Infotrend online

Tema poveznica bila je prikupljanje više od milijardu kuna kroz privatne equity fondove, te
sufinanciranje države u jednakim iznosima. Kako se ne bi desilo da sva državna sredstva odu
u jedan fond postavljeno je ograničenje od 300 milijuna kuna po fondu. Redoslijed ulaganja
države je po pricipu, tko prvi ima projekt tu ide i novac.

Kako se radi o privatnim fondovima, koji traže ulaganja sa visokim stopama povrata, radi se
često i o rizičnim ulaganjima. Iako se strogo pazi u koje projekte se ulažu sredstva i budno se
prati realizacija, statistika kaže da se u jednom od sedam projekata izgubi sve uloženo, u tri
se jedva pokrije ulog ili nešto sitno zaradi, u dva se ostvari pristojna zarada, kojom se pokrije
gubitak na promašenoj investiciji, a tek u jednom slučaju se ostvari enormna dobit.

Fondovi bi željeli da povrat sredstava bude 25-35%. Naveden je slučaj investiranja u Intel,
danas jednu od namoćnijih kompanija svijeta. Ulaganje je bilo toliko rizično, da nije bilo
zainteresiranih ulagača. Tek jedan fond se usudio uložiti i to zahvaljujući nositelju projekta,
koga je vlasnik fonda znao kao pouzdanog i vrijednog čovjeka. Povrat uloženoga je bio 1000
puta. Zaista je san sviju investitora uložiti tisuću i zaraditi milijun. Dat je i slučaj Plive u koju
u početku nitko nije htio ništa ulagati. Tek nekim malim ulaganjima i uvrštavanjem dionica na
londonsku burzu Plivina vrijednost naglo raste, iako je kompanija bila identična, kao godinu
ranije.

Ako mislite da poduzetnici stoje u redu sa idejama za investiranje, varate se. Nekada se
odobrena sredstva niti ne potroše. To naravno nije cilj. Svaki fond mora imati strukturu, koja
provjerava i prati projekte. Takva mašinerija također košta. Ako ulagači u equity fondove
zaključe da uprava ne radi kako treba, da nema potrebnih investicija ili da investicije ne
donose prihod, upravu se može raspustiti ili fond prodati drugom fondu.

Ovakvi fondovi su namijenjeni krupnim igračima. Male ideje tu ne prolaze. Equity fonovi ne
razmatraju investicije manje od tri milijuna kuna. U principu fond želi pratiti 7-8 projekata
paralelno, pa proizilazi da su investicije u prosjeku nekoliko desetaka milijuna kuna. Fondovi
će ulagati u cijelu regiju. Hrvatsko tržište, ma kako vapilo za investicijama ipak ne nudi
dovoljno projekata.

Windays11 i Zemlja (ne)znanja

Na Microsoft Windays11 Business konferenciji održana je panel diskusija u kojoj su
učestvovali Mislav Balković (Visoka škola za primijenjeno računarstvo), Vedran Mornar
(Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje), Davor Pavuna (znanstvenik), Goran Radman
(VERN), Danica Ramljak (Institut Ruđer Bošković) i Ivan Vidaković (Microsoft Hrvatska).

Svi su se složili da se o Hrvatskoj kao o zemlji znanja često priča i da se dosta koristi za
političku promidžbu. Trenutna situacija je baš obrnuta. Hrvatska je htjeli mi to priznati ili
ne, ipak zemlja neznaja. Malo je poznato da hrvatska sveučilišta nisu izlistana niti na jednom
relevantnom globalnom istraživanju koje rangira edukatore po kvaliteti. Na fakultetitima i
insitutima nije moguće bolje platiti istaknute naučnike i njihove projekte. Nije se moguće
riješiti onih ispod prosjeka, koje svoje radno mjesto shvataju kao doživotno, iako ne
udovoljavaju niti osnovnim zakonskim kriterijima o stručnoj spremi, broju objavljenih radova
i slično.
Može li onda netko temeljiti svoj daljni napredak i razvoj na znanju? Može, jer nema
alternative. Ulaganje u znanje je nešto što može pokrenuti gospodarstvo i to ne samo u
ICT sektoru. Činjenica je da u svakom društvu postoji 3% genijalaca. Nije ih problem niti
prepoznati. Oni redovno osvajaju prva mjesta u natjecanjima mladih u svijetu, bilo da se radi
o fizici, matematici, informatici, pravu. Nakon par minuta medijske slave i svečanog dočeka
na aerodromu i eventualno prijema kod predsjednika vlade ili države sve pada u zaborav.

Problem nastaje u sustavu, koji ih vrlo brzo zapostavlja, a kamoli da odgaja sistematski
nove. Postavlja se pitanje kakav nam je edukacijski sustav potreban da bismo stvorili zemlju
znanja? Ima li naš visokobrazovni sustav strateške odrednice? I dalje se upisuje mnogo
više pravnika i ekonomista nego što je potrebno. I dalje se uče stvari koje nemaju veze sa
sadašnjom praksom i pogledom na budućnost. Bolonjski proces je pokušaj da se nešto učini.
Nažalost, istaknuto je da se krenulo graditi od krova. Prvo je trebalo provesti reforme u
vrtićima, osnovnim školama, pa srednjim i tek onda na fakultetima. Ili raditi paralelno.

Koliko plaćamo studij za jednog studenta, kako povećati efikasnost studiranja na javnim
sveučilištima? Besplatno obrazovanje da ili ne? Mnogi studenti još u svojim glavama nisu
shvatili da je beskonačno dugo studiranje stvar prošlosti. Društvo nema novca za školovanje
na takav način. Onaj dio što student plaća po sadašnjim zakonima, je samo djelić onoga
koliko košta njegovo obrazovanje. Autor ovoga članaka bi dodao i svoje mišljenje o ovome.
Završetak studija nažalost danas ne znači i brzo zapošljavanje, ma koliko bili uspješni
na fakultetu i sve završili u roku. Rijetki su poslodavci koji su spremni ulagati u daljne
obrazovanje mladoga čovjeka. Čak što više, nisu ga spremni niti zaposliti i platiti prve
mjesece ili čak godine rada. Postalo je moderno primati volontere, koji se obično izrabljuju
kao u prvim danim kapitalizma. Ne smiju se buniti, sve trpe šutke i nadaju se da će baš oni
jednom početi raditi za plaću kada se dokažu.
Koja bi bila idealna struktura tržišta rada u Hrvatskoj u 2015.? Možemo li napraviti efikasnu
poveznicu između proizvodnje i potražnje na tržištu rada? Istaknuto je da se ne mora čekati
država da donese neke mjere, strategije ili smjernice. Svi se moraju se trgnuti i pokrenuti.
Obrazovne ustanove i tvrtke trebaju čvršće surađivati na projektima. Malo je poznato
da mnoge hrvatske ICT tvrtke uspješno posluju i u regiji, ali i globalno. Čak su u okviru
Microsofta od svih svjetskih kompanija, dvije hrvatske tvrtke prve su završile neke procese
evaluacije. Hrvatske ICT tvrtke visoko su rangirane i Hrvatska zahvaljujući njima zauzima
dosta visoko mjesto na ljestvici.

Iz Rovinja za InfoTrend Boris Pletikosa