Zaštita privatnosti u multimedijskim sadržajima - Deidentifikacija 4. dio
Deidentifikacija spola, rase i etničke pripadnosti
U znanstvenoj literaturi mnogo je radova koji se odnose na automatsko raspoznavanje spola, dobi, rase i etničke pripadnosti, no vrlo malo je napravljeno na njihovoj deidentifikaciji. Informacija o navedenim neizrazitim biometrijskim identifikatorima dobivaju se iz slika lica, glasa, hoda i siluete tijela i njihovom kombinacijom. U literaturi se navodi da je prikrivanje rase ili spola težak problem ako se želi sačuvati prirodnost i uporabnost deidentificiranog videa. Naprimjer, pokušaj prikrivanja boje kože - koja je u uskoj vezi s rasom - uporabom različitih transformacija boje, uzrokuje smanjenje prirodnosti deidentificiranog videa.
Deidentifikacija ožiljaka, madeža i tetovaže (SMT - Scars, Marks, Tattoos)
Ožiljci, madeži i tetovaže su oznake na koži koje daju vredniju informaciju potrebnu za identifikaciju osoba negoli je to dob, spol, visina ili rasa. Istraživanja su pokazala da oznake na licu kao što su pjege, madeži i ožiljci mogu poboljšati performansu sustava za automatsko raspoznavanje lica ili sustava za pretraživanje baze lica. Razvijeni su i postupci za detekciju ožiljaka, madeža i tetovaže za slike osoba koje su snimljene u stvarnim uvjetima i ti se postupci koriste u različitim forenzičkim scenarijima.
Tetovaža se prvenstveno koristi u automatskim sustavima za pretraživanje slika CBIR (Content-Based Image Retrieval) u kriminalistici i forenzici. Izgled tetovaže i njeno mjesto na tijelu mogu se upotrijebiti za identifikaciju osobe te ona predstavlja osjetljivu značajku privatnosti. Osim jednog rada (D. Marcetić, S. Ribarić et al., 2014.) nema objavljenih radova o deidentifikaciji ožiljaka, pjega, madeža i tetovaže. Prototip sustava za deidentifikaciju tetovaže koji je razvijen na FER-u Sveučilišta u Zagrebu sastoji se od modula za detekciju kože i područja interesa ROI (Region of Interest) - potencijalnog područja tetovaže, modula za izlučivanje značajki, baze tetovaža, modula za podudaranje i detekciju tetovaže te modula za prikrivanje tetovaže i njenog mjesta na koži (slika 6).
Slika 6. Deidentifikacija tetovaže (D. Marčetić, S. Ribarić, et al., 2014.): a) izvorna (sirova) slika; b) Deidentificirana tetovaža - prekrivena tetovaža i njeno mjesto
Otvorena pitanja
Deidentifikacija je jedna od glavnih metoda zaštite privatnosti u umreženom društvu. Istraživanja u području deidentifikacije multimedijskih sadržaja su još u povojima i pred znanstvenicima s tog područja stoje mnogi izazovi kao što su deidentifikacija fizioloških i ponašajnih biometrijskih identifikatora u kombinaciji s nebiometrijskim identifikatorima, kao što su govorni kontekst, specifični društveno-politički sadržaji, način odijevanja i frizura.
I u području deidentifikacije biometrijskih osobnih identifikatora postoje brojni problemi kao što su njihova detekcija, lokalizacija, praćenje u stvarnom vremenu te prikrivanje, uklanjanje ili zamjena originalnih identifikatora. Ti su problemi posebno izraženi za nadzorne video/audiosustave u kojima se pojavljuje više ljudi. Spomenimo još neka otvorena pitanja: Kakvu metriku koristiti za mjerenje uspješnosti zaštite privatnosti postupkom deidentifikacije? Kako mjeriti prirodnost i upotrebljivost deidentificiranih multimedijskih sadržaja? Koje su deidentifikacijske metode primjenljive u stvarnom vremenu?
Bilješka o autoru:
Autor Slobodan Ribarić redoviti je profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je COST Action projekta Deidentifikacija za zaštitu privatnost u multimedijskim sadržajima (http://www.cost.eu/COST_Actions/ict/IC1206) i 6733 DePPSS istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost koja je financirala rad na temelju kojega je pripremljen ovaj članak.
