Tko je odgovoran ako robot ne ispunjava naša očekivanja?

Više nije novost da je robotika jedno od glavnih obilježja XXI. stoljeća.
Ipak, ostaje pitanje jesmo li spremni za suživot s robotima koji će za dvadesetak godina postati sveprisutna tehnologija u kući, na poslu, na ulici, u moru i zraku, u bolnici i školi pa i na nama, ali i u nama (nanoroboti). Ono što dodatno karakterizira tu tehnologiju su kognitivne sposobnosti, umreženost i integracija na svim razinama.

Znanstveni razvoj u području robotike jasno ukazuje da će nam roboti u bliskoj budućnosti postati svakodnevni partneri poput računala i mobitela. Roboti će djelovati na nas i okolinu, ne samo fizički aktivno već intelektualno i emotivno. Jesmo li kao znanstvenici i kao društvo predvidjeli sve da taj suživot bude prihvatljiv? Da naša odgovornost za suptilno ili manje suptilno ponašanje robota bude korektno i korisno u skladu s nekim uobičajenim ljudskim normama? Tko će odgovarati za neprihvatljivo ponašanje robota - programer, korisnik, konstruktor, robot? Imamo li zakone ili norme koji mogu dati odgovore na određena konfliktna pitanja?
Iako se ta pitanja mogu činiti preuranjena, doba robotike već počinje, evidentan je stalni porast ulaganja u robotske tehnologije.



Slika 1 - Ulaganja u razvoj robota (Meola A., 2016.)

Odnos čovjeka i robota postaje važno etičko pitanje. Tu su još socioekonomska i pravna pitanja povezana s robotskom primjenom u uslužnim i suradničkim djelatnostima. Roboti kao suradnici na radnom mjestu morat će udovoljavati određenim normama koje će usklađivati njihovu interakciju s ljudima. Vjerojatno će i ljudi biti prisiljeni usvojiti određeno ponašanje prihvatljivo za ograničene kognitivne sposobnosti strojeva te usklađeno s roboetičkim normama.

Gojko Nikolić

Cjelovit materijal o ovoj temi biti će objavljen u sljedećem broju OpenInfoTrenda.
19.8.2016.