U POTRAZI ZA OBJEKTIVNOM PROCJENOM: MJERENJE NAŠIH DOSTIGNUĆA U DIGITALNOJ EKONOMIJI I INFORMACIJSKOM DRUŠTVU

Čvrsto na začelju

Hrvatska je postigla jedan veliki cilj - ušli smo u Europsku uniju i sada se treba boriti u tom elitnom društvu. To nije lako, jer takmaci su sposobni i nabrijani no, ako nam stalno raste BDP i blagostanje čak nije strašno ni biti među zadnjima, ali bez pridjeva digitalno teško ćemo se ubuduće probijati u pravom smjeru.

PIŠE: RANKO SMOKVINA

U Hrvatskoj se prošle godine dogodilo nešto što smo čekali već duže vrijeme. Naime, konačno je i kod nas otkriveno digitalno ili kako se to prije zvalo informacijsko društvo. I to je svakako dobro. Dobili smo i novo tijelo državne uprave - Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva (SDU za DD) kojemu je na čelu gospodin Marijan Lalić, predstavljen zanimljivim intervjuom u prošlom 203. broju OpenInfoTrenda. Na stranicama SDU-a za DD (https://rdd.gov.hr/) zasad su dosta skromno zacrtani specifični ciljevi i osnovni pravci djelovanja:
■ popularizacija digitalne pismenosti, što obuhvaća izradu strategije popularizacije i razvoja digitalnih vještina
■ izrada prijedloga politika za razvoj digitalnog društva i metodologije za praćenje napretka i procjenu učinaka politika
■ sustavno unapređivanje i standardizacija digitalne infrastrukture što obuhvaća standardizaciju komunikacijske, računalne i smještajne infrastrukture
■ sustavno unapređivanje i standardizacija javnih digitalnih usluga u Republici Hrvatskoj uključujući i podršku razvoju e-usluga koje razvija središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove e-Hrvatske
■ osiguranje jedinstvene i trajne dostupnosti i ponovne uporabe javnih službenih dokumenata i informacija Republike Hrvatske svim zainteresiranim stranama pod jednakim uvjetima i nepristrano
■ izgradnja i održavanje Središnjeg kataloga službenih dokumenata Republike Hrvatske i objava informacija na portalu Središnjeg kataloga.

Odmah zapažamo kako bi se u Hrvatskoj trebali pojaviti novi značajni dokumenti s opisom politika vezanih za razvoj digitalnog društva, ali i onim što nas posebno zanima - izradom metodologije za praćenje napretka i procjenu učinaka. Tako se ovim člankom pridružujemo budućim naporima, prikazujući neke od značajnijih metoda za mjerenje razvoja digitalne ekonomije (DE) i digitalnog društva (DD) u EU i svijetu. Time želimo ukazati na neke globalno razvijene sustave mjerenja koji mogu dati korisne i međunarodno usporedive rezultate, što je za nas danas posebno značajno.

U potrazi za objektivnom procjenom

Ima nekoliko različitih sustava mjerenja DE i DD. Odlučili smo prikazati četiri poznate metodologije s rezultatima dobivenim najnovijim raspoloživim mjerenjima u koja su uključeni i rezultati za Hrvatsku:
1. EU DESI - Digital Economy and Society Index
2. UN - eGovernment Survey
3. ITU - Measuring the Information Society
4. WEF - Global Competitiveness Report

Navedeni sustavi mjerenja prihvaćeni su kao relevantni, a njihova metodologija s vremenom evoluira i prilagođava se brzom razvoju ICT-ja i digitalnog društva. Neke su mjere u njima možda već pomalo zastarjele, pogotovo gledajući s aspekta razvijenih digitalnih društava, a druge još nisu zauzele mjesto u mjerenjima ili im je možda pri izračunavanju indeksa pridružen preslabi ponder.


1. EU DESI - Digital Economy and Society Index

Za Hrvatsku je možda najrelevantniji pokazatelj DESI koji nas, kao članicu Europske unije uspoređuje s ostalim članicama i daje nam informaciju gdje se nalazimo na ljestvici EU zemalja. Europska je komisija 3. ožujka objavila najnovije DESI rezultate za 2017. godinu. Na predstavljanju DESI-ja je Andrus Ansip,  potpredsjednik Komisije zadužen za jedinstveno digitalno tržište rekao:
Europe is gradually becoming more digital but many countries need to step up their efforts. All Member States should invest more to fully benefit from the Digital Single Market. We do not want a two-speed digital Europe. We should work together to make the EU a digital world leader.
Izgleda da trenutno Europa u cjelini, a pogotovo neki njezini dijelovi, ne plovi baš najboljim kursom prema jedinstvenom digitalnom tržištu što je bio jedan od važnih strateških ciljeva Europske unije.
Oni koji se sjećaju DESI-jeve rang-liste iz 2016. reći će da se za nas nije dogodila neka promjena. Zadnju petorku na EU listi i dalje predvodi Hrvatska na istom 24. mjestu, a iza nje prema kraju slijede iste četiri zemlje. Ni na čelu rangiranja nije se ništa promijenilo. Vodi istih pet zemalja s Danskom čvrsto na prvom mjestu.
Ponešto su se promijenili individualni rezultati nekih zemalja. Europska komisija (EK) ističe da su se u posljednjih godinu dana sveukupni rezultati poboljšali za 3 %, ali, nažalost, digitalni jaz između naprednih i zaostalih zemalja povećao se na 37 %. EK ističe Slovačku i Sloveniju kao zemlje koje su ostvarile najveći napredak, a onima koje zaostaju, uz spomenutu petorku na kraju pridružuje se i Poljska. To su prema EK zemlje koje bi trebale malo ubrzati svoj digitalni razvoj.


Usporedni pokazatelji hrvatske digitalne ekonomije i društva za 2016. i 2017. godinu:
Pokušamo li analizirati naše najnovije rezultate vidimo da je Hrvatska napredovala u svim područjima za 0,01 do 0,04 boda, ali zbog tih malih pomaka nije puno napredovala na rang-listi, čak je u nekim segmentima i padala pa je ostala na 24 mjestu. Ponavlja se već poznata priča iz prethodnih godina. Mi trčimo, ali sporo i zbog te male brzine zasad ne možemo prestići nikoga u EU i nalazimo se negdje na začelju. DESI za 2017. nam ponovno poručuje da trebamo značajno ubrzati svoj digitalni razvoj i pokušati se primaknuti  barem prema EU prosjeku da ne kažemo prema vodećim zemljama. Treba naglasiti da smo i dalje najslabije ocijenjeni i rangirani u izuzetno važnom elementu, a to je Connectivity (čitaj – broadband) s kojim se u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj nije dogodio neki veći pomak i još smo daleko od ciljeva koji su postavljeni EU Digitalnom agendom 2020.

2. UN - eGovernment Survey

U informatičkim se stručnim krugovima često raspravlja o značaju elektroničke uprave (eGovernment) i informacijskog društva te njihovom povratnom utjecaju na cjelokupni društveni razvoj. Razvoj eGovernmenta u Hrvatskoj je prelaskom središnjeg državnog ureda za eHrvatsku u Ministarstvo uprave dobio dodatni zamah, ali još nisu postignuti očekivani rezultati koji bi bili zapaženi na razini EU i svijeta.
UN je 2016. godine objavio rezultate svojeg redovitog dvogodišnjeg istraživanja e-Uprave pod nazivom United Nations eGovernment Survey 2016, eGovernment in support of sustainable development. Riječ je o dokumentu od 242 stranice gdje se sustavno istražuje i mjeri razvoj e-Uprave u užem smislu kao i povezani fenomeni kao što su: Open government data, e-Participacija i slično.


UN je svoje eGovernment preglede počeo sustavno objavljivati 2003. godine, najprije u jednogodišnjim, a od 2008. u dvogodišnjim razmacima. U međuvremenu se pomalo mijenjala i UN-ova metodologija pripreme pregleda tako da nije baš lako  uspoređivati pojedine preglede, ali je zato moguće uspoređivati međusobni skor pojedinih zemalja, jer su svi u istom trenutku obrađeni na isti način.
Prema UN-ovoj usporedbi Hrvatska je plasirana slabije od vodećih u sve tri kategorije (svijet, regija i subregija), a bolja je od prosjeka svijeta i subregije dok je u regiji plasirana malo ispod prosjeka. Takvi podaci ne mogu zadovoljiti jednu digitalno ambicioznu zemlju kakva bi trebala biti Hrvatska.
Zanimljivo je promatrati rezultate EGDI-ja za Hrvatsku u vremenskom nizu od 2008. (2005.) do 2016. godine. Bez obzira na to što se metodologija tijekom vremena malo mijenjala podaci su usporedivi za sve zemlje članice UN.
Za neke zemlje UN-ovi stručnjaci nisu mogli dobiti vjerodostojne tražene podatke pa ukupan broj istraživanih zemalja malo varira, ali to ne utječe na rezultate, a pogotovo ne na one važne za Hrvatsku.
Hrvatska je u razmatranom razdoblju bila najbolje ocijenjena u istraživanju za 2012.  godinu s EGDI-jem 0,7328. Te smo godine postigli najbolji rang na UN-ovoj svjetskoj ljestvici. Bili smo na 30. mjestu. Godine 2014. pogoršali smo rezultat za čak 0,1046 bodova i na ljestvici pali za čak 17 mjesta. Godine 2016. naš EGDI se poboljšava, ali još ne dostiže vrijednost iz 2012. dok na globalnoj ljestvici držimo 37. mjesto.
Netko će reći da napredujemo, a drugi da smo jedva preskočili poziciju na kojoj smo već bili 2010. odnosno, za digitalni razvoj prije davnih šest godina. Takve oscilacije indiciraju da nam u  sustavu razvoja nedostaje zamah i veća usmjerenost ciljevima kakvi se susreću kod zemalja koje zovemo digitalnim šampionima.


Neki će primijetiti da je UN svoj EGDI složio vrlo jednostavno iz tri dijela (OSI, TII i HCI) i da je svakom dijelu dodijelio jednaki uteg. Je li ta raspodjela pondera pravedna i realistična moglo bi se diskutirati, ali je jedno sigurno - prema tim istim kriterijima ocijenjene su sve članice UN-a i nema potrebe posezati za nekim posebnim studijama koje bi trebale dokazivati da ponderi nisu pravilno postavljeni.
Jednostavno, treba ih prihvatiti i pokušati poboljšati funkcioniranje e-Governmenta u sva tri segmenta pa će se sigurno i EGDI poboljšati što još ne znači da će nam pozicija na rang-listi automatski postati bolja, jer ne znamo koliko će u tom istom razdoblju napredovati druge zemlje.


WSIS - World Summit on the Information Society

Pogledamo li malo u noviju povijest od početka XXI. stoljeća vidimo da je UN još 2003. godine u Ženevi započeo s pripremama za World Summit on the Information Society (WSIS) koji je pak održan 2005. u Tunisu. Sve se to odigravalo nakon rasplinuća .com balona, ali i pod optimističkim milenijskim utjecajem kada još nitko nije mogao znati što se sprema i kakva će se kriza u svijetu dogoditi za koju godinu. Osnovni WSIS principi ostavljeni u zaključcima, usko su vezani s kasnijim specifičnim UN-ovim e-Government pregledima po zemljama čije rezultate donosimo.
WSIS je postavio ove ciljeva:
1. Povezivanje ICT-jem svih sela i uspostavljanje komunalnih pristupnih točaka
2. Povezivanje ICT-jem svih srednjih i osnovnih škola
3. Povezivanje ICT-jem svih znanstvenih i istraživačkih centara
4. Povezivanje ICT- jem svih javnih knjižnica, muzeja, poštanskih ureda i nacionalnih arhiva
5. Povezivanje ICT-jem svih zdravstvenih centara i bolnica
6. Povezivanje ICT-jem svih središnjih vladinih odjela i uspostavljanje web-stranica
7. Uzimajući u obzir nacionalne okolnosti, prilagođavanje svih nastavnih programa u osnovnim i srednjim školama izazovima informacijskog društva
8. Osiguravanje da cjelokupno svjetsko stanovništvo ima pristup televizijskim i radio uslugama
9. Poticanje razvoja sadržaja i osiguravanje tehničkih uvjeta koji trebaju omogućiti prisutnost i korištenje na internetu svih svjetskih jezika
10. Osiguravanje da više od polovice svjetske populacije ima neposredni pristup ICT-ju i da se njime koristi
11. Povezivanje svih poslovnih subjekata s ICT-jem.
Evo još jednog usporednog prikaza - za situaciju u Hrvatskoj među najvažnijima -  koji istražuje svjetske trendove u razvoju online usluga od najjednostavnijih do najsloženijih. Očito je da najveću ekspanziju doživljavaju mobilne i SMS aplikacije oslonjene na mobilne uređaja, slijede ih usluge zasnovane na daunlodiranju obrazaca. Nažalost, nije istraženo ni navedeno jesu li obrasci popunjeni ili prazni. Od područja primjene očekivano su na prvom mjestu financije, slijedi ih zdravstvo pa edukacija. Na temelju te analize bilo bi zanimljivo napraviti detaljnu analizu naših raspoloživih javnih online usluga i utvrditi gdje smo eventualno još u zaostatku u odnosu na svjetske trendove i koja područja još treba popuniti novim uslugama, odnosno unaprijediti njihovu razinu kako bi nam stupanj digitalizacije društva i javne uprave bio što viši i kvalitetniji.


3. ITU - Measuring the Information Society

Prošle je godine ITU (International Telecommunications Union) objavila svoje najnovije izvješće -  Measuring the Information Society Report, 2016 na 274 stranice, u kojem je glavna mjera razvoja prikazana kroz IDI – ICT Development Index čija je struktura s odgovarajućim ponderima prikazana na sljedećoj slici.
ITU-ov IDI je kompozitni pokazatelj koji uključuje 11 indikatora. ITU ga je razvio još 2008. godine, a primjenjuje se i danas. No, pitanje je jesu li se u posljednjih deset godina  koliko se IDI koristi možda promijenile neke stvari.


ITU IDI rezultati za Hrvatsku 2016. godine

Rezultati za Hrvatsku izvedeni iz najnovijeg ITU-ovog izvješća su:
Hrvatska je prema ITU-ovom izvješću za 2016. godinu popravila svoj ICT pokazatelj razvoja za 0,21 boda i to sa 6,83 na 7,04 boda, ali to nas poboljšanje nije podiglo na globalnoj ljestvici pa smo i dalje ostali na 41. mjestu od ukupno ocijenjenih 175 zemalja članica UN-a.


Connect 2020. Agenda

Sadržaj EU Digitalne agende 2020. već je dobro poznat pa ovdje u najkraćim crtama pokazujemo koje ciljeve pred nas postavlja ITU-eva globalna Connect 2020. Agenda usvojena u Pusanu u Južnoj Koreji:
Rast – omogućavanje i njegovanje pristupa i korištenja ICT-ja
Uključivost – premošćivanje digitalne podjele (divide) i omogućavanje širokopojasnog pristupa svima
Održivost – upravljanje izazovima proizašlim iz ICT razvoja
Inovacije i partnerstvo – vođenje, poboljšavanje i prihvaćanje promijenjenog tehnološkog okoliša


Kao i kod EU Digitalne agende 2020 i kod ITU Connect agende 2020 preostalo nam je još relativno malo vremena za postizanje zadanih ciljeva.
U Hrvatskoj je situacija baš na području komunikacija dosta kritična na što ukazuju i najnoviji DESI rezultati. Mnogi napori usmjereni prema unapređenju raznih segmenata digitalnog društva i digitalne ekonomije mogu biti značajno umanjeni baš zato što će povezivost u tehničkom i praktičnom smislu onemogućavati građanima i poduzećima ostvarenje njihovih digitalnih planova.


4. WEF (World Economic Forum)  - Global Competitiveness Report

I na kraju, ali ne najmanje važno, prikazujemo najnovije rezultate WEF-ovog poznatog globalnog pokazatelja konkurentnosti za Hrvatsku.
U najnovijem The Global Competitiveness Reportu za 2016.–2017. hrvatska konkurentnost je ocijenjena s  4,15 boda i smještena na 74. mjesto globalne ljestvice konkurentnosti. To je za 0,08 bodova bolja ocjena i za tri mjesta bolje mjesto od onoga koje smo imali prethodne godine.
Kao i dosad taj rezultat nas nikako ne može zadovoljiti kao ni naše ambiciozne planove u pogledu povećanja BDP-a i podizanja blagostanja našeg stanovništva.
I naše Nacionalno vijeće za konkurentnost već godinama ponavlja iste WEF-ove zaključke i traži da se naše gospodarstvo kao i društvo što više usmjeri prema inovativnosti.
WEF-ov faktor inovativnosti i sofisticiranosti za Hrvatsku iznosi 3,41 boda (od u7,0) što nas na toj zahtjevnoj, ali i iznimno važnoj ljestvici smješta na 92 mjesto. Ako se promatra samo element inovativnost tada smo prošli još gore, dobili smo ocjenu 3,06 boda i sjeli na nezavidno 103. globalno mjesto.
WEF ovim grafičkim prikazom pokušava protumačiti zbog čega je Hrvatska tako ocijenjena i sukladno tomu smještena relativno nisko na globalnoj listi. Svi navedeni i kvantificirani problematični faktori koji imaju utjecaja na poslovanje u Hrvatskoj prisutni su već duže vrijeme i može ih se smatrati kroničnima što ne znači da su neizlječivi već samo da nam treba neki jači lijek. Neki će se zapitati zbog čega smo među informatičke pokazatelje uvrstili i WEF-ove koji su više ekonomski.
Naime, većina informatičkih pokazatelja sve više postaju i ekonomski, tu prevladava digitalna ekonomija. Ako ne prevladava kod nas, svjetski trend je takav i sve će više dolaziti do ekonomsko-informatičke digitalne simbioze. Tu se posebno ističe faktor inovativnosti koja je danas praktički potpuno oslonjena na informatičku tehnologiju i znanja.

Odličan posao

Četiri prikazane metodologije i pripadajući rezultati za Hrvatsku daju nam puno materijala za dublje razmišljanje. Hrvatska je postigla jedan veliki cilj - ušli smo u Europsku uniju i sada se treba boriti u tom elitnom društvu. No, biti među zadnjima u tom društvu i nije tako strašno ako nam stalno raste BDP, socijalna skrb i blagostanje stanovništva.
Kao zaključak spomenut ćemo da je još 2014. OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) objavio za područje mjerenja digitalne ekonomije važnu publikaciju: Measuring the Digital Economy: A New Perspective, gdje je detaljno na 161 stranici opisan metodološki pristup istraživanju i mjerenju digitalne ekonomije, jednog od najvažnijih segmenata digitalnog društva. Taj rad je plod širokog OECD-ovog tima stručnjaka i smatra se temeljnom referencom za sve one koji žele istraživati razvoj fenomena digitalne ekonomije. Iako je u nazivu OECD dokumenta istaknuta digitalna ekonomija on se bavi prikazom i mjerenjem i tzv. rubnih područja koja neizravno djeluju na razvoj digitalne ekonomije. To je pravi interdisciplinarni pristup  istraživanju i ocjenjivanju fenomena digitalne ekonomije i OECD-ovi su stručnjaci obavili odličan posao.
I vratimo se na početak. Naš novi Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva najavljuje da će, između ostalog, izraditi metodologiju za praćenje našeg digitalnog napretka. Vjerujemo da će se pritom maksimalno koristiti i dobra svjetska praksa.