ne mora investirati u projektiranje i implementaciju IT mreže. Usluge mrežnog povezivanja su:
◆ najam mrežne opreme  -  mogućnost realizacije od jednog porta na mrežnom uređaju, do najma cijelog mrežnog uređaja ili više njih
◆ pristup Internetu -  brzina prema internetu zajamčena je u punom iznosu umanjenom za gubitke koji nastaju na višim slojevima mrežnih protokola. Općenito, zajamčena razina usluge je gubitak paketa (eng. packet loss) manji od 0,5 % uz dostupnost 99,9 % i
◆ priključenje optikom do centralnog optičkog razdjelnika
▷ mogućnost spajanja na telekom operatere koji se nalaze na lokaciji podatkovnog centra pružatelja usluga u oblaku te
▷ mogućnost vlastitog uvoda optičkog kabela do podatkovnog centra.  
Povezivanjem od mjesta na kojem se nalazi oprema do centralnog optičkog razdjelnika ostvaruje se spajanje korisničke opreme na telekom operatere ili vlastitu optiku.
Usluga nadzora i održavanja opisuje servis koji klijentu osigurava profesionalni nadzor i upravljanje računalno-aplikativnom opremom što obavlja tehnička podrška samog pružatelja usluga u oblaku. Uobičajena podjela po režimima ugovaranja te usluge je sljedeća:
◆ Osnovno održavanje 8x5,
▷ reaktivno održavanje na zahtjev korisnika,
▷ očitavanje statusa rada (displeja) opreme i
▷ ponovno pokretanje (eng. restart) opreme (power off/on).
◆ Napredno održavanje 24x7 (dodatne opcije na osnovno održavanje),
▷ proaktivni nadzor predmetne opreme
▷ dijagnostika smetnji
▷ optimizacija kapaciteta
▷ mjesečni pregled i analiza logova te iizvještavanje i
◆ Održavanje na zahtjev 24x7.
Web hosting je usluga  zakupa diskovnog prostora određene veličine na internetskom poslužitelju gdje se smještaju web-stranice sa svim podacima koje sadrže uz registraciju ili transfer domena: .com, .net, .org, .info, .biz i .name. Ovisno o paketu korisnicima je  dostupan različiti broj e-mail adresa, poddomena, parkiranih i dodatnih domena, baze podataka, dodatnih FTP računa, kao i npr. opcionalna nadoplata za Google AdWords kupon.
Korisnik zadržava potpunu kontrolu nad svojim domenama putem administrativnog web-sučelja, a pružatelj usluga mu u sklopu servisa uobičajeno jamči kvalitetnu brzinu pristupa internetu  što omogućuje brzo učitavanje web-stranica s kompleksnim sadržajem.
Prije 15 do 20 godina korisnici su domenu udomljavali kod web-hostera. U to vrijeme stalne komunikacijske veze su bile skupe i spore (mala širina kanala). Zato je web-hosting servisu uobičajeno bio pridružen servis elektronske pošte, u svom osnovnom izdanju (POP i IMAP). Na isti način tom se okruženju našao i FTP (engl. File Transfer Protocol) standardizirani mrežni protokol baziran na klijent-poslužitelj arhitekturi koji služi za razmjenjivanje datoteka preko mreže, najčešće interneta (TCP protokol). Budući da je danas diskovni prostor relativno skup u sklopu web-hosting servisa, a korisničke datoteke zahtijevaju sve više prostora, današnji FTP servis općenito izlazi iz okvira te usluge i pridružuje se specijaliziranim i jeftinijim rješenjima kao što je npr. Dropbox. Unutar web-hosting usluge moguće je koristiti bazu podataka (najčešće My SQL), ovisno o potrebi i tipu korisničkih web-stranica.


Slika: Online storage servis je mogućnost simultane klijentske kolaboracije nad određenom mapom ili datotekom.

Cloud storage servisi su usluge arhiviranja podataka, pohrane podataka u općem i sigurnosnom smislu te podatkovne replikacije na poslužiteljima datoteka, bazama podataka, domenskim kontrolerima i funkcionalno specifičnim poslužiteljima implementiranim na fizičkim ili virtualnim strojevima te osobnim računalima.


Slika: Online backup-servis predstavlja sigurnosnu pohranu mapa ili datoteka na infrastrukturu pohrane pružatelja usluga u oblaku.

Cloud servis arhiviranja podataka. Prisjetimo se - arhiviranje je sigurnosna pohrana pasivnih podataka, dakle onih koji nisu u aktivnoj upotrebi pa taj pojam treba razlikovati od pojma pohrane podataka u općem smislu i pojma sigurnosne pohrane. No, pružatelji cloud-usluga definiraju arhiviranje u malo labavijem okviru, kao uslugu podatkovne pohrane uz dugoročnu retenciju (vremenski prozor podatkovne pohrane). Dakle, arhiva sadrži podatke kojima korisnik vrlo rijetko pristupa u slučaju specifične potrebe i optimizirana je u smislu sigurnosti i sukladnosti te u skladu s korisničkom regulativom. Razvidno je da arhiviranje u strogom smislu nije prirodan servisu u oblaku, dok je njegova proširena inačica često korištena usluga na tržištu podatkovne pohrane u oblaku. Spomenimo još opcije arhiviranja podataka preko pokazivača u npr. servisu e-pošte pa arhiviranje uz zaštitu podataka od mogućeg brisanja uz određenu retenciju za npr. računovodstvene ili financijske podatke koje treba arhivirati u određenom razdoblju ili trajno, ovisno o zakonodavnoj regulaciji itd.


Online storage servis u oblaku, odnosno pohrana podataka tijekom rada je mogućnost simultane klijentske kolaboracije nad određenom mapom ili datotekom. Tijek podataka je kriptiran i koristi HTTPS protokol na portu 443. Pri tome je potrebno da korisnik koji dijeli mapu ili datoteku (uz instalaciju klijentskog backup softvera) odobri pristup drugom korisniku na dijeljenom resursu pohrane. U tom slučaju npr. drugi korisnik dobiva e-poštom link kao poveznicu na dijeljeni resurs. Takav servis uobičajeno nudi verzioniranje resursa pa se korisnik može vratiti na bilo koju (ali vremenski ograničenu) prethodnu verziju mape ili datoteke.


Prema istraživanju tvrtke Synergy Research, najveći infrastrukturni ponuditelj je poznati pružatelj usluga Amazon koji ima gotovo trećinu udjela na svjetskom tržištu, čime u tom segmentu vrlo uvjerljivo drži lidersku poziciju. Za njim slijede Microsoft i IBM zadržavajući otprilike podjednak, ali značajno manji udio u razdiobi prihoda od tog modela usluge.

Online backup servis u oblaku je sigurnosna pohrana bilo kojeg skupa, odnosno pojedinačnih mapa ili datoteka na infrastrukturi pohrane pružatelja usluga u oblaku. Izvorno računalo može biti klijentsko,, datotečni poslužitelj, poslužitelj baza podataka ili npr. poslužitelj elektronske pošte, fizički ili virtualni. Razlike u pojedinim rješenjima i pripadnoj blok-shemi su općenito minimalne i princip je u osnovi isti. S klijentske strane na računalo se instalira dio backup-aplikacije koji upravlja sigurnosnom pohranom na bilo kojem tipu sistemske platforme, dok je na strani pružatelja usluge aktivan virtualni poslužitelj s instaliranom aplikacijom za sigurnosnu pohranu. Sigurnosna pohrana u oblaku općenito nudi verzioniranje u određenom vremenskom prozoru kao i npr. specifičnu opciju redundantne pohrane na backup-trake, ovisno o specifičnim zahtjevima korisnika (zadovoljavanje implementiranog sigurnosnog standarda potrebom za sukladnošću).


Slika: Shematski prikaz replikacije sustava pohrane u hibridnom oblaku

Servis replikacije podataka u oblaku podrazumijeva opciju sinkrone, asinkrone ili kvazisinkrone replikacije korisničkog sustava masivne pohrane podataka sa sigurnosnom pohranom na sustavu pohrane pružatelja usluga uz nižu retenciju od npr. tjedan dana, uz mogućnost dodatne sigurnosne pohrane podataka na tračnu biblioteku (engl. tape library) te pohrane traka na fizički dislociranoj lokaciji u uvjetima sigurnosne okoline. Uobičajeno, to je gledano prema infrastrukturi i zahtjevima pojedinog korisnika specifična usluga koja zahtijeva projektni pristup, izvid informacijskog sustava na korisničkoj strani te izradu tehničke dokumentacije i primjenu sklopovsko-aplikativne podrške kompatibilne za određeno rješenje.
Replikacija sustava pohrane u hibridnom oblaku je jedno od specifičnih rješenja podatkovne replikacije uz potencijalno postizanje visoke dostupnosti, potpunog ili parcijalnog rješenja oporavka od katastrofe te sigurnosne pohrane u oblaku.
U privatnom oblaku korisnika instaliran je primarni sustav za masovnu podatkovnu pohranu koji je preko VPN internetskog mrežnog kriptiranog L3 kanala povezan sa sekundarnim sustavom za pohranu. Replikacija općenito iziskuje nisku latenciju s obzirom na veliku ali konačnu brzinu propagacije informacijskog signala, određenu maksimalnu fizičku udaljenost između podatkovnih centara korisnika i pružatelja usluge. Osim niske latencije i varijacije latencije kanala, nužan uvjet za funkcionalnosti te usluge su preostale značajke kvalitete veze, kao što su npr. širina kanala i statistika pogrešaka u procesu prijenosa.
Uz replikaciju, za potrebe sigurnosne pohrane podataka i backup-traka, sekundarni sustav za pohranu  putem NDMP protokola i Veritas Backup Exec softvera (instaliranog na dediciranom backup-poslužitelju) komunicira s LTO uređajem za tračnu pohranu podataka. Tako se snimljeni podaci pohranjuju na sekundarnoj lokaciji u sigurnosnom sefu pružatelja usluge.


Grafički prikaz uobičajenog korisničkog puta i evolucije standardnog ICT rješenja prema implementaciji i primjeni usluga u oblaku. Točka infleksije koja nastupa nakon procesa računalne konsolidacije, najčešće je povezana s procesom infrastrukturne virtualizacije. Taj korak značajno pojednostavljuje poslužiteljsku infrastrukturu, kao i sustav podatkovne pohrane. Nakon ove točke, nastupa tehnološka razina, odnosno pripadna vremenska faza kad treba uložiti značajna kapitalna sredstva u aplikativnu podršku automatizacije i orkestracije te investirati u obuku specijaliziranih djelatnika za obnašanje složenog procesa konvergencije k uslugama u oblaku. Isti se proces može organizirati kroz ugovaranje usluge specijaliziranih podizvođača, što isto tako zahtijeva značajne resurse u domeni operativnih troškova. Podsjetimo, orkestracija povezuje i kombinira automatizirane zadatke u radni proces, u praksi kombinira višestruke automatizirane zadatke u svrhu alociranja potrebnih mrežnih i računalnih resursa uz virtualizaciju kapaciteta podatkovne pohrane. Istraživanja pokazuju da se više od polovice korisnika dugo zadržava u toj fazi, dok se gotovo tri četvrtine njih izjašnjava kako ih u nastavku procesa zaustavlja značajan niz prepreka, uključujući poslovnu politiku tvrtke, ICT budžet, nedostatak osposobljenih djelatnika itd. Početak ove evolucijske faze uputno je promatrati kroz projektnu formu, jer je tehnički različita za svakog pojedinog korisnika. Pritom kompleksnost izvedbe automatizacije i orkestracije infrastrukture implicira interoperabilnost postojeće opreme, što može značajno usložiti i poskupjeti izvedbu, a u određenim nekompatibilnim konfiguracijama može biti gotovo neizvediva.

Primjećujemo da su prethodno opisana rješenja podatkovne i sigurnosne pohrane samo određeni elementi održanja procesa kontinuiteta poslovanja i potencijalne tolerancije na katastrofu. Tolerancija na katastrofu je skup pravila koji omogućuju kontinuitet poslovnih procesa i izvođenja poslovno kritičnih aplikacija u slučaju ispada ICT sustava korisnika te predstavlja posebnu kombinaciju tehnologije visoke dostupnosti i usluga. Plan oporavka je integrirana strategija opisane tolerancije na katastrofu, implementiranog postupka sigurnosnog kopiranja i procesa oporavka od katastrofe. Potonji proces opisuje način obnavljanja funkcionalnosti ICT sustava.
Dobro je uočiti da je uz sigurnosnu pohranu i predstavljena kompleksnija rješenja replikacije, u javnom ili hibridnom oblaku moguće ostvariti model kontinuiteta poslovanja kroz rješenja tople ili hladne kolokacije. Oba rješenja omogućuju ugroženom ICT sustavu korisnika trenutni ili odgođeni nastavak poslovanja, migriranjem mrežnih, obradbenih i podatkovnih resursa u zaštićenoj i funkcionalnoj okolini pružatelja cloud-usluga. Dakako, kontinuitet poslovanja kroz model kolociranja dediciranih računalno-komunikacijskih resursa u oblaku, općenito je kompleksnije i skuplje rješenje negoli usluga sigurnosne pohrane u oblaku.


Potrebna infrastruktura širokopojasnog interneta i njena pokrivenost, odnosno uobičajena komunikacija asinkronom brzinom slanja i primanja podataka kroz klasičnu DSL vezu, svakako je problem koji treba razmotriti.
Za realizaciju prethodno opisanih usluga pohrane podataka nužna je dostatna širina kanala.
VDSL obećava veće brzine komuniciranja (na bakrenoj infrastrukturi pružatelja komunikacijskih usluga), ali je u začetku implementacije i na domaćem tržištu općenito nedostupan.


Iz tjedna u tjedan sve više poslovnih subjekata prihvaća oblak. I dok o tomu tradicionalno razmišljamo kao o IT odluci, oblak se sve više smatra poslovnom odlukom koja će osposobiti kompanijske procese. Bacite pogled na pet razloga zašto sve više tvrtki i organizacija dodaje oblak svom tehnološkom arsenalu. (IBM) 1. Nudi bolji uvid i preglednost, 2. Olakšava suradnju, 3. Podržava različite poslovne potrebe, 4. Dozvoljava brzi razvoj novih proizvoda i servisa, 5. Pruža dokazane rezultate.

Postoje brže i skuplje inačice povezivanja korisnika s pružateljem cloud-usluga kroz dediciranu Wi-Fi  point-to-point bežičnu poveznicu (engl. link) ili vezu realiziranu kroz svjetlovodnu infrastrukturu pružatelja komunikacijskih usluga.
Potonje tehnologije nužne su i prihvatljive poslovnim korisnicima, dok su privatne osobe većinom vezane za primjenu klasičnih DSL tehnologija zbog niže cijene i jednostavnosti tehničkih rješenja. Valja napomenuti da je osim nedostatka javnih digitalnih servisa, premala raširenost i visoka cijena širokopojasnog interneta glavni uzrok da je Hrvatska 2015. godine zauzela gotovo kraj ljestvice prema DESI indeksu (engl. Digital Economy and Society) kojim Eurostat mjeri stupanj digitalizacije (informatizacije). Ovdje izdvajam izjavu mr.sc. Borisa Žitnika, dipl.oec. na forumu Cloud Day tijekom prošlogodišnje konferencije MIPRO u Opatiji: Od državnoga je jedino gori privatni monopol.
Servis elektroničke pošte u oblaku (najčešće je to Microsoft Exchange Mailbox rješenje) omogućuje korištenje sustava e-pošte bez inicijalnih troškova projektiranja, nabave i implementacije sklopovsko-aplikativne infrastrukture te sigurnosne pohrane.
Sustav ima sve funkcije kao i MS Outlook koje su dostupne (npr. e-pošta, kontakti, kalendar i zadaci) s bilo koje lokacije.
Elektroničkoj pošti se može pristupati i putem klijentske aplikacije instalirane na korisničkom uređaju ili putem web-maila.
Mailbox i kalendar su općenito dostupni i sinkronizirani na svim uređajima (desktop i  laptop računala, mobilni telefoni i tableti različitih platformi - Android, iOS te BlackBerry OS).
Za sinkronizirano korištenje usluge poslovne e-pošte na mobilnom uređaju koristi se tzv. push-mail pa mailovi dolaze na računalo i na mobilni uređaj simultano.
Održavanje sustava je potpuno u domeni pružatelja cloud-usluga bez potrebe korisnikovog administriranja.
Mada se to eksplicitno ne navodi, pružatelj usluge uobičajeno uključuje u ponudu i sigurnosnu pohranu te antivirusna i antispam sigurnosna rješenja.

Autor članka Vladimir Olujić predsjednik je uprave tvrtke Storm Computers, potpredsjednik neprofitne interesne udruge EuroCloud Hrvatska, nastavnik na Visokoj školi za informacijske tehnologije te član savjeta Hrvatske udruge za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku - MIPRO.

U ovom su članku opisane neke od danas uobičajenih cloud-usluga uz prikaz određenih specifičnih rješenja u koja je moguće uvrstiti npr. uslugu replikacije podataka kao i njenu specifičnu inačicu, replikaciju sustava pohrane u hibridnom oblaku.
Standardna rješenja u oblaku najčešće se mogu realizirati uz pristupno web-sučelje i korisnikovu inicijalizaciju procesa. Potom cloud-sustav u vrlo kratkom odzivnom roku implementira uslugu modelom infrastrukturne automatizacije i orkestracije sklopovskih i aplikativnih resursa u podatkovnom centru pružatelja usluga.
Nasuprot tomu, specifična rješenja u oblaku uglavnom se projektiraju, a usluge se potom implementiraju slijedom aktivnosti infrastrukturnih administratora. Dakako, aplikativna podrška za orkestraciju sklopovske i aplikativne infrastrukture je skup i kompleksan proizvod koji zahtijeva značajna kapitalna ulaganja, visoke operativne troškove održavanja te dobro obučeni tim specijaliziranih djelatnika. Pokrivanje tih troškova uz potrebnu podršku temeljnim građevinskim blokovima podatkovnog centra pružatelja usluga u oblaku, implicira potrebu plasmana cloud-usluga prema širokom te platežno sposobnom tržištu korisnika.
To je tržišno prepoznata činjenica, a posljedica je oprezniji i sporiji investicijski ciklus domaćih pružatelja usluga u oblaku kao i potencijalni interes stranih investitora. Ali, nasreću, kako pokazuju tržišna istraživanja ne i sporiju penetraciju cloud-servisa u domaćem okruženju.