Deset odgovora na ključna pitanja o inovaciji

Strogo kontrolirane inovacije

U nas se često inovacijski proces pogrešno ili reducirano izjednačuje s izumom, otkrićem, patentom ili čak s prototipom koji na nekom natjecanju dobije medalju.

PIŠE: MIROSLAV MAĐARIĆ

U nas se često inovacijski proces pogrešno ili reducirano izjednačuje s izumom, otkrićem, patentom ili čak s prototipom koji na nekom natjecanju dobije medalju.

U Hrvatskoj je malo stručnjaka koji se bave inovacijama. Možda je i to jedan od razloga zašto se Hrvatska prošle godine po GII-ju (Global Innovation Index) našla na niskom 40. mjestu u društvu Litve, Bugarske, Crne Gore i Čilea. Ipak, nešto kreće nabolje. Usvajamo EU obrazovni standard e-Kompetencija gdje je inovacija navedena kao jedna od 40 glavnih kompetencija koje treba usvajati tijekom visokoškolskog obrazovanja. ILBA (Innovation and Leadership Business Academy) na osnovi takvog pristupa edukaciji definira sadržaj predmeta Inovacija koji će biti raspoloživ od jeseni 2016.

Izgled ekrana aplikacije mojZagreb.hr

Kako bismo razjasnili neke pogrešne predodžbe i odgovorili na pitanja na koje mnogi poduzetnici ne znaju odgovore, razgovarali smo s inovacijskim konzultantom dr. sc. Miroslavom Mađarićem, jednim od stručnjaka koji se u nas sustavno bavi inovacijom, njenom kompanijskom kulturom, organizacijom, procesima i alatima. On tvrdi da se kod nas općenito inovacije još ne prihvaćaju kao sustavni proces. Zato smo mu postavili deset pitanja o inovacijama na koje mnogi naši poduzetnici i drugi mjerodavni ne znaju odgovoriti ili imaju o tomu  pogrešnu predodžbu.

1. OpenInfoTrend: Što je zapravo inovacija i kako bismo je najjednostavnije definirali?
Službena definicija inovacije kao procesa dana je de facto u europskom standardu  (zapravo u tehničkoj specifikaciji) CEN/TS 16555-1 (2013) Upravljanje inovacijama, a glasi:
Inovacija je uvođenje novog ili značajno poboljšanog proizvoda (robe ili usluge), procesa, nove marketinške ili organizacijske metode u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih relacija.
To je definicija inovacije kao procesa, dakle inoviranja, ali postoje još nebrojene definicije inovacije kao ishoda određenih procesa, novih proizvoda, poboljšanih postupaka itd. U tom se slučaju može primijeniti i ova kratka definicija: Inovacija je namjerna novost koja donosi održivu korist.

Naš sugovornik dr. sc. Miroslav Mađarić dipl. inž. el. završio je Elektrotehnički fakultet, smjer računarstvo, doktorirao na sveučilišnom studiju informatike. Vodio je ICT servise ponajvećih tvrtki u Hrvatskoj INA i KBC Zagreb, te radio 12 godina u najvećoj bolničkoj organizaciji u Europi – Krankenanstaltenges.mbH u Grazu, Austrija. Osim informatičkog usmjerenja, snažno je operativno, stručno i akademski uključen u područje inovacije – njezinu kulturu, razvoj i upravljanje. To je područje u svijetu prepoznato kao glavni pokretač napretka društva i ekonomije, koji potencijal je u Hrvatskoj nažalost uglavnom zanemaren.

2. Kad se spomene inovacija odmah se pomisli na novi proizvod koji će tvrtki povećati zaradu. Odnosi li se inovacija samo na realni sektor, tj. na proizvode?
To je jedan od globalno raširenih mitova - u Hrvatskoj doveden do apsurda: tražiti ustanovu javnog sektora koja ima uspostavljen sustav upravljanja inovacijom je uzaludan pothvat! Moderno uređene države uspostavljaju ne samo interne inovacijske sustave nego ih otvaraju i građanima. Tako iskorišćuju inovacijski potencijal državnih namještenika, ali i svih građana za davanje i primarno ocjenjivanje korisnih ideja. Inputi se pribavljaju iz mnoštva (crowdsourcing). Takvim sustavima upravljaju državne agencije (www.challenge.gov/list/ ) ili nevladine organizacija (npr. http://www.bettergov.org/ ili www.mysociety.org/ ).
Osim platformi koje su tako općenite, danas tehnologija pruža mogućnosti interakcije u javnom sektoru (G2C – Government to Citizen –Vlada građanima). Kao poznati primjer možemo uzeti suradnju javnih službi s građanima u pogledu komunalnih usluga: www.fixmystreet.com . Ta platforma omogućuje G2C komunikaciju u Ujedinjenom Kraljevstvu, a daje i popis sličnih servisa na svjetskoj razini: http://fixmystreet.org/sites/. Na taj popis treba dodati i kvalitetni sustav raspoloživ u Hrvatskoj: https://moj.zagreb.hr kojim se preko mobitela može prijaviti svaki opaženi komunalni problem:
Iz tog se primjera vidi da se inovacija ne odnosi ni samo na realni sektor ni samo na fizičke proizvode. U novije vrijeme zapravo je posve obratno: javni je sektor za inovaciju dugo bio nepoznato područje pa je stoga tu i  prilika široke primjene inovativnih rješenja. Slično vrijedi i za usluge koje su se dugo smatrale tradicionalnom industrijom. Sada se najviše inovacija javlja baš u području usluga, a najbolji primjer je zdravstvo.

3.  Spomenuli ste inovacijski sustav. Znači li to da organizacija postaje inovativna ako nabavi informatičko rješenje za upravljanje inovacijom?
I to je jedna od čestih zabluda. Na početku inovacijskog putovanja organizacija je u pravilu neprijateljski raspoložena prema inovaciji. Pokušamo li u takvu okolinu uvesti neki sofisticirani alat za upravljanje inovacijom sudionici će ga shvatiti kao dodatni birokratski teret. Tako će se još više ustručavati od sudjelovanja u inovaciji. Rješenje je primarno  uspostaviti inovacijsku kulturu koja omogućuje i potiče inovaciju. Za razliku od ideja koje dolaze odozdo (bottom-up), uspostava inovacijske kulture je stvar organizacijskog vodstva dakle  top-down.
Ako se takav inovacijski mindset promovira od uprave za početak je dovoljan i  klasični poštanski sandučić za ideje napisane na ceduljici. Dakako, u velikoj organizaciji to nije najefikasniji način, zato nakon podizanja inovacijske kulture uspostavljamo sustav kroz model poslovnog inovacijskog procesa. Taj je proces djelotvorno podržan informatičkim rješenjem.

Organizacija u pravilu neprijateljski dočekuje inovaciju i prihvaća je kao dodatni birokratski teret.

4.  Ako je inovacija kreativna aktivnost nije li to u kontradikciji s pojmom upravljanje?
Prije bih to nazvao kontroverzom zbog nerazumijevanja problema. Naime, inovacija počinje idejom koja dolazi od kreativnog pojedinca ili tima, ali se tek upornim radom (razvoj, proizvodnja, prodaja) pretvara u vrijednost ili korist. To je životni ciklus inovacije, a njeno svođenje samo na ideju-kreaciju je pogrešan (reducirani) pristup.
U organizacijama je zato nužno upravljati inovacijom kao i svakim drugim poslovnim procesom. Zato je innovation management priznata poslovna disciplina. Na poslovnoj socijalnoj mreži LinkedIn Innovation Management Group ima više od 30.000 pojedinačnih članova!
Upravljački mehanizmi ne smiju birokratski gušiti inventivnost ideatora – pojedinaca koji daju početne ideje. Jedan od načina njihove motivacije je jednostavnost postupka podnošenja prijedloga s korisnim idejama. Opteretimo li ideatore složenim obrascima ili čak zahtjevima da svojim idejama sami daju financijske i tehnološke ocjene (SWOT, CBA, BC, ROI, PBP, …) vrlo će brzo odustati od njih!

5. Ako se ideatore  oslobađa od birokracije, kako ih se može uklopiti u hijerarhiju i ponašanje u skladu s dobrom praksom ili standardima?
Nekompatibilnost inovativnosti i hijerarhije jedan je od mnogih mitova o inovaciji koji proizlazi iz ponašanja u organizacijama bez inovacijske kulture gdje je jedna od stereotipnih barijera - šef to neće odobriti. U praksi loši menadžeri blokiraju inovaciju iz subjektivnih razloga - straha za svoju poziciju i autoritet, smetnje za operativnu djelotvornost, iskazivanja kritike postojećeg stanja za koje su oni odgovorni itd.
Toyota, jedna je od kompanija koja je simbol inovativnosti elegantno riješila svojim TPS-om (Toyota Production System) - menadžeri se obeshrabruju da sami podnose prijedloge inovacijskih ideja. Umjesto toga njihov performans se vrednuje kroz broj prihvaćenih ideja koje daju njihovi potčinjeni. To je jedan od razloga zašto se u Toyoti godišnje prihvati više od milijun inovacija.
Slično vrijedi i za relaciju inovacije prema dobrim praksama i standardima. Činjenica je da inovacija predstavlja otklon od postojećeg načina rada ili postojećeg dizajna nekog proizvoda. Dakle, ona je prijedlog za promjenu prakse. Pozitivna inovacijska kultura u organizaciji počiva na obrascu ponašanja da se svaka praksa pa i ona koja je službeno proglašena dobrom ili čak standardom praksom može i mora poboljšavati. Takav propis ne smije biti argument da se odbije razmatrati prijedlog neke ideje. Obratno, uspostavljeni inovacijski proces jest dobra praksa. Evo, sad imamo čak i standard CEN/TS 16555 koji definira načine upravljanja inovacijom.

Male inovacije su sigurne, ako ih potičemo uvijek će se pojaviti a koliko god poticali radikalnu inovaciju, ona se može, ali i ne mora dogoditi.

6.  Nije li dobra praksa da se u tvrtki inovacijom bavi odjel za istraživanje i razvoj - R&D?
To je primjer da dobra praksa ne mora uvijek biti dobra. Iako inovacije, pogotovo tehnološke, tradicionalno dolaze iz razvojnih i istraživačkih službi u novije vrijeme se inovacija demokratizira. To znači da u procesu sudjeluju svi ili većina zaposlenika. Štoviše, najnoviji je trend prihvaćanje otvorene inovacije gdje su sudionici izvan tvrtke, a to su često kupci koji daju svoje ideje za poboljšanje postojećih proizvoda ili stvaranje novih.
OECD izdaje mnoge upute o provođenju i vrednovanju inovacija. U njihovom najcjelovitijem dokumentu OSLO Manual piše doslovce:
Innovation goes far beyond R&D!
Dakle, R&D ima svoje mjesto u inovacijskom procesu, ali pogrešno je da bude vlasnik i jedini sudionik inovacijskog procesa.

Ilustracija inovacijske kulture (Izvor: https://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/)

7.  Odnosi li se inovacijski proces samo na velike inovacije ili i na mala poboljšanja?
To je dilema u kojoj se neki autori, ali i praktičari odlučuju samo za velike - radikalne i disruptivne inovacije, a mala inkrementalna poboljšanja uopće ne smatraju inovacijom. Takav pristup ima tri ozbiljne negativne posljedice:

  • Mnogo inkrementalnih inovacija može organizaciji donijeti veću korist negoli nekoliko radikalnih ili disruptivnih.
  • Male inovacije su sigurne i uvijek će se pojaviti nekoliko njih, ako ih omogućujemo i potičemo. Obratno, koliko god poticali radikalnu inovaciju, ona se može, ali i ne mora  dogoditi kroz duže vrijeme. Naprimjer,  koliko su česti breakthrough proizvodi kao Vegeta i Sumamed?
  • Kroz poticanje malih inovacija stvara se svakodnevna inovacijska kultura koja je osnova i za velike inovacije.

8.  Što je to inovacijska kultura?
To je uzorak ponašanja koji je prijateljski prema inovaciji. Inovacijska kultura se ponajprije očituje po tomu da u inovacijskom procesu sudjeluje cijela tvrtka pa i vanjski partneri. Inovacijsku kulturu primarno ne stvaraju i ne unapređuju sami zaposlenici, za nju je nužan top-down pristup, dakle za inovacijsku kulturu je ponajprije odgovorno vodstvo tvrtke. Ono u početnoj procjeni treba pozitivno odgovoriti na sljedeća pitanja:

  • Smatrate li da vašoj organizaciji inovacija može biti od koristi?
  • Smatrate li da vaši zaposlenici mogu uspješno sudjelovati u inovacijskom procesu?

Ako i kad uprava iskreno prihvati pozitivan odgovor na ta dva pitanja, može napraviti kratku procjenu razine inovacijske kulture klikom na izvor ove slike.

9.  Prenaglašavamo li važnost inovacije neće li se dogoditi da sve novo proglasimo inovacijom?
Ne, jer nitko nikada nije rekao da je svaka inovacija pozitivna. Ima na desetke primjera iz kojih se vidi kako se pokušalo stvoriti nešto novo što je odmah propalo ili se dugoročno pokazalo da stvara više štete negoli koristi. Zato uvijek treba imati na umu već spomenutu jednostavnu definiciju:
Inovacija je namjerna novost koja donosi održivu korist!
Dakle, nema inovacijskog talibanstva, svaki se prijedlog nove ideje razmatra tijekom procesa s dužnom pažnjom. Svi sudionici moraju biti svjesni da postoji niz kriterija koji početnu inovacijsku ideju vode kroz razne faze odobravanja.

Peter F. Drucker, 1909.-2005 (Izvor: Wikipedia)

10.  Dakle, inovacijski proces je strogo upravljan?
Svakako! Imamo li tvrtku s visokom inovacijskom kulturom u njoj se generiraju brojne korisne ideje. Takva tvrtka postaje inovacijski otvorena čime se množe i ideje koje prolaze kroz sustavno ocjenjivanje. Neki alati za upravljanje inovacijom imaju u sebi ugrađene evaluacijske mehanizme. Zanimljivo, alat LIKE MY IDEA ima u sebi sustav NAF, koji sam ja neovisno dogradio s CC:

  • Novelty (razina novosti)
  • Atractivity (atraktivnost korisniku ili kupcu)
  • Feasibility (izvedivost)
  • Cost (trošak proizvodnje ili cijena proizvoda/usluge)
  • Compliance (usklađenost s propisima)
  • Takva shema vrednovanja inovacije osigurava smanjenje mogućnosti dviju     mogućih vrsta pogrešaka u inovacijskom procesu na minimum:
  • Greška tipa I: prihvaćanje ideje koja ne donosi održivu korist
  • Greška tipa II: odbijanje ideje koja donosi održivu korist

Da zaključimo: najprije razvijemo inovacijsku kulturu, uspostavimo inovacijski proces i organizaciju koja će ga provoditi te konačno sustavno obrađujemo ideje u većim organizacijama korištenjem nekog primjerenog alata.
Kao što kaže guru inovacije Peter F. Drucker:
Ne čekati poljubac muze, nego ozbiljno raditi po jednostavnim pravilima.